OTKRIVAMO Kako su poznati biznismeni kupili i prodali stotine hektara zemlje ! II deo
Opet pozajmice?
I kod Sabla se u dokumentaciji pominje da na nova društva prenosi „potraživanja prema poveriocima“. I ponovo su to bili praktično identični iznosi. I odnose se na iste firme.
Sablo je imao potraživanje od 38.095.000 dinara prema firmi Poljogradnja iz Subotice. I isto toliko prema Marbex Investu. Slično kao kod Harastikopa, kratkoročni finansijski plasmani iskazani u bilansu Sabla su bliski ovim iznosima dok obaveze nisu ni približno iste.
Kao i u slučaju Harasticoop, potraživanja su potom preneta na Sablo 024 i Sablo 021. Sablo 024 preuzima potraživanje prema Poljogradnji, a Sablo 021 prema Marbex Investu. I kod Sabla 024 i kod Sabla 021 se pri kasnijem pripajanju navodi da nemaju neizmirene obaveze.
I još jednom, suvlasnici ne uzimaju svako svoju firmu. U Sablo 024, Andeks preuzima 90% udela, a Majur 10%. A u Sablo 021 je bilo obrnuto. Firme su osnovane 20.10.2022. a već 3.11. odnosno 4.11. manjinski suvlasnici izlaze tako da Andex od tog dana drži 100% u jednoj, a Majur 100% u drugoj firmi.
Posle 2,5 meseca prestaje potreba za postojanjem Sablo 024 i Sablo 021. Sprovodi se statusna promena pripajanja pa se subotička firma utapa u Andeks, a novosadska u Majur.
Potraživanja prema Poljogradnji i Marbeksu su bila manja tek po 20.000 dinara i prenose se na Andex odnosno Majur.
Inače, kao osnov pripajanja navodi se da su to povezana pravna lica jer je Andex jedini član Sablo 24 SU, te da kao takva imaju sličnu poslovnu politiku i tržišno su blisko povezane. Cilj statusne promene je ostvarenje preduslova za efikasnije poslovanje društva, a što će se postići smanjenjem administrativnih troškova poslovanja, centralizacijom upravljačkih funkcija, unapređenjem korporativnog upravljanja i racionalizacijom resursa, navodi se u dokumentu. Isto obrazloženje dato je i u drugim slučajevima.
Agro imanje
Slavoljub Vujić međutim sa Sablom ne izlazi iz priče. Iste godine, on je akter i trećeg sličnog postupka. Ponovo je osnivač firme u koju se kao kapital unosi zemljište.
Novoj firmi daje ime Agro imanje, a osnovana je 23.11.2020. ili nešto malo manje od dva meseca nakon Sabla.
Međutim, kako je dokumentacija solemnizovana kod drugog javnog beležnika koji nije detaljnije opisao postupak, nemamo informacije da je reč o zemlji iz procesa restitucije. U Agenciji za restituciju na osnovu brojeva parcela nisu mogli da nam potvrde da li su one bile predmet restitucije.
Reč je o 24 parcele u katastarskoj opštini Vrbica i jednoj u Paliću. Procenjena vrednost zemljišta pri osnivanju kompanije bila je 47.510.210 dinara ili nešto više od 400.000 evra.
Ovog puta, reč je o gotovo 310 hektara.
Sve parcele u Vrbici prodate su jednoj poljoprivrednoj kompaniji dok je parcela u Paliću prodata sinu Čakanjevih u julu 2021. Sadašnji podaci katastra otkrivaju da su vlasnici Lajoš i Judit. Parcela „gleda“ na objekat koji je u vlasništvu Vinarije Zvonko Bogdan.
Ekspresno preuzimanje
Ovog puta stvari se odvijaju brže. Prošlo je tek sedam dana otkako je Vujić osnovao firmu, a već je došlo do promene vlasnika. Ponovo vlasnici postaju Andex i Majur.
