Nova uloga Njemačke u NATO: Baza za logistiku !
Uloga Njemačke u odbrambenoj strategiji NATO znatno se promijenila od devedesetih godina: tada je Zapadna Njemačka bila država koja je direktno graničila s Varšavskim paktom.
U slučaju napada sa istoka tadašnja Zapadna Njemačka bila bi prva na udaru. Njemačka vojska (Bundesver) i saveznici pokušali bi da na teritoriji Savezne Republike potisnu trupe Varšavskog pakta.
Danas je položaj Njemačke drugačiji: na istoku se nalaze zemlje poput Poljske, Češke, Slovačke, Mađarske, Rumunija, Bugarske i baltičkih država. Sve one su u međuvremenu pristupile NATO. Na tom proširenom području Alijanse Njemačka više nije na potencijalnoj liniji razgraničenja, nego u sredini, piše DW.
Nova uloga kao logistička baza
U slučaju mogućeg napada Rusije bojišta bi se, po svemu sudeći, nalazila istočno od Njemačke – na teritoriji novih članica Alijanse koje imaju direktnu granicu sa Rusijom ili njenim saveznikom Bjelorusijom. Iz toga proizlazi i nova uloga Njemačke kao baze za snabdijevanje.
Komandant Pokrajinskog štaba Bavarske, brigadni general i Tomas Hambah, to ovako formuliše: “Osnovni zadatak Njemačke u okviru NATO jeste da omogući da raspoređivanje i snabdijevanje funkcionišu.” Njemačka bi trebalo da funkcioniše kao logističko čvorište za NATO, ističe Hambah.
Velik dio linija snabdijevanja iz SAD, južne i zapadne Evrope ukršta se na njemačkoj teritoriji i odatle se dalje raspoređuje prema frontovima.
“Operativni plan Njemačka”
Na tu novu ulogu njemačka savezna vlada i Bundesver reagovali su izradom “Operativnog plana Nemačka” – strateškim planom za vanrednu situaciju. Mnogo toga iz tog plana je tajno, ali su neki ključni elementi objavljeni: vojnici, oružje, municija i snabdijevanje – sve to mora da bude primljeno, smješteno ili pretovareno. U pravo vrijeme, sve se potom šalje dalje na front na istoku. Princip pritom nije drugačiji od onog kod neke civilne špediterske firme – samo u znatno većim razmjerama.
A tu je i tok koji ide u suprotnom smjeru: izbjeglice, ranjeni i tijela poginulih, kao i oštećena ratna oprema moraju da se prevezu nazad u Njemačku. Sveukupno, riječ je o ogromnom logističkom pothvatu koji jedna vojska sama ne može da savlada.
Svi su pozvani
U slučaju nužde mogu biti angažovani svi: humanitarne organizacije, volonteri, preduzeća, civilno stanovništvo. U praksi je već sada tako da Bundesver pregovara s humanitarnim organizacijama i privatnim pružaocima usluga. Recimo za privremene lokacije za jedinice u prolazu: jedna privatna firma ima nalog da pribavi i drži spremnu opremu za 17 takvih odmorišta. Strogo je povjerljivo gdje bi se ta odmorišta nalazila u slučaju vanredne situacije, kako protivnik ne bi mogao lako da ih napadne.
I humanitarne organizacije poput Crvenog krsta ili Malteškog reda u razgovorima su sa Bundesverom. Njihov je zadatak, recimo, zbrinjavanje izbjeglica iz ratnih područja ili raspoređivanje ranjenih vojnika po bolnicama.
To se ne sviđa svim humanitarcima, ukazuje Martin Šelajz, savezni poverenik za otpornost na krize pri Malteškom redu. On kaže: “Postoje i te kako kritični glasovi koji su pacifistički nastrojeni.“ I odmah dodaje: “Ali, mnogi od onih koji su, na primjer, kao civilni regruti došli u Malteški red, nemaju ništa protiv saradnje s Bundesverom. Ima i onih koji čak kažu: danas to vidim sasvim drugačije.“
Nije fokus samo na logistici
Logistika je važna, ali nije jedini dio “Operativnog plana Njemačka”. Tim planom takođe su regulisane i kibernetička bezbjednost, kao i korišćenje rezervnog sastava. Osim toga, operativni plan stalno se razvija.
Ipak, suština ostaje ista: riječ je o ukupnoj odbrani na vojnom i civilnom planu. U slučaju vanredne situacije svi građani Njemačke – kao i drugih zemalja NATO – moraju da pomognu, kako to predviđa “Operativni plan Njemačka”.
