Sudobonosna odluka Bijele kuće: Počinje globalni trgovački rat !!!

U zadnjih nekoliko sedmica, administracije zapadnih liberalnih demokratija lansiraju ideje koje otvaraju pitanje je li plan obaveznog i što brže tranzicije skoro svih oblika transporta na e-pogon nužan za zaustavljanje klimatskih promjena koje prijete uništenjem čovječanstva. To je potpuni salto mortale u odnosu na onaj od prije samo nekoliko mjeseci. Bijela kuća najavila je tarife od 102,5 posto na kineska e-vozila.

Dosad nam se plan prelaska na e-vozila s najviših nivoa predstavljao kao jedan od najvažnijih, vjerovatno i uvjerljivo najvažniji dio šire klimatske agende, koja je na nacionalnim nivoima bukvalno počela opisivati/propisivati što sve moramo činiti danas kako bi spriječili klimatsku kataklizmu.

Najvažniji zagovornici zapadne klimatske agende svakako su UN, EU institucije, velike članice EU i Sjedinjene Države. A sad iz SAD-a dolazi vrlo jasna poruka kako nikakva klimatska agenda, pa niti planovi ubrzane opšte elektrifikacije transporta zapravo nisu bitni ako ugrožavaju američke ekonomske interese te su jasno rekli kako sad Bijela kuća de fakto između globalnih klimatskih ciljeva i američkih ekonomskih interesa bira – američke ekonomske interese.

Ispada da čovječanstvo očajnički treba što brže što više naprednih e-vozila, ali su Sjedinjene Države spremne uvesti 100-postotni tarife na uvoz e-automobila iz Kine, što znači da im apsolutno nije bitno što će njihova odluka usporiti klimatsku agendu, koju su u pojedinim političkim momentima izdizali na nivo ideologije/religije.

Tarife puta četiri

Prema pisanju Wall Street Journala i niza drugih medija, Bajdenova administracija u sljedećih nekoliko dana namjerava učetverostručiti tarife na kineske automobile sa sadašnjih 25 odsto. Službena objava novih tarifa trebala bi, prema najavama WSJ, pasti već sutra. A poseban je problem i to što se nove paprene tarife neće odnositi samo na e-vozila, nego i na velik dio “zelenih” proizvoda koje kineska industrija proizvodi puno bržim tempom te uz osjetno niže cijene nego američki proizvođači.

“Više carine, koje se zbvaničnici Bajdenove administracije spremaju objaviti u utorak, takođe će pogoditi kritične minerale, solarnu robu i baterije dobavljene iz Kine… Odluka dolazi na kraju višegodišnje revizije carina koje je uveo bivši predsjednik Donald Tramp na robu vrijednu oko 300 milijardi dolara iz Kine. Zvaničnici su posebno usredotočeni na električna vozila, a očekuje se da će podići tarifu na oko 100 posto, i to s 25 posto, tvrde osobe dobro upoznate u razvoj situacije. Dodatna carina od 2,5 posto primjenjuje se na sve automobile uvezene u SAD. Postojeća carina od 25 posto na kineska električna vozila dosad je učinkovito zaustavljala uvoz tih modela te modele, često jeftinijih od automobila proizvedenih na zapadu. Zvaničnici Bajdenove administracije, proizvođači automobila i neki zakonodavci brinu se da čak niti to ne bi bilo dovoljno s obzirom na opseg kineske proizvodnje”.

Kraj globalne trgovine

Uvođenje 100-postotnih tarifa nije stoga samo politička poruka Kini, nego možda i kraj globalne trgovine kakvu poznajemo, nastavak produbljivanja globalnog geopolitičkog sukoba (koji je ionako otišao predaleko), a možda i početak globalnog trgovačkog rata s nepredvidivim posljedicama, koji sigurno neće biti samo ekonomske prirode. Kineski proizvođači opreme, solara i e-vozila imali su ogromne investicije u novi segment proizvoda, računali su na epohalni rast globalne potražnje, a sad s jednog od najznačajnijih tržišta dobivaju poruku da su nepoželjni partneri u globalnoj klimatskoj agendi, iako mogu osigurati jeftiniju proizvodnju.