I Agro imanje ima potraživanje prema istim firmama, koje naziva u dokumentaciji „potraživanje prema poveriocima“. Potraživanje prema Poljogradnja iznosi 29.720.650 dinara, a isto toliko i prema Marbex investu.
Agro imanje prestaje da postoji 3. avgusta 2022. jer se deli po istom modelu na Agro imanje 024 SU i Agro imanje 021 NS. I ove dve nove firme „poživele“ su manje od dva meseca nakon što su pripojene Andeksu i Majuru.
I četvrti čin – Faltum
Dok su prethodne tri transakcije izvedene u periodu od 2020. do 2022. četvrta je realizovana nešto kasnije. Od 2022. do 2024. Model je isti, ali su akteri nešto drugačiji.
Početkom decembra 2022. osnovana je firma Faltum. Ovog puta, u priči nema Vujića već se vraćamo osobama mađarskog porekla. Osnivaju je Tamaš Jeromoš Faltum i Marija Bodrogi. Manje od dva meseca nakon što su dva njihova rešenja o restituciji postala pravosnažna. Njihova imena nalazimo u registru Agencije za restituciju kao podnosioce zahteva za povraćaj imovine.
Kao i Vera, i njihovo prebivalište je u Mađarskoj.
Sedište svoje firme takođe smeštaju na adresu Čakanjevih kompanija u Paliću.
U firmu su uneli više od 50 parcela površine oko 87 hektara. Najveći deo je u Tavankutu dok su po jedna u Žedniku i Bajmoku. Te parcele procenjene su na 51.411.151,32 dinara odnosno blizu 440.000 evra.
Novi vlasnici pojavljuju se već nakon 16 dana i 21. decembra preuzimaju Faltum doo. To je ponovo Majur, ali se umesto Andeksa sada javlja Vinarija Zvonko Bogdan.
Dok je postojao, Faltum je takođe prodao veći deo parcela unetih kao kapital, ponovo najčešće fizičkim licima, ali je deo otišao i Eparhiji Bačkoj.
Ono što slučaj Faltuma razlikuje od drugih jeste da je 11 parcela i danas u vlasništvu Vinarije Zvonko Bogdan i Majura (po 50%) dok u još dve ove kompanije i dalje imaju udeo.
Po istom modelu kao i ranije, Faltum iskazuje potraživanja. Međutim, tek u dokumentaciji ove firme se kaže da su to „potraživanja prema dužnicima“.
Dužnici su ranije pomenuti MLM Vinum i jedan preduzetnik (po 91 milion dinara). Potraživanja u tim iznosima su na kraju završila u Majuru i Vinariji Zvonko Bogdan. Faltum ima i malu obavezu od oko 4.500 dinara prema svom dobavljaču – Andeksu. Za dve firme, naslednike Faltuma, dodaje se da nemaju neizmirenih obaveza.
Faltum se deli na Faltum 024 SU i Faltum 021 NS koje doživljavaju istu sudbinu – utapanje u osnivača nakon manje od dva meseca života.
Bez objašnjenja
U želji da saznamo šta su bili motivi za ovakvu organizaciju prometa zemljištem i osnivanje i gašenje firmi, najpre smo se obratili firmama Andex i Vinarija Zvonko Bogdan, kao i Majur grupi.
Želeli smo da saznamo šta je bio motiv i cilj za preuzimanje četiri kompanije. Takođe, zašto su u tim poslovima nastupali zajedno. Takođe, zašto je primenjen isti model, prvo sa podelom potom i pripajanjem preduzeća odnosno zašto nakon prodaje zemljišta nije primenjen model isplate novca putem dividendi.
Zanimalo nas je i da li su u ovim transakcijama plaćeni svi porezi i koji. Pitali smo i da li su se sve ove osnovane kompanije ikada bavile svojom osnovnom delatnošću odnosno poljoprivrednom proizvodnjom. Hteli smo da saznamo i da li su i zašto odobravane pozajmice drugim pravnim licima i to u jednakim iznosima. S tim u vezi, pitali smo i da li su na kraju vraćene te pozajmice.
Kako je u najmanje tri slučaja prometovano zemljište koje su dobile osobe mađarskog porekla u procesu restitucije, zanimalo nas je kako to objašnjavaju i da li su na bilo koji način pomogli tim osobama u procesu dobijanja rešenja o restituciji.
Nijedna od tri kompanije nije odgovorila u ostavljenom roku.

Dužnici bez odgovora
Pitanja su otišla i na adrese kompanija prema kojima su iskazivana potraživanja. Sve njih pitali smo da li su uzimali pozajmice od Harastikopa, Sabla, Agro imanja i Faltuma, koji je razlog i da li su ih vratili.
Jedino se u napomenama uz finansijski izveštaj navodi da daje i uzima pozajmice od drugih pravnih lica po ugovorima koji predviđaju da su ti zajmovi beskamatni.
Nijedno preduzeće nije odgovorilo u ostavljenom roku na postavljena pitanja.
Dodatni upit poslali smo i Slavoljubu Vujiću kako bi nam objasnio koji je razlog zbog kojeg je osnovao Sablo i Agro imanje, a potom ih vrlo brzo prodao/prepustio drugim vlasnicima. Zanimalo nas je i da li je zemljište uneto u dve firme prethodno kupio i da li ga je otkupio od osoba koje su ga povratile kroz proces restitucije. Na kraju, pitali smo i da li je bio i da li je sada poslovno povezan sa Lajošem Čakanjom.
Ni on nije odgovorio u ostavljenom roku.
Institucije delimično ćute
Obratili smo se i institucijama. Pre svega Poreskoj upravi Srbije da bismo proverili da li su nadzirali transakcije između svih uključenih preduzeća i da li su eventualno utvrđene neke nepravilnosti.
„Shodno članu 7. Zakona o poreskom postupku i poreskoj administraciji, svaki dokument, informacija, podatak ili druga činjenica o konkretnom poreskom obvezniku do kojih se došlo u poreskom, prekršajnom, predistražnom ili sudskom postupku, smatraju se i čuvaju kao tajni podatak. Poreska uprava Republike Srbije utvrđuje, kontroliše i naplaćuje javne prihode i u vezi s tim preduzima sve zakonom propisane mere iz svoje nadležnosti“, naveli su iz ove institucije.
Isto pitanje smo poslali i Upravi za sprečavanje pranja novca. Ali, od njih nije stigao odgovor u ostavljenom roku.
Odgovor Agencije za restituciju
S druge strane, odgovore smo dobili od predstavnika Agencije za restituciju.
Kako su naveli, ne postoji jednostavan odgovor na pitanje koje je prosečno vreme rešavanja zahteva za restituciju poljoprivrednog zemljišta. Ti postupci su većinom veoma složeni baš zbog vrste imovine koja se potražuje. Faktor usporavanja je pre svega identifikacija oduzetih parcela jer zahteva pribavljanje dokumentacije od drugih institucija koje nisu sistemski vodile evidenciju državne imovine. Zbog toga se javlja i problem vanknjigovodstvenog vlasništva.
„Pored toga, velike površine poljoprivrednog zemljišta na koje polažu pravo bivši vlasnici, posebno na teritoriji AP Vojvodine, od oduzimanja do danas su predmet postupka komasacije, tako da je postupak utvrđivanja takvog zemljišta nemoguć bez angažovanja sudskog veštaka odgovarajuće struke, čime se produžava vreme potrebno za donošenje odluke.
Na kraju, dodajmo tome i činjenicu da Državno pravobranilaštvo, kao obavezna strana u postupku, u velikom broju predmeta podnosi žalbe potpuno neselektivno i bez relevantne pravne osnove, pa se postavlja pitanje da li je to samo zbog produženja ovog postupka. Imajući u vidu sve navedeno, možemo reći da Agencija za restituciju u oblasti restitucije poljoprivrednog zemljišta postiže veliki uspeh, jer je donela odluke u 95% ovih predmeta“, navode u odgovoru.
