Strpljivost – SAVEZNIK U OSTVARIVANJU VAŽNIH CILJEVA
Svima su dobro poznate rečenice tipa: „Strpljen spašen“, „Tiha voda brijeg roni“ i gotovo da se svako bar jednom našao u nedoumici kako postupiti u situaciji kada je nagon za preduzimanjem neke aktivnosti bilo teško sputati čak iako je procjena trenutnih okolnosti govorila da je u tom trenutku bilo i najsvrsishodnije ne raditi ništa i sačekati. U ovakvim situacijama koje čovjeka stavljaju u veliko iskušenje, mnogi će reći da nekako kao da izgube kontrolu nad vlastitim postupcima, te zadovoljenje nagona i želju za delovanjem sada i odmah nisu u stanju da nekako odlože i sačekaju povoljnije okolnosti.
Nestrpljivost izazvana svedostupnošću gotovo svih potencijalno željenih stvari nekako je stvorila sliku o životu koji bi trebao biti čist hedonizam bez bilo kakve frustracije i osujećenja. Na prvi pogled ovakva logika se može činiti realnom jer resursi za ostvarenje želja jesu na dohvat ruke, ali nisu sve želje potencijalno ostvarive za tili čas.
U zavisnosti od postavljenog cilja i sama želja za njegovim ostvarenjem može biti realizovana možda jedino dugoročno i sazrijevajući u svojoj namjeri jer ukoliko je cilj npr. završavanje fakulteta, sticanje nekog stručnog zvanja ili izgradnja kuće, iluzija o brzom ostvarivanju svakako ne može biti zadovoljena. Ono što se zaboravlja u ovakvim situacijama je činjenica da stvari ne idu baš uvijek po planu u potpunosti i da je u takvim okolnostima možda najbolje zastati i svoje intencije prilagoditi novonastaloj situaciji što u vrijeme „prebrzog“ življenja može djelovati poprilično teško i zahtjevno. Međutim, nisu svi ljudi podjednako podložni nestrpljivosti, te i pored zahtjeva „brzog“ životnog tempa postoje oni koji dobro kanališu sve nepredvidive i neočekivane životne tokove. Kada su u pitanju oni koji su spremni da sačekaju i strpe se jer uviđaju da je baš to u određenom trenutku najprimjerenije, ne radi se o posjedovanju nasleđene osobine ili gena učitanog u njihov kod.
Strpljivost je naučena vještina koju je osoba stekla podnoseći neprijatnosti odlaganja ostvarenja vlastitih želja. Intenzitet tih frustracija najčešće nije bio prevelik i nije prevazilazio kapacitete podnošenja koji odrastanjem postaju veći, te tako kao odrasle osobe ljudi su apsolutno sposobni za podnošenje i većih odlaganja ukoliko posjeduju razvijene kapacitete podnošenja frustracije. Upravo je i taj razvojni momenat u frustracionoj toleranciji ono što pokazuje da rješenja sada i odmah za većinu životnih situacija ne mogu biti realistična i moguća.
Strpljivost prevenira većinu ishitrenih i loših odluka, ona omogućava ravnotežu sa samim sobom i čuva mentalno i fizičko zdravlje. Na prvi pogled, svi njeni benefiti nisu jasno vidljivi jer najčešće se pritisak izražen nelagodnošću, unutrašnjom napetošću, mišićnim tenzijama ili glavoboljom ne povezuje sa goničima nestrpljivosti i nedostatka sposobnosti podnošenja osujećenja ličnih htjenja. Najčešće je taj unutrašnji signal osnovni pokazatelj da treba usporiti, možda preraspodijeliti vlastite snage i dati sebi vremena. To nikako nije pokazatelj odustajanja, pasivnosti i nedostatka inicijative jer svi veliki i važni ciljevi podrazumjevaju odrađeni proces, vrijeme koje je potrebno uložiti kako bi se došlo do željenog. Taj proces često nije prijatan i lak, ali je istrajnost u ostvarenju i svijest o svim potencijalnim pogodnostima ostvarenog ono što može biti značajan saveznik.
Jelena Dragičević Berat, TA psihoterapeut
Kontakt: savetpsihologa@gmail.com
Novosti plus
