USPON NA VRANICU I MAGIJA VIDIKOVCA SA 2.112 METARA NADMORSKE VISINE

Jedno jezero, ispenjana tri vrha iznad 2.000 metara nadmorske visine i 43 zadovoljna planinara, tako bi se najkraće mogao opisati uspon planinarskog udruženja Abonos iz Banjaluke na Vranicu.

Kako zaista kroz opise i fotografije izgleda uspon do Vranice saznajemo od ove brojne ekipe planinara koja je sa nama podjelila svoju priču. Prema znalcima naših prirodnih ljepota, Vranica je pitoma, prostrana rudna planina sa puno pašnjaka i površinskih voda koja leži na razvođu rijeka Vrbasa i Bosne. Kao takva je kažu idalna za planinare, bicikliste, izletnike odnosno sve ljubitelje prirode. Dva najčešća pristupa za penjanje su iz Gornjeg Vakufa sa jedne i Fojnice sa druge strane. Treba imati u vidu da do početnih tačaka za planinarske rute treba iz oba grada prevesti više od 15 km po izuzetno lošem makadamu.

– Mi smo se ovaj put odlučili za uspon sa Fojničke strane, odnosno za početnu tačku smo uzeli Prokoško jezero. Prokoško jezero se nalazi preko 1.600 mnv, ledničkog je porijekla i na njemu se nalazi veliki broj drvenih vikendica koje stanovnici početkom zime napuštaju da bi se u proljeće kad se snijeg povuče vratili, prepričava nam sve ovo Aleksandar Balaban, koji je inače licencirani planinarski vodič Planinarskog saveza Republike Srpske, a koji je predvodio pomenutu grupu planinara koji su se uspješno popeli na zadatu lokaciju. Kako on navodi od Banjaluke do Fojnice put traje oko tri sata, a iz Fojnice do jezera oko sat vremena vožnje i većim dijelom je makadamski put koji se u zadnje vrijeme zbog većeg broja turista obnavlja tako, da se može reći da je u boljem stanju nego prije.
– Prohladno jutro, jak vjetar i magla na okolnim vrhovima, takav je bio početak uspona sa jezera na prvi vrh, Ločiku. Pri vedrom danu Ločiku bi vidjeli svo vrijeme, ali sada je bila sakrivena oblacima i maglom koji bi samo na trenutke dopuštali da vidimo vrh. Malo više od sat vremena hoda i Ločika ( 2.107 mnv ) je ispenjana, opisuje Balaban navodeći neke od pređenih kilometara ka Vranici. Neki iz navedene grupe planinara su prvi put bili na planini, neki prvi put preko 2.000m. Bila je to kako kažu šarolika, ali zanimljiva ekipa svih starosnih kategorija.

Na vrhu su kažu našli zavjetrinu gdje su napravili dužu pauzu za doručak, a za to vrijeme vjetar koji se pojačavao je tjerao oblake i tada su se greben Vranice i vrhovi koji su ih  čekali mogli sve češće vidjeti. Strm silazak i lagani uspon na dobro markirani grebenski dio staze koji će ih kroz nisku kleku voditi preko Krstaca do najvišeg vrha Vranice – Nadkrstaca sa visinom od 2112m. Oblaci su se razišli tako da se skoro čitavom dužinom grebena pružao prelijepi panoramski pogled na Prokoško jezero što su učesnici iskoristili da na svakom dobrom mjestu i vidikovcu naprave dobre fotografije. Nakon par sati hoda, pred sam kraj malo više uspona i konačno Nadkrstac, gdje ih je kažu čekala ekipa iz PD “Goran“ iz Gornjeg Vakufa. -Vrijeme se popravilo, tako da smo na vrhu mogli uživati u Suncu mada su jakne i dalje bile potrebne zbog vjetra. Zajedničko fotografisanje na vrhu, pogled na neke udaljene planine koje smo penjali i neke koje ćemo tek penjati i uz kraće pauze lagani silazak do jezera, prepričava Balaban kako je izgledala ova planinarska avantura.

Sve te ljepote kad se jednom dožive, ne ostavljaju nikog ravnodušnim i većina planinara poželi da se opet vrate u te rajske vrtove prirodnih ljepota, pa je takvih bilo i u ovoj grupi. – Umorni, ali puni pozitivnih utisaka sa planine, na koju ćemo se opet vratit, poručuju planinari. Prevelika je, a oni su kažu u nedostku sa vremenom da upoznaju sve njene ljepote, jer se moraju vratiti svakodnevnim obavezama.

– Pri povratku, na jezeru totalno drugačija slika od one jutarnje, Sunce je otkrilo svu ljepotru naselja, okolina jezera je „živa“ što od lokalaca, što od turista, ponajviše Arapa. Čudan, ali zanimljiv narod koji je značajan izvor prihoda za stanovništvo jezera koji imaju mnogo tezgi sa malinama i drugim voćem, bezalkohlnim pićima i ostalim đakonijama. A za nas „druge“ ispod tezge pokoje pivo i čašica rakije da se gosti ne ljute, opisuje sve one usputne anegdote Balaban i dodaje zaključak za kraj ove priče „zadovoljni i mi i oni“.

 

Novosti plus

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana.