UMJETNOST KOJA PRIČA VIŠE JEZIKA

VANJA SOLAKOVIĆ, SVESTRANI UMJETNIK IZ SARAJEVA

Vanja je po završetku Akademije likovnih umjetnosti u Sarajevu, magistrirao na odsjeku kiparstvo. Frontmen je psihodeličnog funk rock sastava Činčila, sa kojim je ostvario mnogobrojne koncerte i performanse, te  iza sebe ima jedan studijski album i više singlova. Pored toga bilježi mnogobrojne samostalne i kolektivne izložbe.

 

Crteži, skulpture i slike su njegov svijet, ali tek potpun sa gitarom.

Kako pretočiti slike u zvuk, zvuk u boju ili sve to zajedno u neku novu dimenziju, znaju samo umjetnici poput Vanje Solakovića koji spajaju ono što je naočigled nespojivo.Vanjina umjetnost ide u korak sa onim što bi mnogo češće mogli vidjeti u galerijama nekih velikih kulturnih centara i bez sumnje možemo reći  da on pripada umjetnicima čija djela su dio one priče koja nosi obilježje „deset koraka bliže ka budućnosti“.  Upravo zato, jer je multimedijalna umjetnost u ovom slučaju u kojoj se kombinuje likovna umjetnost, muzika i performans mnogima nepoznata, niti umiju da je tumače.

Vanja inače živi u Sarajevu gdje  se školovao i stekao svoje profesionalne kvalifikacije.

– Nakon završetka osnovne škole sam pohađao Srednju školu primijenjenih umjetnosti u Sarajevu, a  nakon toga sam upisao Akademiju likovnih umjetnosti u Sarajevu, te sam nakon završenog studija i magistrirao na odsjeku kiparstvo, kaže Vanja. Osim toga, aktivno se bavi i muzikom. – Frontmen sam psihodeličnog funk rock sastava Činčila, sa kojim sam ostvario mnogobrojne koncerte i performanse, te imam iza sebe jedan studijski album i više singlova, kaže Vanja.

Njemu umjetnost čak ni u djetinjstvu nije bila daleka ni strana, jer je odrastao uz oca koji je takođe bio umjetnik. – Sjećam se da sam kao dijete od tri godine stalno imao u rukama komad gline, te sam konstantno crtao, a pored toga sam imao i privilegiju da gledam svog oca kako stvara, što je velikim dijelom utjecalo na moj ubrzani likovni razvoj, prisjeća se Vanja.

Kad je riječ o muzici, tu je sklonost kaže otkrio u periodu adoliscencije. – Dobro se sjećam svog prvog doticaja sa gitarom, zaljubio sam se momentalno u zvuk, jer sam ga posmatrao kao novi materijal sa kojom mogu stvarati neograničene oblike, kaže Solaković.

Njegovo stvaralaštvo se bazira na istraživanju oblika i zvuka, pa bi se moglo reći da on u tim paralelnim svjetovima pronalazi inspiraciju iz koje se rađaju nevjerovatna umjetnička djela.

– Skoro čitav život pokušavam svoja likovna djela “oslikati sa zvukom”, u smislu pronalaženja savršenog spoja između muzike i vizuelnog stvaralaštva i sve to u svrhu dostizanja jednake stilske i konceptualne note, objašnjava Vanja pokušavajući približiti ljudima svoje stvaralaštvo. – Mogu slobodno reći da pričam “više jezika”, a cilj mi je da se sa svim tim jezicima što više i što jasnije izrazim. Moji crteži, skulpture i slike često nastaju tako što me muzika koju stvaram inspiriše i navodi, također mi se dešava i obrnuti slijed stvaranja, tako što me likovna djela inspirišu za stvaranje nove muzike, to je jedan kreativni krug u kojem jako dobro funkcionišem, jer mi je apsolutno prirodan, opisuje Vanja sve ovo izrečeno što je inače njegova svakodnevnica.

Sav njegov rad je najviše prezentovan u sklopu benda Činčila, mada je i odvojeno predstavljao spoj likovne umjetnosti i muzike na svojim samostalnim i kolektivnim izložbama kao i performansima.

Značajiniji rezultat na koji je kaže posebno ponosan je koncert sa Činčilom na EXIT festivalu pred ogromnim brojem publike, mada broji i mnogobrojne festivale i koncerte, te performativne nastupe. – Da budem iskren ne mogu izdvojiti samo jedan značajan rezultat, stalno sam aktivan, mislim da je to najvažnije i po meni je to najveći rezultat, zaključuje on.

Kao i većini umjetnika, ovi prostori ne pružaju ni njemu puno mogućnosti da bude prihvaćen onako kako bi to priličilo vijeku u kojem živimo. – Naša sredina je nažalost totalno konzervativna i neuka, jako mali broj ljudi uopšte razumije šta je performans na primjer, ljudi su jednostavno ograničene svijesti prema umjetničkom izražaju, kaže Vanja. On dodaje i to da je primjetio da muziku i likovnu umjetnost ljudi razumiju samo kroz klasično shvatanje.

– Čini mi se da je kod nas u društvu tako mala svjest u vezi umjetnosti, da je fascinantno da uopšte postoji toliki broj umjetnika, navodi Vanja i dodaje i to da je većina primorana da se bavi sa umjetnosću iz hobija, te je jako malo ljudi koji su uopšte uspjeli svoje umjetničko obrazovanje pretvoriti u struku.

– Slabo ko živi čisto samo od stvaranja i prodaje umjetnosti, jer kod nas ne postoji uopšte tržište za umjetnost, tako da su svi primorani da pored umjetnosti rade i nešto drugo za egzistenciju, kaže Solaković. Prema njegovom mišljenju mnogi umjetnici zbog toga kombinuju komercijalne metode nebi li iskoristili svoju struku na bilo koji način. – Smatram da je problem u tome što nemamo obrazovanje kako treba u školama, tako da djeca od malena nemaju adekvatnog dodira, niti se nauče cijeniti umjetnički rad, a da ne spominjem koliko je kapitalizam utjecao, ne samo kod nas već i globalno da umjetnost izgubi svoju vrijednost i značaj, zaključuje Vanja i još nam otkriva i to da je iskusio kako materijalni svijet cijeni samo “opipljive stvari”, a umjetnost je za njega mnogo više.

 

Novosti plus

 

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *