Bjelica: Sujeta i lični animoziteti narodnog tribuna Nebojše Vukanovića
Kako vjerovati priči o pomirenju i o odnosima i suživotu Srba i Bošnjaka, a kopati ponore mržnje prema sunarodnicima koji su u drugačijim političkim opcijama od naše? Kako pričati o institucijama, govoriti da su uništene i urušene, pa ih onda dodatno urušavati i igrati na ruševinama. Pa zbog ličnosti mrziti i funkciju i instituciju.
Šta li ima veću težinu i ko je na fonu saradnje, tolerancije i uvažavanja, to što ja mogu u svaku medijsku kuću u Republici Srpskoj, a i u FBiH, ili to što neko može samo na Federalne medije? Kako očekivati da ubijedimo one koji glasaju za druge stranke ako ih ne poštujemo, ako ne poštujemo njihovo i uopšte svačije, pravo na grešku?
Ja vodim jednu lokalnu zajednicu već dugo godina, u jednom teškom i izazovnom vremenu. O tom radu svoj sud su dali moji sugrađani birajući me već treći put, a prije toga ukazujući mi povjerenje da ih predstavljam u Narodnoj skupštini Republike Srpske. Smatra li gospodin Vukanović sve ove građane koji meni već po ko zna koji put na izborima ukazuju povjerenje, glupima, potkupljivim i lošim.
Šta se meni tačno zamjera? Ne zamjera mi se saradnja sa međunarodnim institucijama i ustanovama, već samo to što godinama pokušavam da bez ostrašćenosti i mržnje sarađujem sa svima, sa svim nivoima vlasti zarad interesa opštine čiji sam načelnik i Republike Srpske.
Ne shvataju oni koji u politiku unose više strasti nego racionalnosti da bez prve nema druge saradnje, odnosno nema saradnje sa fondovima bez resornih ministarstava.
Kako to da objasnimo građanima, kada to ne shvataju ni oni koji žele da građane predstavljaju? O kakvim promjenama možemo da govorimo, ako sutra gospodin Vukanović postane predsjednik ili gradonačelnik, pa odbije da se sastane sa nekim iz SNSD-a?
Revanšizam nije odlika demokratskih društava, naprotiv.
Nema u brojnim tekstovima i video postovima ideja i prijedloga. Ne govori se o tome šta kada se vlast promjeni. Nema priče o izbornom zakonu, o lustraciji. Kako će se gospodin Vukanović, ali i predsjednik SDS-a gospodin Šarović odnositi prema onima koji budu imali želju da iz vladajuće koalicije pređu u SDS ili PDP? Hoće li prihvatiti te prelaske, hoće li staviti zabranu na kandidovanje određeni vremenski period?
Kako Nebojša Vukanović objašnjava promjenu sopstvenog stava o Nenadu Nešiću? Kako je od „Neše kružnice“ postao prihvatljivi Neša opozicionar? Kako je od „lažnog kneza Rodoljuba“, postao lider Hercegovine Rodoljub Drašković uzor privrednika i opozicionara i neko sa kim se Vukanovićev hercegovački komšija vozi helikopterom, koji nije kao „oni“ koji imaju helikopter?
Pa na kraju krajeva, kako objašnjava ove napade na mene, ovu priču o tome da on nikada ne bi došao na sastanak kod mene? Možda je tačnije da kaže, ne bi nikada više, jer je i te kako dolazio i tražio podršku.
Još nešto je ovdje važno, ukoliko se predsjednik Srpske demokratske stranke ograđuje od stavova članova stranke, konkretno u slučaju gospodina Šešića, zašto to isto ne učini i kada pojedini poslanici SDS-a govore ružno i iznose neistine o gradonačelniku i načelnicima? Zašto i kome može da smeta saradnja lokalnih zajednica i dvojice demokratski izabranih političara?
Svako malo zbog sujete i ličnih animoziteta gospodin Vukanović narušava jedinstvo uništavaju energiju, a pri tom ironije li sve vrijeme priča o drugima kao nečijim ljudima, kao „ubačenim elementima“ i šta sve ne.
Vidjeli smo to na primjeru napada na gospodina Stanivukovića prilikom posjete predsjednika Vučića, gdje se zamjera ko gdje sjedi, ko je pozvan a ko ne. Tako je bilo i pri sastanku opozicije na Jahorini.
Sve ovo su jasni pokazatelji političke nezrelosti i nedostatka spremnosti da se preuzme politička funkcija.
Nikako da se iz narodnog tribuna, što nesumnjivo jeste, razvije u nekoga ko prihvata odgovornost i shvata važnost saradnje, razgovora i institucionalne borbe za svoje stavove i ideje.
Izvor: Opstinasokolac.net