Agencija navodi da je vraćanje oduzete imovine i obeštećenje dvostranački upravni postupak. Pored lica koje traži imovinu nazad, druga strana je država koja treba da je vrati, a nju zastupa Državno pravobranilaštvo. Pored toga što Agencija teško pribavlja dokumentaciju od drugih organa, u nemalom broju slučajeva ona je i uništena.
Transparentnost
„Iz navedenih razloga, Agencija se nalazi pred velikim izazovom utvrđivanja činjeničnog stanja u takvim predmetima, te s tim u vezi ističemo da u zavisnosti od ažurnosti državnih organa zavisi i dužina trajanja postupka pred agencijom, te se u tom smislu agencija kao državni organ nalazi u sistemu „spojenih sudova“ sa drugim državnim organima, koje prevazilazi samo zahvaljujući predanom radu i posvećenosti zaposlenih. Na kraju ističemo da uzevši u obzir činjenicu da je Agencija za restituciju prvostepeni organ, odluke podležu žalbama, te eventualnoj sudskoj zaštiti“, ističu u Agenciji.
Na kraju dodaju da Agencija nikada nije imala prijavljen slučaj krivičnog dela primanja i davanja mita, kao ni drugih krivičnih dela iz domena korupcije, kao što su zloupotreba službenog položaja, trgovina uticajem i druga, niti su protiv zaposlenih vođeni disciplinski postupci, iz razloga što svi zaposleni u Agenciji postupaju u skladu Zakonom o vraćanju oduzete imovine i obeštećenju i drugim relevantnim zakonima.
Pored toga, odluke donete o vraćanju oduzete imovine i obeštećenju podležu kontroli od strane nadležnog Sektora za koordinaciju i nadzor u okviru Agencije, koja proverava tačnost donetih odluka, a nakon toga zakonitost i ispravnost donetih odluka podleže kontroli od strane drugostepenog organa, kao i Upravnog suda.
„Posebno ističemo, da je Agencija za restituciju od svog osnivanja uspostavila potpunu transparentnost u radu, koja se, između ostalog, ogleda u mogućnosti stranaka da vrše uvid u spise predmeta kroz elektronsku bazu podnetih zahteva, iz koje mogu utvrditi u kojoj fazi se nalazi postupak, kao i svaku preduzetu procesnu radnju od strane savetnika za vraćanje oduzete imovine i obeštećenje zaduženog za njihov predmet, kao i kroz mogućnost zakazivanja konsultacija radi dobijanja svih relevantnih informacija vezanih za konkretan predmet“, navodi se u odgovoru.
Ko su Lajoš Čakanj i Igor Konstantinović
Osim što je najpoznatiji biznismen na severu Bačke, Lajoš Čakanj je u javnosti povezivan i sa političkim strukturama. Pre svega sa Savezom vojvođanskih Mađara. U julu 2025. Fondacija Ištvan Pastor objavila je da je Čakanj član Upravnog odbora ove organizacije.
U Podrumu Palić ugostio je i predsednika Srbije Aleksandra Vučića. Na sajtu predsednika, u vesti vezanoj za tu posetu, navodi se da je preko Fondacije Prosperirati, Mađarska u tu kompaniju uložila četiri miliona evra. Inače, Andex je registrovan za gajenje grožđa.
Igor Konstantinović drži se dalje od javnosti i o njemu ima malo vesti.
Osnovna delatnost Majur Group je proizvodnja hleba, peciva i kolača. Njegova firma Beoinvex registrovana je u sektoru ugostiteljstva. Konstantinović je poznati i po poslovanju u sektoru nekretnina u kojoj je njegova firma City Residence invest. Prema dostupnim podacima, imao je i manjinski udeo u Vinariji Zvonko Bogdan. Takođe, bio je vlasnik lanca restorana Foody iz kojeg je istupio u martu 2014.
izvor : Forbes.rs
