Kafa , jedna obična riječ !!!

Kafa je bila (i danas je) život u našem kraju, način na koji smo se družili, gledali u oči i pričali. Kafa je bio pojam koji je bio puno više od samog napitka… Našu kafu nisu i vjerojatno ne mogu razumjeti  neki ljudi koji žive van naših prostora a posebno  oni koji dođu u Naš Grad, jednostavno ne mogu , jer nisu dio ove naše životne priče .

Jednom davno,  prije poprilično godina i u jednom sasvim drugom svijetu, televizija je bila, baš ono što se kaže „prozor u svijet“. Ušla je u kuće, donijela zabavu, priče, zanimljive ljude, neke nove porodice koje su postale dijelom naših, … neki dragi ljudi , koji su bili u tim čudnim kutijama ,kojima smo beskrajno vjerovali puno su mudrih riječi rekli koje su ostale, upisane i zapamćene…Kratki uvod ,koji će nešto kasnije, sam sebe objasniti u jednoj rečenici.

Kafa.

I tako, u razgovoru s dragom gospođicom iz Našeg Grada, nakon što smo pretresli što smo mogli u tih nekoliko minuta između posla i kuće, zaključili smo da se moramo jednom naći namjerno, a ne ovako, na putu, u trku (iako smo na neki način i u to malo vremena popile kafu bez kafe). Kažem ja gospođici, ,ma moramo popit kafu …a ona sretna, zadovoljna i kako kaže, zahvalna mi. Pitam je zašto, što sam učinio ? A ona će…ma jednostavno ste rekli da ćemo poći na kafu, a ne na kavu i to mi je u trenutku bilo…sve. Gospođica je dugo živjela u gradu , u kojem se pila Kava.

I onda sam opet , u nekom samo mom trenutku , poput ovog ,kad razgovaram sa sobom, stao i počeo razmišljati. I znate šta, ima gospođica pravo, kafa mi je nekako uvijek  bila viša od kafe..to je bio ćejf. Na kafu se išao u svaka doba, ili sam ili  samo s dragim ljudima. I nije bilo važno je li kafa , ona prava , ukuhana ili kapučino, ili mala s hladnim/vrućim – sekondi gusti (ma namjerno sam ovako napisao, ne brinite), važno je da je bila – kafa.

E, a kava – reći će te..sve je to isto, ali u Našem Gradu se uvijek govorilo kafa i upravo ta riječ – kafa, zamiriše na samo sjećanje. U njoj su sva sjećanja, zgode i nezgode, početak ljubavi, kraj ljubavi , suze i smijeh, sve je to bila – kafa. A ta kafa, e ona je imala poseban značaj. Kafom se zvao susret, razgovor, smijeh, pokoja svađa, priča pa opet tako u krug (i vrlo često nije bilo važno piješ li kafu, sok ili čaj – to je jednostavno bila kafa)…

Kafa je bila (i jest) život u našem kraju, u Našem Gradu, način na koji smo se družili, gledali u oči i pričali. Kafa je bio pojam koji je bio puno više od samog napitka… Našu kafu nisu i vjerojatno ne mogu razumjeti neki ljudi, koji ne žive u Našem Gradu a posebno  oni koji dođu iz Amerike , Australije , Skandinavije … jednostavno ne mogu. Kafa, a posebno ona prva, jutarnja koju nerijetko popijemo sami sa sobom, u miru , bila je i jest, kako je jednom s početka priče jedan televizijski voditelj rekao – pravi događaj. Sve ono dalje u danu je bila nadogradnja, ali važno je reći da je svaka kafa bila priča za sebe. I tu je kafa odigrala važnu ulogu jer se znalo , gdje će ko biti i koga ćete sresti u koje vrijeme i za kojim stolom. Neke priče uz kafu u Našem Gradu su bile i ostale zapisane kao dio našeg sjećanja postojanja , stvaranja i življenja tako posebne prepoznatljivosti.

I danas ćete vidjeti prepune tarase i zatvorene prostore s ljudima koji  uživaju u kafi , jer bez toga se ne ide .To je dio svakodnevnice , to je nepisani zakon , način življenja naših Malih života. Priče i smijeha je i dalje u izobilju jer odlazak na „kafu“ u Našem Gradu je dio protokola …  samo tvoje društvo smije da te kazni , ukoliko ne dođeš … na Jednu Kafu .

Danas  se sve mijenja , u odnosu na prije … tako da se pokušava  i sa kafom. Sve više je onog izraza … TO GO, a sve manje minuta koje ćemo pokloniti jedni drugima. To je modni trend… na sreću … Visoko Razvijenih Zemalja.

Naš Grad , srećom nije Toliko Razvijen …. tako da i dalje imamo privilegiju  da uz  kafu prepričavamo sve ono što je donio dan i bar na kratko zaustaviti ovo vrijeme koje tako brzo prolazi, leti i nestaje kao da nikada nije ni bilo.

Sjesti na kafu i pomalo ispijati to zlatno vrijeme koje imamo za sebe – e to je ne samo događaj, to je umjetnost.l, umjetnost na visokom nivou. Umjetnost Življenja.

Takva kafa ima težinu, jutarnja, koja je pravi mali ritual, vrijeme koje ste poklonili sebi i dragim ljudima. Kafa je ono što vas na neki način ozdravi. Polako, bez žurbe jer uz nju ćemo se opustiti i zaboraviti na sve pa i na vrijeme. Naravno, govorim o ljubiteljima tog napitka, gorkog ili slatkog – S kafom se počinje , s kafom se i završava dan.

Ona  će vas i držati budnima, a nekad će vam biti dovoljno samo u rukama držati šoljicu pa makar i hladne kafe (kažu da je dobra za ten – normalno da im vjerujemo) i tako nahraniti dušu.

Mmmmm….zamirisala je  ova moja, prva jutarnja – kafa.

Jer znate kako ono kažu… Sreću čine male stvari… Život čine male stvari.

novostiplus