ŽAK PREVER !!!

Ljubav za sva vremena ….Barbara .

 

Ona mu se baca u zagrljaj, ona se ne ljuti, ona ga čak ni ne poznaje, ali je ipak dovoljno njegova da se smeju zajedno.  „Barbara“ … o ljubavi, ratu i dvoje stranaca koji su se slučajno sreli na kiši u Brestu, u ulici Sijam, gde su se obično sastajali ljubavnici.

„Barbara“  tvoj hod , u  vremenu zla,  je bio dovoljan da pregazi upornu čovekovu nesreću i da u jednom, naizgled slučajnom susretu, prikaže sreću u svom najjednostavnijem obliku – zagrljaju.

Topli susret i zagrljaj stranca, u vreme vladavine bombi,haubica i zvukova sirena, lomio je ruke kao Golijat Davidovom verom da je svet u zagrljaju idealno mesto za život.

Rat muči, proždire i ubija  sećanja i  ideale. 

 

Bistrooki … kutak  za bistrooki..

Sjeti se Barbara Bez prestanka je kišilo nad Brestom toga dana A ti si hodala nasmijana Prokisla radosna očarana Pod kišom Sjeti se Barbara Bez prestanka je kišilo nad Brestom A ja sam te sreo u ulici Sijama Smješila si se I ja sam se smješio Sjeti se Barbara Ti koju nisam poznavao Ti koja me nisi poznavala Sjeti se Sjeti se toga dana Ne zaboravi Neki čovjek je stajao u trijemu i Viknuo tvoje ime Barbara A ti si po kiši k njemu potrčala Radosna prokisla očarana U njegov zagrljaj pala Sjeti se toga Barbara I ne ljuti se što ti govorim Ti Ja kažem ti svima koje volim Čak i onima koje sam jednom vidio Ja kažem ti onima koji se vole Čak i onima koje nisam upoznao. Sjeti se Barbara Ne zaboravi Tu kišu mudru i sretnu Na svome licu sretnom Nad ovim gradom sretnim Tu kišu iznad mora Iznad arsenala Tu kišu što je pala na brod iz Uesana O Barbara Rat je svinjarija velika Što je sa sobom sada Pod kišom kanonada ognja Krvi i čelika A onaj koji te je grlio Zaljubljeno Je li umro nestao ili još uvjek živi O Barbara Bez prestanka kiši nad Brestom Jednako kao i tada Ali to nije isto i sve je srušeno To su korotne kiše, strašne i neutješne To nije oluja više od ognja, krvi i čelika To su naprosto oblaci Što kao pseta crkavaju Kao pseta što nestaju U mlazu vode nad Brestom Da trunu negdje daleko daleko, daleko od Bresta Od koga ništa ne osta.

 

Izvod Akuzativ 

 

 

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *