ŠTA SU ŽIŽULE I KOLIKO SU LJEKOVITE?

Ova neobična biljka koja je bogata vitaminom C i veoma dobra za zdravlje se može pronaći u primorskim područjima poput Skradina i Šibenika

Kao i mnoge ljekovite biljke, tako i žižula, koja još nosi nazive čičimak, jujuba ili kineska datulja je prvo otkrivena u Kini odakle je stigla u naše krajeve, najviše na primorje.

Njena koljevka je područije grada Skradina, zaleđe Šibenika, kao i još neki predjeli Dalmacije. One se uglavnom mogu naći izvan urbane sredine, u voćnjacima i porodičnim imanjima, pa su tako najčeće i zaklonjene od pogleda  i znatiželjnika. Mada se mnogi stranci koji dolaze na ljetnji odmor u to područje pitaju kakvo je to stablo i kakvog je okusa njen plod. Tako se često na ulicama Skradina i Šibenika gdje se prodaju razne đakonije može čuti kako prodavci objašnjavaju turistima šta su žižule i koja su njihova ljekovita svojstva, o kojima se malo zna, baš kao i o samoj biljci.

Zahvaljujući Nebojši Laliću iz Skradina koji je veliki ljubitelj fotografisanja prirodnih ljepota i svega zanimljivog u tom području, imamo priliku vidjeti kako u mjesecu avgustu izgleda žižula koja raste u jednom drvorištu u Skradinu.

Lat. Zizyphus sativa – žižula ima kvrgavo stablo i bodljikave grane, a može da poraste preko šest metara u visinu. Najviše voli slobodni rast, bez prevelikog uplitanja ljudskih ruku u njezino formiranje. Biljka nema posebnih zahtijeva, raste na različitim tipovima tla. Traži sunčane položaje zaklonjene od jakih vjetrova. Plod joj je okrugao i duguljast i za neznance, sličan je plodu masline. Veličina ploda varira od 1,5 do 6 gr kod sitnoplodnih sorti. Sorte krupnih plodova su dužine oko 5 cm i debljine do 3,5 cm te dosegnu težinu od oko 25 gr.

U svijetu je poznato oko 300 vrsta žižula, različitog oblika i veličine ploda, koje imaju i različite sastojke. U njezinoj domovini postoje sorte koje nemaju košticu. Voćka je izuzetno plodna, odraslo stablo može dati i više od 50 kg ploda. Posebno je cijenjena na tržištu i postiže izuzetno visoku cijenu, u početku prodaje i do 50 kuna po kilogramu, kako navode u Skradinu i  Šibeniku. Kako se povećava zrelost plodova, tako veća i njihova ponuda na tržnici, pa tek onda cijena može biti niža. Plodovi se najčešće koriste za konzumiranje svježi ili kao sušeno voće, premda se od plodova mogu praviti i razni namazi i rakije. Berba plodova žižule je u punom zamahu na izmaku jeseni i pragu zime. Najbolji trenutak berbe tog voća prepoznat ćemo po tome što su plodovi žižule crvenkasto-smeđe boje, dok im je okus sličan okusu malih proljetnih krušaka. A kad se osuše, žižule podsjećaju na okus datule. Zato je mnogi nazivaju i zimskom datulom ili još kineskom datulom.

 

LJEKOVITOST

Ono što žižulu sve više čini popularnom i traženom su njena ljekovita svojstva, koja je teško nabrojati. Prema riječima stručnjaka i naučnih studija, ova kineska datulja ili kako je mi zovemo žižula je dobra za mnoge bolesti.

Žižula je bogata vitaminom C, raznovrsnim mineralima (kalijum, fosfor, kalcijum, željezo, magnezijum), voćnim kiselinama, vlaknima i snažnim antioksidansima – flavonoidima.

Ono što u primorju znaju o žižuli je da ublažava upale i probavne tegobe. 

Ona pomaže sniženju krvnog pritiska i povišene temperature; umiruje i liječi osjetljivu i oštećenu kožu; smanjuje napetost i bol u mišićima. Koristi se i kao prirodni antidepresiv, a navodno je moćan afrodizijak.

Arapska i kineska medicina listove žižule koriste u liječenju gubitka kose, za ispiranje rana, za snižavanje visoke temperature, za liječenje groznice, te za pripremu melema protiv mišićne groznice, te za pripravu melema protiv mišićne ukočenosti i povreda.
Suvi plodovi se koriste za ublažavanje bolova, u liječenju karcinoma, tegoba s dišnim sistemom, za smirenje, protiv depresije, nervoze, nesanice, za tegobe želuca i probave, za otvaranje apetita, protiv proljeva, tegobe kože i rana, bolesti jetre, metabolizma, i za čišćenje krvi, kod hroničnog umora, anemije, histerije, visokog pritiska, za iskašljavanje sluzi, kod trovanja  aconitumom tj. otrovom koji se nalazi u nekim biljkama, npr. u jediću.
Sjeme se koristi za liječenje nesanice, nervoznih i napetih stanja, noćnog znojenja, pojačanih srčanih otkucaja i aritmije, tegoba sa disanjem.

Korijen se koristi za liječenje slabog rada želuca te groznice, a u obliku praška za zapuštene i gnojne rane.
U Japanu žižulu koriste za jačanje imunog sistema.  Plodovi , lišće i kora se koristi u proizvodnji čajeva i lijekova.

Zanimljiv je podatak, da su i pojedini Bosanci ovu biljku presadili  u svoje bašte, gdje se ona pripitomila i daje plodove, iako joj klima baš i ne pogoduje kao ona na Jadranu, jer ne podnosi zime i temperature niže od -25 C, pa bi je trebalo zaštiti.

Novosti plus

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *