Ovo se dugo nije dogodilo: Trećina američke ratne mornarice poslata prema Iranu !

U rijetko viđenoj demonstraciji vojne moći, približno trećina aktivnih flota američke ratne mornarice trenutno je okupljena na Bliskom istoku i spremna za moguće operacije protiv Irana, navode odbrambeni analitičari.

Flotila uključuje dvije udarne grupe nosača aviona, 15 razarača te nepoznat broj podmornica. Teški transportni avioni i tankeri za dopunu gorivom navodno su prešli Sredozemlje i kreću se prema položajima na Bliskom istoku.

Sve podsjeća na gomilanje snaga uoči udara na Venecuelu

Raspored podsjeća na snage koje su bile okupljene na Karibima prije nego što su američke snage izvele operaciju protiv venecuelanskog čelnika Nikolasa Madura. Ovo, ističu analitičari, nije uobičajeno.

Istovremeno, Iran demonstrira vlastitu vojnu snagu dok paralelno vodi diplomatske aktivnosti. Javni servisi za praćenje brodova, satelitski snimci i podaci iz sistema Automatic Dependent Surveillance Broadcast (ADS-B) u stvarnom vremenu otkrivaju raspored snaga.

Jedna karta objavljena na platformi X, sa detaljnim prikazom ikona ratnih brodova, naglašava razmjere akcije – američka armada okružuje Iran, od Omanskog zaliva do Sredozemlja.

600 tomahavka u jednom naletu

Prema procjeni analitičara otvorenih izvora (OSINT) Iana Ellisa, ova borbena grupa mogla bi u jednom naletu lansirati više od 600 krstarećih projektila tomahavk (TLAM). Takva vatrena moć ne uključuje nove sisteme usmjerenog energetskog oružja koji koriste električnu energiju umjesto klasičnog raketnog pogona.

Od sredine februara 2026. udarna grupa nosača USS Abraham Lincoln već djeluje u Arapskom moru, južno od Irana, gdje sprovodi letačke operacije i operacije pomorske bezbjednosti u zoni odgovornosti američke Pete flote.

Analitičari Centra za strateške i međunarodne studije (CSIS) raspored opisuju kao “mješovit”: s jedne strane riječ je o “odvraćanju” i umirivanju saveznika, a sa druge o pripremi za “izvanredne situacije”, koje mogu varirati od odbrane do preciznih udara, po opsegu odmah iza operacija protiv nuklearnih postrojenja 2025. godine.

Tramp ima puno opcija

Prisutnost najnaprednijih američkih razarača i aviona u regiji proširuje manevarski prostor američkog predsjednika Donalda Trampa. Vatrena moć flote – uključujući “nevidljive” borbene avione, razarače, opremu za elektroničko ratovanje i podmornice – signalizira spremnost na sve, od preciznih udara na nuklearna postrojenja do otvorenog sukoba.

Kanada se u međuvremenu pridružila Trampovom stajalištu da bi promjena vlasti u Iranu bila “najbolja stvar” koja se može dogoditi. Pojedini analitičari procjenjuju da bi sukob mogao izbiti “u roku od nekoliko sedmica”, pozivajući se na proteste u Iranu i snažne represivne mjere vlasti.

Nosač aviona USS Lincoln već je preusmjeren iz indo-pacifičke regije. Nuklearni nosač aviona USS Gerald R. Ford, najnoviji i tehnološki najnapredniji u američkoj mornarici, trenutno prelazi Atlantik nakon rasporeda koji je uključivao i zadržavanje na Karibima.

Prema pisanju The Wall Street Journala i drugih medija, predsjednik Tramp naložio je i da udarna grupa nosača USS George H.W. Bush bude spremna za brzo raspoređivanje.

“Dogovor ili udar”

Ovakvo gomilanje snaga odražava Trampov ultimatum koji se svodi na “dogovor ili udar”: postizanje nuklearnog sporazuma ili suočavanje s “nečim vrlo teškim”. Razlozi za pojačani raspored uključuju iranski napredak u nuklearnom programu, napade posredničkih grupa poput Hutija u Crvenom moru, veze s Venecuelom iz razdoblja Madura te prijetnje Izraelu.

