Sveta mjesta u svijetu !

Od najranijeg doba ljudi su vjerovali da bogovi žive u prirodi te se ukazuju s prirodnim svojstvima. Prva sveta mjesta bile su posebne planine i stijene, šumarci, rijeke i jezera, špilje i potoci…

Poslije su ljudi, kako se društvo razvijalo, počeli graditi hramove u čast bogovima, često odabirući mjesta vjerskih događaja. Vjernici su dolazili na ta mjesta kako bi uživali u sjedinjenju s božanstvom koje se na svetim mjestima činilo prisutnijim nego u svijetu svakodnevice.

Apostolov grob

Rim je bio metropola mnogo prije no što je postao stožerom kršćanstva. Ta se promjena dogodila 313. godine, kad je rimski car Konstantin Veliki (280-337) izdao Milanski edikt kojim priznaje dotada zabranjenu kršćansku sljedbu. Kao prikladan dom nove službene vjere carstva, Konstantin je odredio izgradnju velike bazilike na Vatikanskom brežuljku koji leži na zapadnoj obali rijeke Tiber.

Nova je crkva izgrađena na mjestu za koje se mislilo da je grob apostola Petra. S vremenom je Rim postao važno hodočasničko središte, a poslije i sjedište papa koji su, prema katoličkoj doktrini, nasljednici Svete stolice sv. Petra.

Danas u baziliku svetoga Petra, koja je ponovno izgrađena u 16. stoljeću s impozantnom kupolom, dolaze hodočasnici iz cijeloga svijeta. Crkvu je dovršio slavni talijanski renesansni kipar i slikar Michelangelo Buonaroti (1475-1564), koji je oslikao strop u Sikstinskoj kapeli, koja se nalazi uza baziliku.

Sve donedavno, crkva sv. Petra bila je najveća crkva na svijetu, a još je i danas arhitektonsko i duhovno središte Vatikana, unutar čijih se zidina nalazi kompleks palača i parkova. Papa i dalje slavi svetu misu u crkvi Svetoga groba apostola Petra i prisutan je dok se zaređuju svećenici i biskupi. Danas je Vatikan najmanja neovisna država na svijetu, odakle papa predsjeda gotovo milijardi rimokatolika – daleko najvećoj vjerskoj zajednici u svijetu.

Grad triju vjera

Tijekom gotovo 4000 godina svoje povijesti Jeruzalem je bio sveti grad triju svjetskih vjera: judaizma, kršćanstva i islama. Za njega su se vodili mnogi ratovi, a njegov je politički status još uvijek predmetom prijepora.

U 10. stoljeću prije Krista, kralj David donio je u Jeruzalem zavjetni kovčeg kao znak Božje nazočnosti. Poslije je kraj Salomon tu izgradio svoj slavni hram, a grad se razvio u kulturno i vjersko središte judaizma. Nakon duge opsade, Rimljani su uništili Jeruzalem 70. godine. Jedini dio hrama koji još postoji jest zapadni zid, koji je jedno od najvažnijih mjesta hodočašća i molitva za Židove.

Zavjetni kovčeg

Prije no što je kralj Salomon izgradio hram u Jeruzalemu, najsvetija relikvija Izraelaca bio je zavjetni kovčeg koji je izgradio prorok Mojsije za kamene ploče na kojima je ispisano Deset božjih zapovijedi. Kovčeg od drva akacije sastojao se od kutije s dva štapa za nošenje. Kovčeg se smatralo mjestom Božje prisutnosti i nošen je uvijek kada su Izraelci odlazili u rat. Poslije je smješten u hram, ali je zauvijek nestao u 6. stoljeću prije Krista, kad su Babilonci opustošili Jeruzalem i spalili hram.

Poznat i kao Zid plača, on je mjesto gdje Židovi oplakuju gubitak svetišta i raštrkanost svojega naroda. U Starom gradu Jeruzalemu, mjestu Muke Kristove, nalaze se mnoga mjesta koja su sveta kršćanima. Car Konstantin tu je od 326. do 353. gradio veličanstvenu baziliku Svetoga Groba, koja je podignuta na mjestu gdje je Krist razapet i pokopan. Jeruzalem je ostao kršćanski grad oko 300 godina, sve dok ga 637. nisu osvojili Arapi. Arapi su ga proglasili drugim najsvetijim mjestom islama – uz Meku.

Oni su izgradili Kupolu na stijeni, na mjestu gdje je prorok Abraham nakanio žrtvovati svoga sina Izaka, kako opisuje Biblija, dok Kur’an kaže da se upravo s tog mjesta prorok Muhamed uzdigao na nebo. Ta prekrasna džamija sa zlatnom kupolom središte je muslimanskog Jeruzalema.

Nema prolaza za nevjernike

Grad Meka na Arapskom poluotoku sveti je grad islama. Kao rodno mjesto proroka Muhameda, ona je glavno svetište muslimanskoga svijeta. Njezinu važnost naglašava činjenica da se vjernici pet puta na dan, gdje god bili, klanjaju okrenuti u smjeru Meke.

Prema islamskom zakonu svaki vjernik mora barem jednom u životu otići na hadž, hodočašće na najsvetija mjesta islama. Samo siromaštvo ili teška bolest oslobađaju ih te obveze. Svake godine oko 2 milijuna vjernika okuplja se u Meki. Nemuslimanima je ulaz u sveti grad najstrože zabranjen. Vrhunac hadža događa se kada hodočasnici sedam puta obiđu Ćabu, građevinu u obliku kocke prekrivenu crnom tkaninom u dvorištu Velike džamije u Meki. Hodočasnici prilaze kako bi dodirnuli i poljubili Crni kamen, komad meteorita u jugoistočnom kutu Ćabe.

Indijska sveta rijeka

Hinduizam je glavna indijska religija koja se razvijala stoljećima te danas okuplja niz manjih skupina, od kojih svaka ima svoja božanstva i sveta mjesta.

Najpopularnije mjesto za hodočašće Hindusima je sveti grad Varanasi (Benares) u sjevernoj Indiji u kojemu je golema četvrt hramova s više od 1500 svetišta. Kamene stube vode do rijeke Ganges koja, prema hinduističkoj mitologiji, izvire iz stopala dobronamjernoga boga Višnua i koju se štuje kao svetu rijeku.

Hodočasnici putuju u Varanasi radi ritualnog pranja u Gangesu, molitve na njegovim obalama i meditacije. Mnogi ovamo dolaze umrijeti vjerujući kako će biti oslobođeni ciklusa ponovnog rađanja. Tijela se umataju u platno i spaljuju uz obalu, dok se pepeo baca u rijeku.

Diljem svijeta postoje mnoga sveta mjesta, a svima je zajedničko to da ljudi u njih dolaze u potrazi za božanskim kako bi svojemu životu dali viši smisao. Odlazeći na sveto mjesto hodočasnik može nazrijeti svijet koji se nalazi s druge strane. Najsvetija svjetska mjesta imaju i svoju političku stranu, ali samo njihovo postojanje čini ih zalogom vjere. Hodočasteći, ljudi stječu dojam pripadnosti zajednici. Crkve, džamije i hramovi svjedoče o trajnoj snazi velikih svjetskih religija.

izvor : Novi List.hr.