„AUTOIMUNA BOLEST JE ZA MENE BILA BOŽIJI DAR“ Bobana Končar Gajić o izazovima, hrabrosti i putu do „Raskošne mašne“ (FOTO/VIDEO)
PRVA stvar koju sam napravila svojim rukama bila je mašna za kosu mojoj ćerki Eleni. To je bilo prvo što sam se odvažila da sama izradim. Mašna je ispala impozantno, toliko da sam samu sebe iznenadila. Nakon toga sam nastavila da ih pravim, najčešće za drugarice i sestre, i tako se naziv “Raskošna mašna” sam po sebi nametnuo.
Govori ovo Bobana Končar Gajić, ekonomista po struci, majka jedanaestogodišnje ćerke Elene i supruga, kako kaže, divnog Zorana. Ona je idejni tvorac brenda „Raskošna mašna“, koji u martu puni šest godina.
Pričajući kako je sve to krenulo Bobana nam je rekla da kreativnost oduvijek bila dio njenog života.
– Oduvijek sam bila radoznalo i energično dijete, koje je željelo da isproba i stvori nešto novo. Tu želju za novim stvarima naslijedila sam od oca. Još u tinejdžerskim danima prepravljala sam sebi odjeću i nikada ništa nisam bacala, već sam pronalazila novu svrhu za sve. Sve sam radila ručno i u tome uživala – govori Bobana i dodaje:
Prelomni trenutak
– Sticajem nesrećnih okolnosti, razboljela sam se i shvatila da nemam drugog izbora. Donijela odluku da dam otkaz. Nije bilo više posla sa radnim vremenom od 9 do 10 sati dnevno, stresa, pritiska i neizvjesnosti. Taj potez je bio jedna od najlakših i najboljih u mom životu. Kako moj muž kaže –najpametniji, a meni najlakši – kazuje Bobana te nam kazuje da su joj osobine selektivnosti i perfekcionizami uz energičnost dale vjetar u leđa da prebrodi teška vremena.
– Po prirodi sam selektivna osoba, introvert selektivnog tipa. Otkad sam se razboljela, mnogo vremena provodim kod kuće i uživam u samoći. Ta selektivnost se odražava i na broj ljudi sa kojima provodim vrijeme. Taj krug se sveo na prste jedne ruke, jer sam shvatila da me zamara površna komunikacija. Želim inspirativne razgovore sa ženama koje su mi drage, bitne i koje me podstiču da idem dalje – ističe ona i kazuje:
– Djevica u meni je perfekcionista – što može biti i dobro i loše. U poslu mi je kvalitet važniji od kvantiteta. Ako nisam zadovoljna nečim što izrađujem, to neće napustiti moju radionicu dok ne budem potpuno sigurna da je onako kako sam zamislila. Mnogo mi znači što su žene, koje su od prvog dana uz „Raskošnu mašnu“, i dalje sa mnom. Mislim da nema većeg uspjeha od toga – kazala je Bobana ponosno.
Podrška porodice
Govoreći o tome ko joj je bio najveća podrška na njenom putu Bobana kazuje da je to njena porodica.
– Najveća podrška u svemu ovome je porodica. Moj suprug Zoran je prošao kroz sve ružne stvari sa mnom – svaku moju hospitalizaciju, svaki napad, sve bolne trenutke kada doktori nisu znali šta mi se dešava. U trenutku kad je sam se razboljela naša ćerka Elena je imala dvije godine, a moji roditelji su bili u Prijedoru. Mnogo mi je značila Zoranova podrška, čak i kasnije kada sam se liječila u Beogradu. Posljednje dvije godine bolest je u fazi mirovanja, ali nikada ne znaš kada može nešto da se pogorša. – govori Bobana i dodaje:
– Jako mi je bilo bitno što je Zoran bio uz mene kada sam pokretala brend i kada sam se borila sa depresijom, anksioznošću i bolovima. Kada nisam mogla da ustanem iz kreveta po dva dana, kada sam željela da odustanem, on je bio tu da me podsjeti da nema lošeg života – samo loših dana. Zbog toga sam još selektivnija u tome kome poklanjam svoje vrijeme. Svoje ljude sam bukvalno desetkovala i život mi se promijenio iz korjena, ali ne žalim. Taj proces je zahtjevao veliki lični rast i razvoj, ali mi je pokazao koliko sam jaka. Vjerujem da mi Bog ne bi dao tolika iskušenja da nije siguran da ih mogu podnijeti – ispričala je Boba te iz dubine svoga srca poričila da je njena automina bolest zapravo Božiji dar.
View this post on Instagram
Borba za zdravlje i novi početak
– Da se nisam razboljela, vjerovatno bih i dalje sjedila u kancelariji od 8 do 16, ne bih upoznala sve divne žene koje sada poznajem, niti bih ostvarila uspjeh o kojem nisam ni sanjala. Zato sada mogu reći da je autoimuna bolest za mene bila svojevrsni Božiji dar – naučila me je da cijenim sebe, da se zavolim i da napravim nešto na šta sam ponosna. Žene mi se dive, hvale me, žele da razgovaraju sa mnom, a može li išta biti veće od toga? – ispričala te objasnila kako je život tpromijenila iz korijena uz parolu „Čuvaj se, i Bog će te čuvati“.
View this post on Instagram
– Moja želja da ne posustanem bila je jača od svega. Dolaze mi dani kada nisam ni za šta, ali to ne traje dugo. Dva dana ležim, trećeg dana sam već bolje. Neke stvari u životu nas nauče da budemo zahvalni na zdravlju, porodici i onome što imamo. Kada dođeš u situaciju da ležiš priključen na infuziju dok doktori vijećaju nad tobom, shvatiš koliko su stvari koje uzimamo zdravo za gotovo zapravo dragocjene – napominje Gajić.
