Usvojene izmene Zakona o presađivanju organa – šta se menja u praksi?
Odluka o doniranju i dalje pod znakom pitanja.
Izmene Zakona o presađivanju organa donose nova rešenja za efikasniji sistem transplantacije, ali ostavljaju otvorena pitanja o zaštiti volje građana.
Narodna skupština Srbije usvojila je juče Zakon o izmenama i dopunama Zakona o presađivanju ljudskih organa, kojim se unapređuje pravni okvir za proces transplantacije. Za izmene i dopune Zakona glasao je 141 narodni poslanik.
Usvajanjem izmena, više od pet godina nakon odluke Ustavnog suda kojom su pojedine odredbe prethodnog Zakona o presađivanju ljudskih organa proglašene neustavnim, uvedena su nova rešenja koja bi trebalo da doprinesu unapređenju transplantacionog sistema u Srbiji.
Udruženje pacijenata “Donorstvo je herojstvo” ocenilo je da usvojene izmene predstavljaju korak napred, ali i da ostaje niz pitanja koja bi, kako navode, trebalo dodatno urediti kako bi transplantacioni sistem postao dostupniji, pravičniji i efikasniji.
Posebno je značajno što će građanke i građani od sada imati mogućnost da izraze svoju volju o doniranju ili nedoniranju organa posle smrti, koja se mora poštovati, uključujući i putem platforme eUprave.
“Ovo su bili predlozi našeg udruženja koje su podržale i mnoge druge organizacije pacijenata i organizacije civilnog društva za zaštitu ljudskih prava, kao i institucije Zaštitnika građana i Poverenika za zaštitu ravnopravnosti,” objasnili su za EUpravo.
Istovremeno, iz udruženja apeluju da se u narednom periodu unaprede pojedina rešenja usvojena poslednjim izmenama, ali i da se otklone postojeći nedostaci Zakona koje, kako navode, Ministarstvo zdravlja, Vlada i Narodna skupština nisu prihvatili uprkos višegodišnjim zahtevima pacijenata.
Ključna primedba se odnosi na zaštitu volje građana
Jedna od njihovih ključnih primedbi odnosi se na zaštitu autonomije volje građana. Smatraju da usvojene izmene članovima porodice daju autonomno pravo da daju ili uskrate saglasnost za presađivanje organa ukoliko se preminula osoba za života nije izjasnila, umesto da imaju ulogu čuvara njene volje ukoliko im je ona bila poznata.
Ukazuju i da je zakonom propisan strogo određen redosled članova porodice koji imaju pravo da se izjasne, pri čemu izjašnjavanje člana porodice „višeg reda“ automatski isključuje mogućnost da to učine članovi “nižeg reda”.
Prema njihovoj oceni, takva kategorizacija ne uzima u obzir različite porodične okolnosti, poput odvojenog života, narušenih ili nasilnih porodičnih odnosa, niti prepoznaje druge bliske osobe koje nekada predstavljaju jedinu porodicu preminulog, kao što su dalji srodnici ili istopolni partneri.
Udruženje smatra da izmene mogu ugroziti i pravnu sigurnost građana.
“Ukoliko se osoba za života nije izjasnila o donorstvu, a nema članova porodice koji imaju pravo odlučivanja ili oni nisu dostupni ili se ne izjasne, odluku o doniranju organa prema usvojenim izmenama donosi etički odbor zdravstvene ustanove”, objasnili su.
Takođe navode da je takvo rešenje nepoznato u uporednom pravu, kao i da zakon ne propisuje kriterijume prema kojima bi etički odbori donosili takve odluke, što, kako ocenjuju, ostavlja prostor za arbitrernost. Podsećaju da su predlagali drugačije rešenje, da se u ovakvim situacijama primeni pretpostavljena saglasnost za donorstvo, što je model koji postoji u mnogim evropskim državama.
Među zamerkama je i način na koji zakon uređuje pravo osoba delimično lišenih poslovne sposobnosti da odlučuju o donorstvu organa. Kako navode, ove osobe su izjednačene sa onima koje su potpuno lišene poslovne sposobnosti, iako sud prema Zakonu o vanparničnom postupku može ostaviti pravo odlučivanja osobama koje su samo delimično lišene poslovne sposobnosti.
Smatraju da takvo rešenje stvara koliziju dva zakona i otvara nova ustavnopravna pitanja.
Ostaje pitanje transplantacije organa sa živih davalaca
Uprkos višegodišnjim zahtevima udruženja pacijenata, kao i preporukama Zaštitnika građana i Poverenika za zaštitu ravnopravnosti, izmene nisu obuhvatile pitanje transplantacije organa sa živih davalaca.
U Srbiji je donorstvo između živih osoba i dalje moguće isključivo između srodnika do trećeg stepena pobočne linije, dok prijatelji, kumovi, dalji srodnici i druge bliske osobe ne mogu biti davaoci organa. Iz udruženja podsećaju da je do 2018. godine postojala mogućnost transplantacije između bliskih osoba uz stroge medicinske, psihološke i etičke procedure, ali da je ona ukinuta, zbog čega mnogi pacijenti, uključujući i decu, odlaze na transplantacije u inostranstvo, najčešće u Tursku.
Iako pozdravljaju mogućnost izjašnjavanja putem eUprave, navode da nije prihvaćen njihov predlog da građani svoju volju mogu izraziti i kod bilo kog lekara ili javnog beležnika, niti da prilikom izdavanja ili zamene ličnih dokumenata budu informisani o pravu da se izjasne o donorstvu organa i mestima gde to mogu učiniti.
“Na kraju nas, ipak, ohrabruje što smo tokom skupštinske rasprave od predstavnika vlasti i predstavnika opozicije dobili obećanje da će rad na unapređenju transplantacionog sistema biti ubrzo nastavljen. Želimo da verujemo da dalji rad na ovoj temi može zanemariti političke razlike među donosiocima odluka. Građani Srbije, a naročito preko 1200 pacijenata za koje vreme ubrzano teče, imaju pravo na tu vrstu očekivanja. Zahvaljujemo svima koji su učestvovali u ovom procesu i konsultovali pacijente i njihova udruženja.
U danima pred nama ćemo nastaviti da se zalažemo za unapređenje zakonskog okvira presađivanja organa i njegove primene, te pozivamo Ministarstvo zdravlja, Vladu, narodne poslanike, lekare, bioetičare, pravnike u oblasti medicinskog prava i ljudskih prava, pacijente i sve zainteresovane da doprinesu procesu razvoja transplantacionog programa u Srbiji”, navodi se u saopštenju Udruženja.
izvor : (EUpravo zato.rs)
