Najljepše banjalučke noći zahvaljujući njemu – ANDREJ PUCAREVIĆ

Banjalučki muzičar Andrej Pucarević već dugo godina pjeva za duše sugrađana na naljepšim svirkama. Uzburkati emocije uspio je i martovskim nastupom u Banskom dvoru.

Ljubav prema muzici je kako kaže došla nenadano, spontano, iako je talent pronašao vrlo lako put do publike. Poklonjena gitara presudila je tome da se Andrej okuša u ovoj umjetnosti.

“Imao sam gitaru koja je bila na ormaru i skupljala prašinu. Kao dijete su me tjerali da idem u muzičku školu, međutim tada nisam imao interesovanje, a gitaru sam dobio na poklon od dede i bake sa 7 godina. Kao i sva djeca pokušavao sam, ali je ostavljena je na ormaru. Međutim kada je došao rat i policijski sat od 22 časa nama tinejdžerima je bilo dosadno. Uzeo sam gitaru u ruke i polako smo počeli praviti u parku Petar Kočić mala druženja, gdje sam ja, što mi se sviđalo,  sa gitarom uvijek bio u centru pažnje i malo pomalo muziku sam počeo ozbiljnije shvatati, nakon čega sam upisao i srednju muzičku školu”, prisjeća se Andrej.

 

Svoj prvi nastup, prisjeća se, imao je na Vidovdanskom festivalu u Banjaluci 1996. gdje su tada neafirmisani muzičari sa ovih prostora imali priliku predstaviti svoja umijeća i radove. Festival koji je mogao zaživjeti i postati tradicija, ipak nije, čiji nedostatak i Andrej kritikuje.

“Danas generalno nema festivala u regiji za pop muziku, ili je to rock ili folk. Ostvario sam zapažen uspijeh na ovom nastupu, što je rekao i sam Kornelije Kovač, poznat po tome što je upravo proslavio Zdravka Čolića mnogobrojnih hitovima. Iako sam imao samo 17 godina značilo mi je mnogo, i bio sam svjestan svega što se tada dešavalo oko mene. Svidjela mi se bina, publika, reflektori i kamera. I tada sam se prepoznao i shvatio da želim da to bude moja budućnost”, ispričao je Andrej.

Sljedeći značajan nastup za Andreja bio je izbor za pjesmu koja će Bosnu i Hercegovinu predstaviti na Evroviziji, gdje je jednom prilikom i nastupao kao prateći vokal. Veliki značaj ovog nastupa bio je u tome što je ovo prvo pojavljivanje izvođača iz Banjaluke i Republike Srpske u Sarajevu. Uz prateći vokal koji je izvodila Romana Panić, Andrej Pucarević otpjevao je pjesmu “Suze za kraj”.

“Nas dvoje smo izašli na binu, otpjevali i dobili ogroman aplauz. Nakon toga, šetajući kroz Sarajevo bio sam prepoznat od strane moje publike. U Banjaluci kao i u Sarajevu vladao je politički haos, zbog čega je bilo sporno emitovanje našeg nastupa. Uprkos svemu, zahvaljujući tadašnjoj Nezavisnoj televiziji naš nastup je prikazan kada je i krenula ozbiljna priča naše karijere, ali i publike koja je sa svih strana bila oduševljena”, rekao je Andrej.

 

 

Za sada Andrej ima jedan album snimljen 2000. godine u Beogradu koji sadrži 10 pjesama. Nažalost, 10 dana za koje je morao snimiti pjesme rezultirali su nezadovoljstvom jer se autor nepoznajući pjesme nije mogao emotivno i dovoljno duboko predati u njihovo izvođenje. Ipak, pojedini hitovi su zaista zaživjeli i slušani su i danas. Andrej se publici odužuje, kako ekskluzivno za Novosti i otkriva, novim autorskim radom u najavi.

“Sad hoću da se okušam u autorskom radu, jer bi to bio moj kompletan umjetnički izražaj što tek sad slijedi. Do sada ima jedna numera koja je moj autorski rad i ne nalazi se na albumu, a zove se “Pričaj mi priču”, i to sam sa 17 godina napisao”, ispričao je Andrej.

 

 

Nakon toga Andrej nastupa na brojnim festivalima kada i njegova pjesma “Nijem”, duet snimljen sa Oliverom Stojikovićem, doživljava ogroman uspijeh. Pjesma je puštana na radiju, što je za Andreja upravo najveći pokazatelj uspijeha, kada pjesma postane bezvremenski hit na radio stanicama. Ipak, u dugogodišnjoj karijeri najdraži mu je nedavni nastup u banjalučkom Banskom dvoru.

“Ništa ljepše mi se nije u životu desilo. Samo ime koncerta “Tamo gdje ljubav počinje” simbolizovalo je i početak proljeća u ovom gradu, te pozitivne emocije i ljubav. Tu noć prisutna je bila zaista divna publika za čiju sam dušu svirao, i upravo čega sam u tom momentu postao svjestan jeste da su svi oni došli mene da slušaju, te kako imam običaj žmiriti dok pjevam, kada sam otvorio oči pola sale je plakalo, što znači da sam ipak uspio prodrijeti do njihovih emocija, jer nije više bila bitna samo muzika već bliskost sa tim ljudima”, kazao je Andrej kojem je najveća želja da ovakvi nastupi postanu tradicija.

 

 

Inspiraciju pronalazi u svakodnevnim situacijama, nažalost najviše u onim nešto tužnijim trenutcima. Pjesme koje zapisane i sada stoje u fioci proistekle su iz Andrejevog težeg perioda u životu, za koje kako vjeruje trebaju i biti pod većim emotivnim nabojem kako bi bile uspješne. Što i publika uvijek osjeća. Njegove svirke mnogi ipak obožavaju zbog šarenila njegovog repertoara ali i emocija unijetih u svaki nastup.

“Ja i kada pjevam baladu, ja je ne doživljavam kao tragediju i tako je pokušam prezentovati da ne bude toliko depresivno već puno nade. Miješam i rok i balade, zavisi od raspoloženje po čemu i biram repertoar. Ja idem po svojoj trenutnoj emociji i glasu”, kaže Andrej.

 

 

Andrej se nada da će svoje ambicije uspjeti do kraja ostvariti, iako je već sada ogroman uspijeh doživio. Želja mu je da njegov talent dopre do što većeg broja ljudi, u čemu mu danas pomažu i društvene mreže. Ipak, kontakt sa ljudima i publikom, njegov je prvi izbor. Da se odseli, nikada nije želio, jer i dalje smatra da Banjaluka ima ogroman potencijal koji mu može pružiti i koji može ostvariti.

“Bez muzike se može, nije hrana, nije vazduh, ali ljudi vole muziku u smislu umjetnosti jer je ne vidiš, a dopire do najgolijih emocija, može te svog izokrenuti ljudi u tome uživaju i zašto ne bih i ja u tome uživao. Puno ljudi upoznaš u 25 godina rada i Beograd kao veći grad definitivno pruža više mogućnosti kada je riječ o uspijehu u ovoj muzici, ali ovo je moj grad koji volim. Banjaluka ima, iako malu publiku, dosta probirljivu, a u Beogradu za svakog ima izbora i mjesta. Ali još uvijek sam mišljenja da se može uspjeti i ovdje.”

 

 

Da je Banjaluka postala kulturni centar nezaobilazan svima koji su na putu promocije na ovim porstorima,, svjedoči i veliki broj kulturnih dešavanja u ovom gradu. Upravo zbog toga Andrej voli banjalučku publiku koja ga neprestalno bodri i kojoj je pružio bezbroj svirki.

“Daješ sve od sebe i ne možeš ljude folirati. Ja sve što sviram volim i ako mi se ne sviđa pjesma nema tog novca da bih svirao. Sviram i na raznim mjestim, te dođu ljudi koji nude da im pjevam nešto što nije moj ukus. Međutim ne dijelim pjesme po žanru, već imaš dobru i lošu muziku. Ne stvaram muziku da ljudima podmetnem da bude hit. Nema autotjuna i sličnih trikova već samo iskreno”, navodi Andrej.

I zbog ogromne podrške Andrej je zahvalan svojoj publici što ga je bodrila kako u Banskom dvoru tako i na ostalim nastupima. Nada se da će autorski rad biti isto tako uspješan, i da će biti u prilici ne samo banjalučanima već i svim srcima željnim pravog zvuka pružiti još mnogo dobrih svirki.