Ističe da je njeno iskustvo sa pogrešnim dijagnozama, čekanjem na preglede i borbom sa sistemom bilo jako iscrpljujuće.
– Kada sam konačno otišla kod pravog stručnjaka, dijagnozu sam dobila za 40 minuta. Da su mi ranije postavili pravu dijagnozu, možda ne bih došla do autoimune bolesti. Danas znam koliko su znanje i pravovremena reakcija važni. Uprkos svemu, ja sam zahvalna. Možda se sve ovo desilo da bih shvatila koliko sam jaka, da bih napravila nešto vrijedno i inspirisala druge žene. Na kraju, to je ono što me ispunjava – priča Gajić koja je uzela stvar u svoje u ruke, krenula da čita i traži rješenje kako bi sebi pomogla.
– Crijeva su drugi mozak, meni je doktor to prvo rekao. Kad to shvatiš, odradio si 90% posla. Moraš da shvatiš da kad se čovjek zaljubi, osjeti leptiriće u stomaku. Kad te nešto boli, osjetiš kao kamen, kao da si ga progutao. Upravo je to osjećaj da nešto nije kako treba i da nešto trebaš da mijenjaš. Sve je povezano. Svi mogući završeci su u dvanaestopalačnom crijevu – govori Bobana kojoj su doktori rekli prvobitno da ima rak debelog crijeva.
– U privatnoj klinici su mi rekli da imam kancer debelog crijeva, kada sam radila biopsiju, bila sam u najlošijem stanju. Tad su mi rekli da mi tumor markeri nisu kako treba. Noge su mi se odsjekle. Ja sam tada imala samo trideset godina – od čega, kako, šta? Ja u tom trenutku nisam imala više snage – kazuje Bobana i nastavlja:
– Kada sam došla kući, Zoran mi je rekao da trebamo da idemo odavde, ali ne znaš kome, kuda. Moja sestra je tada došla do doktora iz Beograda a i rekla mi je: „Meni se čini da bi ti trebala fino spakovati stvari i doći kod njega.“ Otišla sam i za 40 minuta dobila dijagnozu. Čovjek je samo pola sata sjedio i pričao sa mnom – ispričala je Bobana kojoj je se stanje u jednom treutku pogoršalo nakon primanja biloške terepije:
– Završila sam u bolnici sa bolovima, mislila sam da ću umrijeti. Kolabirala sam četiri puta, ničega se ne sjećam. U tom trenutku, doktor je mom mužu rekao: „Ima li ona kakvu porodicu živu?“ Zoran kaže: „Ima oca i majku u Prijedoru.“ Doktor mu reče: „Aj ti njih nazovi, ja nemam pojma hoće li ona preživjeti noć.“ – prijetila se Bobana kobnih trenutaka.
Ističe da su joj život, pored doktora iz Beograda, Dine Tarabara, spasili promjena ishrane i perga – Moj stric me je spasio. On proizvodi domaći med, sakupljao mi je pergu. Napravio mi je smjesu od perge, matične mliječi i čistog polena. Spasila mi je život. Prvi put mi je CRP bio 1, doktor nije vjerovao. Krvna slika odlična. Jako je bitno jačati imunološki sistem. Jesti svježe voće, povrće, orašaste plodovi, hrana koju sam spremiš. Ništa prerađeno, puno konzervansa.
Tajne uspjeha
Pričajući o tome koliko je zapravo moguće ostvariti uspjeh na našim prostorima uprkos svemu, Bobana napominje da je najveća greška je očekivati uspjeh preko noći – Svi očekuju da će posao brzo rasti, da će neko to prepoznati preko noći, ali neće. Meni je trebalo dvije godine da se posao razradi i da neko čuje za mene, jer nema posla dok ne počnu lične preporuke, od usta do usta. To su najpouzdanije preporuke koje ti obezbjeđuju stalnu klijentelu. Međutim, stalni rad i ulaganje u sebe je nešto što moraš svakodnevno da radiš.
Iako se odmakla od svoje struke, ekonomija joj je pomogla u njenom poslu oko formiranja cijena – Mislila sam da mi nikada neće trebati, ali pretpostavka je majka svih grešaka. Meni je ekonomija puno pomogla kada je trebalo da formiram cijene, pa odnos tog kvaliteta i materijala, pa kako sabrati i sastaviti mjesečne troškove, kako odrediti kapital, da li ima nekog profita, pa koliko ga ima, odnos profita i troškova na mjesečnom nivou.
Anegdote iz posla
Za kraj ovog predivnog razgovora, Bobana nam je otkrila kakve anegdote nosi njen posao.
– U ovom poslu moraš da imaš taj neki takt i osjećaj za druge ljude. Žene koje me kontaktiraju najčešće ne znaju šta žele, pa onda je upoznam njihov stil oblačenja kako bi izvukla ono najbolje. Najznimljivije su sitacije kada dođe jača polovina da kupi poklon za svoje dame. Kad muškarci kupuju, najčešće ne znaju šta trebaju. Dođu i kažu: „Poslala me je ta i ta, pojma nemam šta tražim.“ Onda ih ja pitam „Kakav joj je stil? Je li plava ili crna?“ – pitam ih. Onda kažu: „Da sam znao da ćeš ovoliko ispitivati, pripremio bih se… kao da bubreg doniram!“ – ispiričala nam je šaljivo Bobana.