Američke snage istovremeno štite baze, saveznike i pomorske pravce u Hormuškom moreuzu, kroz koji prolazi oko 20 posto svjetske nafte.

Usmjereno energetsko oružje i “roj” dronova

Vojni analitičari upozoravaju na promijenjenu prirodu ratovanja, posebno u asimetričnom sukobu. U slučaju otvorenog sukoba SAD i Irana, američki najnoviji sistemi usmjerenog energetskog oružja mogli bi biti upotrijebljeni protiv iranskih dronova.

Hoće li takvi sistemi u stvarnim borbenim uslovima uspjeti prorijediti “roj” dronova i tako sačuvati skupe presretače za balističke i krstareće projektile, zasad nije jasno. Za Iran bi eskalacija predstavljala visok rizik – širi sukob mogao bi destabilizovati energetska tržišta i potencijalno uvući Rusiju ili Kinu.

Sa druge strane, riječ je i o klasičnom odvraćanju: značajna  prisutnost snaga s ciljem podsticanja diplomatije. Tramp je izrazio podršku iranskim demonstrantima, dok su represivne mjere teheranskog režima ocijenjene kao brutalne.

Kako bi Iran mogao odgovoriti?

U asimetričnom scenariju, udarna grupa oko USS Lincolna mogla bi se suočiti s talasima iranskih napadačkih dronova.

Odgovor bi zavisio od konkretne prijetnje, ali očekuje se primjena “slojevite odbrane” dizajnirane za tzv. zasićeno ratovanje. U centru sistema je Aegis, koji integriše radarsko praćenje, upravljanje borbom i lansiranje projektila u jedinstveni odbrambeni štit.

Dronovi se na većim udaljenostima relativno lako otkrivaju i klasifikuju, a presretači srednjeg i dugog dometa, poput projektila SM-2, mogu se koristiti protiv većih ili viših ciljeva. Kako se ciljevi približavaju, osbrana prelazi na sisteme kraćeg dometa, namijenjene neutralizovanju brzih i manevrišućih prijetnji koje probiju spoljašnji sloj odbrane.

Na vrlo malim udaljenostima grupa se oslanja na brzu “tačkastu” odbranu protiv prijetnji u posljednjim sekundama leta.

Kinetičku odbranu nadopunjuju sistemi usmjerenog energetskog oružja, poput visokosnažnog mikrotalasnog sistema Project METEOR, koji može onesposobiti elektroniku više kamikaza dronova istovremeno, uz znatno niži trošak po “pucnju” u odnosu na klasične projektile.

Izazov koordinacije

Ključni izazov je koordinacija odbrane pod pritiskom. U složenom kombinovanom napadu iranske snage mogle bi kombinovati roj dronova s protivbrodskim balističkim projektilima Khalij Fars, brzim napadnim plovilima klase Peykaap i elektroničkim ometanjem.

U takvom okruženju problem mornarice nije samo obaranje ciljeva, već i usklađivanje više odbrambenih sistema koji istovremeno djeluju u istom borbenom prostoru. Moćni mikrotalasni impulsi moraju biti pažljivo sinhronizovani s lansiranjem projektila kako ne bi ometali radarsko navođenje ili vlastitu elektroniku.

Putanje projektila, elektromagnetske emisije i artiljerijske paljbe upravljaju se kroz integrisane mreže za kontrolu paljbe kako bi se obezbijedilo da radarsko osvjetljavanje cilja projektilom SM-2 ne bude narušeno emisijama usmjerenog energetskog oružja te da kinetički i nekinetički sistemi ne djeluju u istom vremenskom prozoru.

“Ples” hardvera i softvera

Analitičari takvu koordinaciju opisuju kao “ples” između softvera i hardvera.

Uključuje slojevite zone djelovanja, dominaciju elektromagnetskim spektrom, automatizovanu prioritizaciju prijetnji i algoritme za upravljanje borbom u stvarnom vremenu, koji određuju redoslijed odgovora prema vrsti prijetnje, udaljenosti, brzini i razini opasnosti.

Hoće li taj “ples” i slojevita odbrana funkcionisati kako se očekuje, ostaje otvoreno pitanje. Hoće li raspored dovesti do pregovora ili do eskalacije, poruka je jasna: Sjedinjene Države pokazuju spremnost na djelovanje.