Vrlo je čudno da strategija Bijele kuće, prema kojoj zelena agenda nije važna ako jeftinija e-budućnost dolazi iz Kine, ne izaziva žešće polemike u samoj Americi. Naime, najvažnije američke političke institucije inicirale su cijeli niz propisa kojim su propisali kako će izgledati budućnost. Rekli su da praktično za samo 11-12 godina, računajući od ovoga trenutka, skoro kompletan transport treba postati električni, a sad nam poručuju da će ta budućnost de fakto morati biti dvostruko skuplja jer se ne smiju uvoziti jeftinija rješenja iz Kine. Iako se radi o jednoj od najvažnijih ekonomsko-političkih odluka u istoriji, njezina logika nalik je skeču iz balkanskih TV parodija.

Miks logički konfrontirajućih javnih politika koji nameće drugi američki predsjednik zaredom (Bajden nakon Trampa) sve više se čini kao oblik strateške šizofrenije, a ne kao set održivih javnih direktiva koji može kreirati sigurniju budućnost.

Sve je manje jasno kako bujanje planiranih troškova uz očigledno ispadanje kompletnog koncepta iz kolosjeka ne izaziva više panike među odgovornima. Troškovi rastu nestvarnom brzinom, kao da više niko ne obraća pažnju na njihove groteskne razmjere – prema novim izračunima, ukupan trošak Green New Deala narastao je s 51 na 93 biliona dolara u sljedećih 10 godina. Nejasno je otkud optimizam da će se toliki novac lako pronaći te da će biti učinkovito potrošen.

Što kažu eksperti

Eksperti kao što je William Nordhaus, jedan od dobitnika Nobela za ekonomiju u 2018. za pionirski rad na uticaju ekonomije na klimatske promjene, sad tvrdi da bi pokušaji realizacije klimatskih ciljeva UN mogli učiniti čovječanstvo siromašnijim nego da se ne čini ništa. Nordhaus je pobornik posebnog poreza na ugljenični otisak, ali kao izumitelj moderne ekonomike klimatskih promjena dolazi do scenarija u kojem klimatske politike UN-a čine “… čovječanstvo 14 triliona dolara siromašnijim u poređenju s nečinjenjem baš ničega u vezi s klimatskim promjenama. Štaviše, veličina neto štete od pogrešne politike od 14 biliona dolara – uključujući ono što je sad cilj UN-a – umanjuje veličinu od 3,07 biliona dolara neto koristi čak i od najbolje teoretski moguće politike”.

Istovremeno vidimo da se niz zapadnih autokompanija visokih ambicija hrva sa sudbinom. U Fordu ne znaju jesu li sretni zbog usporavanja potražnje za e-vozilima, ali najavili su značajno smanjivanje produkcije svojih e-kamioneta, koje su najavljivali kao biznis vijeka, ali sad na na svakom primjerku bilježe nestvarni gubitak od po 100.000 dolara. Iako su puno skuplji od kineske konkurencije! Tesla kao kompanija pak prolazi dosad neviđenu dramu obilježenu lansiranjem vrlo različitih narativa o budućnosti kompanije, pogoršanjem poslovnih rezultata, masovnim otkazima, ukidanjem jedinice za razvoj mreže e-punionica, ali i upornim ponavljanje zahtjeva Elona Muska da mu se isplati “nagradica” od oko 56 milijardi dolara.

Slične najave tarifa na jeftinija kineska vozila imala je i šefica Evropske komisije, Ursula von der Lajen, inače žena koja je od početka svog mandata insistirala da EU kopira različite američke strategije i poteze, čak i kad nije bilo jasno kakvi su pritom evropski interesi.

Klimatska agenda UN-a pretvara se u globalni nered.