Hajdučki izvor na planini Borja zaustavlja mnoge prolaznike

Voda za okrepljenje tijela i duše

Na 60 kilometara od Banjaluke te 20 kilometara od Teslića u njedrima planine Borja smješten je neobičan hajdučki izvor. Okružen šumom tamo gdje su se davno okupljali hajduci po kojima i dobi ime, izvor postade poznat po svojoj hladnoj vodi koja je hajduke spasavala žege u toplim ljetnim danima. Čini se da je sad s proljetnim danima malo topliji nego inače, te je tako priroda pokazala svu svoju tajnovitost i dar.

Malo je onih koji su prošli ovuda, a da nisu čuli legende koje prate ovaj izvor. Mnogi ljudi željni svježeg vazduha i hladne vode dolaze da se napiju vode sa njega i ponovo se vraćaju.

Kod izvora se nalazi legendarna udaraljka koja već iz daleka nagovještava da dolazite na mjesto gdje se nekada neko okupljao i gdje možda sada ima nekoga. Ali ne. Kod izvora nema nikoga osim vjetra i pokoje zvijeri koja se ne približava izvoru.

Izvor se nalazi na 900 metara nadmorske visine, a postoji legenda u narodu da što je topliji dan u godini i voda je hladnija. Moraćemo da to provjerimo za par mjeseci, iako ovaj izvor plijeni pažnjom cijele godine.

Prema narodnom predanju s izvora je vodu pio i čuveni hajduk Kosta koji je strah u kosti ugonio turskim karavanima koji su se kretali između Tešnja, Kotora i Banje Luke.

Tada je služio hajducima, a sada služi turistima koji na putu za Banjaluku ili Doboj svrate na ovaj izvor i zagrabe vode kako bi okrijepili dušu i tijelo.

Nekada se oko izvora čula graja hajduka, kuhao se hajdučki pasulj, dok danas kod njega svraćaju brojni turisti koji odsjedaju u motelu “Hajdučke vode” koji se nalazi 300 metara više od njega.

 

Voda teče iz kubure

“Iz hajdučke kubure je nekada sijala vatra, danas teče voda.

Više nema hajduka”, stih je koji nas dočekuje iznad velike drvene ruke u kojoj je smještena kubura.  Iz nje teče voda. Bistra i hladna koja i u veoma tople dane zadaje bol u kostima.

Ispod kubure nalazi se korito u koje voda otiče. U njega se ubacuje novac za sreću. Voda otiče u lupaljku koja kada se napuni vodom padne na tlo, a pri povratku udari tako da se na prvi mah čini kao da puca puška.

Za one koji ne znaju šta je evo objašnjenja:

“Iz korita se nekada napajala stoka, lupaljka je nekad plašila zvijeri od stoke i usjeva“. Uz zvuke lupaljke mir u duši ništa ne može narušiti. Klupa na nekoliko metara od izvora mjesto je gdje mnogi odmore svoje tijelo od teška puta.

 

Novac za sreću

Idući kroz stazu opkoljenu zimzelenim drvećem kroz čije grane vjetar neumorno duva susrećemo grupu turista koja je odmah po dolasku iz Banjaluke uputila ka izvoru.

Jagoda Tešanović prvi put je kod Hajdučke vode i ako još nije ljeto raduje se što će okusiti vodu sa izvora. “Čula sam da  je voda hladna, ali nisam vjerovala.Voda je prehladna. Nisam vjerovala kada sam čula. Odmah po dolasku otišla sam na izvor i uvjerila se  da je veoma hladan. Mogu misliti u pravu ljetnim vrelima da je lijek za dušu”, kaže ova banjalučanka.

Bez obzira na hladnjikavo vrijeme “baba Marte” koja i na Borjima pokazuje svoje zube. Na povratku sa izvora naša ekipa je susrela još turista. Hajduci su nestali, Kosta je davno umro, ali ostao je izvor iza njega. Ima li Išta vrednije nego kada iza čovjeka ostane nekakav trag koji će se kroz generacije pronositi. Bio bi Kosta sretan kada bi sad mogao da vidi da se opet na mjestu gdje je nekada hajdukovao okupljaju ljudi i uz hladnu vodu okrepljuju dušu i tijelo za nove borbe koje ih čekaju. Isto kao i on nekada.

 

Novosti plus