ZORANA KOŠPIĆ: Napravi nešto što inače ne radiš. Širi vidike, ruši barijere, pleši…  

Zorana je rođena u Banjaluci 1990. godine, gdje je završila Ekonomsku školu i Ekonomski fakultet. Osim što je bila dobar student, Zorana je uspješno zaplivala i ka pisanoj riječi, te je  objavila zbirke pjesama Zvijezda Danica i Ne zaklanjajte mi Sunce.  Promocije je imala u Banjaluci, Laktašima, Foči, Sarajevu, ali i druženje sa djecom sa Kosova u Prnjavoru.

A kako je poeziji dala priliku da izađe na svjetlo dana, Zorana otkriva u narednim redovima.

– Pišem od 2006-07. godine, čim se počela kristalisati u meni ljubav za pisanom riječi. Ljubav za maštom, igrom, koja se pretvarala u stihove i priče koje su me liječile. Vjetar u leđa i bravo ti to možeš u tim godinama su mi dali naravno moji nastavnici i kasnije profesori. Kasnije je prevagnula moja želja da slobodno dišem, da “kupujem” ljude riječima, svojom srećom ponekad i tugom. Zato kažem liječim se dok pišem, papir stari drug koji trpi sve i ćuti. Da, pišem zbog sebe. Tragam za sobom, a znam nisam jedina ima nas mnogo, samo ćutimo.. svako radi šta voli.

Toni Perdić bi rekao :” Zorana vječito dijete..” da negdje sam i željela sačuvati dijete u sebi u zbirci pjesama i priča Ne zaklanjajte mi Sunce.

Svaki umjetnik ima cilj u svom stvaralaštvu, a taj cilj je usmjeren na publiku i da joj približi ono što on vidi u svom svijetu mašte.

 – Željela sam čitaoca podstaknuti da razmišlja realno o životu, o onome što nas okružuje. Danas kada živimo u “čudnom vremenu” gdje se zaboravile riječi volim te, oprosti, hvala. Pišem o “rupi” koja boli, vrisku sreće, šoljici kafe u Turskoj, o slavljenu svijetlosti, zaleđenim suzama, o tome da vjerujem, o tome da smo svi kao reciklaža.. Darovati drugima svoju tugu, nagu, ispruženu i nabacanu na papir danas nije lako. Pomalo moramo biti i “luckasti”. Isto je i sa srećom, ko se raduje zajedno sa nama našem boljem sutra?! Ali ići za onim što voliš, slijediti svoje unutrašnje svijetlo to mi je moto. Cilj mi je probuditi u čitaocu ” ono nešto”.. a ostati svoj, ličiti na sebe, biti drugačiji.

Kakav je utisak ostavila na druge pisce, saznajemo iz izjave mlade književnice Ivana Lakić koja je komentarisla  Zoraninu knjigu Zvijezda Danica. – Radi se o djelu jedne mlade poetese, koja zna i umije da napiše ono što joj leži na srcu, u duši, koja jednostavno svojim pisanjem iskazuje ono najvrijednije, a to je ljubav i pažnja koju posvećuje svojim najmilijima – naglasila je Lakićeva. Ona kroz niz metafora traži spas i pronašla ga je, jer sve dok ima svoju zvijezdu vodilju neće biti usamljena, ona će joj biti vječna inspiracija.

 

Napravi nešto što inače ne radiš. Širi vidike, ruši barijere, pleši, jednostavno pokupi svoje knjige i putuj za Istanbul.. nestati, pobjeći. Stopiti se sa gomilom različitosti. Hodati tišinom. Jednostavno, da li slučajno ili ne, zavoliš samoću.

Ove mudre misli su odlomci iz Zoraninih knjiga u kojima na sebi svojstven način šalje životne poruke. Ono što ovu talentovanu književnicu još čini posebnom je i njena humanost, jer je jednom prilikom prilog od prodatih knjiga darovala u humanitrane svrhe.

Za naredni period planira promociju svog stvaralaštva na radio stanicama, ali i druženje sa čitaocima po gradovima u Republici Srpskoj.

Novosti plus