Posjetili smo rajski otok na kojem nema signala i interneta: ondje muškarci uzimaju prezime supruge i sele se u dom njezine obitelji

Raj na zemlji postoji i točno znamo gdje se nalazi i kako izgleda. Pronaći ćete ga na drugom kraju svijeta, u dalekoj Panami. A kako izgleda? Upravo onako kako ga mnogi od nas zamišljaju: otočići čije obale krase predivne visoke palme i najbjeliji pijesak na svijetu kojeg mreška savršeno bistro, tirkizno more.

Guna Yalu, nekad poznatu kao San Blas, autonomnu pokrajinu unutar Paname, opravdano nazivaju najljepšim mjestom u toj srednjoameričkoj državi. Često je pri samom vrhu izbora i na svjetskoj razini. Sasvim zasluženo.

Da raj na zemlji doista postoji, saznala sam prije nekoliko godina. I to sasvim neočekivano, od vozača koji je mene i još nekoliko turista, s kojima sam iz Panama Cityja krenula na dvodnevnu turu prema Guna Yali, ostavio u maloj luci gdje nas je čekao ukrcaj na brod. Nismo bili jedini, ondje je već strpljivo čekalo mnoštvo putnika, a on nam je, gotovo usputno, dobacio: „Dobro došli u raj“.

Manje od sat vremena poslije postalo nam je jasno da te riječi nisu bile nimalo pretjerane. Rečenicu koju u tom trenutku nismo shvatili posve ozbiljno vrlo smo brzo počeli doživljavati kao čistu istinu. Impulzivna odluka o izletu u posljednji tren pokazala se jednom od najboljih koje sam ikad donijela. Mjesto poput Guna Yale ne susreće se često, čak ni na najudaljenijim krajevima svijeta.

Guna Yalu, autonomnu provinciju (najispravniji je naziv onaj u originalu – comarca indígena), tvori uski obalni pojas uz Karipsko more dugačak ukupno 373 kilometara te pripadajući arhipelag. Od spomenutih 365 otoka, njih 49 (prema nekim izvorima 50) je naseljeno, a pri dolasku u Guna Yalu, koja je od glavnog panamskog grada Panama Cityja udaljena oko 150 kilometara, dočekat će vas granični prijelaz, morat ćete pokazati putovnicu i počet će vrijediti neka nova pravila.

Na otocima, barem u mom slučaju, nije bilo signala, interneta ni mogućnosti kartičnog plaćanja. Obroci su se najavljivali zvukom velike školjke, u točno određeno vrijeme, što je cijelom iskustvu davalo poseban, gotovo ritualni ugođaj. Smještaj je bio vrlo jednostavan.

Odlučila sam se za šator, no zbog opasnosti od oluje kasnije sam premještena u kolibu. I sanitarni čvor bio je skroman, u skladu s okruženjem i načinom života na otoku. Naravno, postoje i luksuznije opcije za one koji žele više komfora.

Ture obično uključuju obilazak nekoliko otoka, upoznavanje s načinom života lokalnog stanovništva te slobodno vrijeme na matičnom otoku na kojem je organiziran smještaj i noćenje.

Put od Panama Cityja do luke trajao je oko tri sata, a posljednjih sat vremena prolazi kroz područje koje nazivaju Guna Hills. To je vožnja koja iskušava i najotporniji želudac, puna zavoja i uspona koji vas tjeraju da čvrsto uhvatite sjedalo ispred sebe.

Najviše posjetitelja u Guna Yalu stiže upravo iz Panama Cityja, no prema informacijama na internetu vrlo je popularan i dolazak iz Cartagene u Kolumbiji, koja je također relativno blizu i dobro povezana s ovim dijelom Kariba.

Mnogi upravo taj rajski arhipelag koriste kao „međustanicu“ na proputovanjima tim dvjema zemljama. Kao najbolje vrijeme za posjetu spominje se razdoblje od siječnja do travnja jer je kišna sezona poprilično duga i traje od svibnja do prosinca.

Najgori što se tiče kiše su listopad i studeni. Ja sam otočje posjetila u listopadu i nisam imala neugodnih iskustava. Od spomenute oluje koje su se domaćini pribojavali na kraju nije bilo ništa.

Stanovnici Guna Yale, narod Guna kojih je oko 31 tisuća, doista su osebujni i ponosni čuvari svoje tradicije. Posebno su poznati po izradi molasa, tekstila jarkih boja i složenih uzoraka koji se ručno šivaju i prenose s generacije na generaciju. Prema njihovom vjerovanju, prva stvar stvorena na svijetu bilo je drvo, simbol života i postojanosti. Bebe, kako kažu njihove priče, ne donosi roda kao u našoj tradiciji, već dupini.

Svaka zajednica ima vlastitu političku organizaciju na čijem je čelu saila, vođa koji nije samo politički predstavnik nego i duhovni autoritet. Sastanci na kojima se raspravlja o važnim pitanjima zajednice ponekad se odvijaju dok saila leži u mreži za spavanje, u hammocku, iz kojeg vodi razgovor i donosi odluke. Iznimno su osjetljivi kada je riječ o fotografiranju, stoga je prethodna dozvola nužna i znak je poštovanja prema njihovom načinu života.

U slučaju sklapanja braka, ženik se seli kod suprugine obitelji. Isto tako, on uzima prezime mlade. Zanimljivo, istraživanja su pokazala kako Gune imaju u prosjeku vrlo nizak krvni tlak te da s godinama ne pate od povećanja tlaka kao što je uobičajeno u našim društvima. Stopa smrtnosti zbog kardiovaskularnih bolesti i raka kod njih je, isto tako, uvelike niža nego primjerice u ostatku Paname.

Prema nekim izvorima, imaju i visoku stopu albinizma te su ih početkom 1900-ih zvali ‘bijelim Indijancima’. U njihovu društvu takve osobe imaju vrlo posebnu funkciju – brane mjesec od zmaja koji ga pokušava pojesti tijekom pomrčine Mjeseca.

Priroda u Guna Yali i dalje je manje više netaknuta. Istoimeni zaljev je dom trećeg najvećeg koraljnog grebena na svijetu, a navodno i jednog od najočuvanijih. Nažalost, raj na zemlji nalazi se pod prijetnjom klimatskih promjena i s vremenom bi taj predivni arhipelag moglo progutati rastuće more.

Na tim sitnim otočićima, na kojima vam je ponekad potrebno svega nekoliko minuta da ih obiđete u krug, vrijeme poprima sasvim drukčiji ritam. Dani se mjere izlascima i zalascima sunca, dolascima brodica s ulovom i trenucima kada se svi okupe pod palmama kako bi u hladu razgovarali.

Bez obavijesti na mobitelu i bez stalne potrebe da nešto provjeravate, odjednom shvatite koliko je tišina glasna, a jednostavnost oslobađajuća. Guna Yala vas ne osvaja spektaklom, već osjećajem potpune prisutnosti u trenutku.

izvor : PutniKofer.hr