Šta čeka Nizozemsku nakon pada vlade?

O padu nizozemske vladajuće koalicije javnost je obavijestio Gert Vilders, lider desničarske Partije slobode (PVV) putem objave na platformi X, nakon neuspješnih pregovora o strožim mjerama za ograničavanje azila i migracija.

“Nema potpisa za naše planove za azil. Nema prilagođavanja glavnog sporazuma. PVV napušta koaliciju”, napisao je on.

Koalicionu vladu su činile, pored Vildersovog PVV, Narodna stranka za slobodu i demokratiju (VVD), Pokret poljoprivrednika i građana (BBB) i Novi društveni ugovor (NSC).

Koalicija je bila formirana poslije parlamentarnih izbora u novembru 2023. godine, na kojima je PVV uzeo najviše glasova.

Proces formiranja vlade je trajao mjesecima zbog brojnih nesuglasica među partnerima. Na kraju je za premijera izabran Dik Shof, koji nije član nijedne od četiri partije.

Pošto je na prošlim parlamentarnim izborima PVV osvojio čak 37 mjesta u parlamentu, a za većinu je potrebno 71 mjesto, jasno je da je partija bila “jači partner” ove koalicije.

Ovaj rezultat ona je ostvarila i dijelom zbog obećanja o “obuzdavanju cunamija azila i migracija”. Prema izvještajima medija, Vilders je insistirao na uvrštavanju svojih mjera i u koalicioni sporazum. To su ostale stranke odbile.

Taj Vildersov “plan od 10 tačaka” bio je srž njegove politike. Najveći otpor prema njemu je pokazao centristički orijentisan NSC Pitera Omcihta. Oni su smatrali da su prijedlozi “nehumani ili nesprovodivi”.

Tačke koje je i sam Vilders istakao kao najvažnije tiču se i upotrebe vojske za čuvanje granica. Predlagano je angažovanje nizozemske vojske za zatvaranje granica i sprečavanje ulaska tražilaca azila.

Plan kod tačke o potpunom odbijanju tražilaca azila je uključivao obustavu prihvatanja svih novih zahtjeva za azil, čime bi Nizozemska privremeno zatvorila vrata za azilante.

U vezi s tačkom oko obustave spajanja porodica azilanata predlagano je zaustavljanje programa spajanja porodica za azilante koji su već dobili status.

Tačka o deportaciji migranata osuđenih za kriminalna ili djela iz domena seksualnog nasilja uključuje deportaciju svih onih koji su migrirali u zemlju, a osuđeni su za zločin u zemlji, bez obzira na to da li je u pitanju prva osuda.

Što se tiče tačke o deportaciji Sirijaca, PVV je zahtijevao povratak Sirijaca sa privremenim vizama ili statusom azilanta, tvrdeći da je situacija u Siriji dovoljno stabilna.

Osim ovih tačaka, tu su pooštravanje kriterijuma za azil jer je PVV želio da Nizozemska usvoji “najstroža pravila za azil u Evropi”, uključujući brže odbijanje neosnovanih zahtjeva.

Takođe, tu su smanjenje socijalnih davanja za migrante i uvođenje kvota za migrante, kao i kazne za ilegalnu imigraciju, te na kraju promocija remigracije, odnosno, podsticanje migranata da se dobrovoljno vrate u zemlje porijekla uz finansijske podsticaje.

Krajem maja pregovori o ovim Vildersovim zahtjevima su se zahuktali, a kada je postalo jasno da do dogovora neće doći, on je javno postavio ultimatum partnerima.

“Dozvolite mi da budem potpuno jasan. Ako koalicija ne prihvati većinu naših prijedloga iz plana od 10 tačaka za azil, onda će PVV napustiti ovu koaliciju”, rekao je on, što je i uradio.

Shof je nazvao pad vlade “neodgovornim i nepotrebnim”.

“Ako kod jedne partije nedostaje volja, ne možete dalje. Zaključio sam da nema dovoljno podrške za vladu”, rekao je on na konferenciji za štampu, prenio je RTL.

Lider PVV-a je rekao da nije imao izbora, jer se stroža politika prema azilu predugo odugovlačila.

“Vrijeme za razradu i istraživanje je prošlo. Ako bismo nastavili s nepolitikom, za to ne mogu da dam potpis”, rekao je on, prenosi RTL.

Vildersa su podržale i stranačke kolege, a posebno ministri sa spiska onih koji su bili dio Shofove vlade.

Ministar infrastrukture iz redova PVV-a Bari Madlener smatra opravdanim to što je njegov partijski lider Vilders zaoštrio situaciju zahtijevajući potpisivanje 10 prijedloga o migracijama.

Madlener smatra “pomalo jeftinim” to što su VVD, NSC i BBB rekli da Vilders treba da prepusti ministarki Faber da razradi prijedloge.

“To nije moguće. Kao ministar potrebna vam je podrška koalicije. Ako je nema, onda nema smisla”, rekao je on.

Ministarka spoljnih poslova i razvojne pomoći, takođe i redova PVV-a Rajnet Klever, “veoma dobro” razumije zašto je Vilders donio ovaj zaključak. Smanjenje imigracije je najvažnija tema za njihovu partiju.

Ona smatra nevjerovatno žalosnim to što koalicioni partneri nisu podržali dodatne zahtjeve PVV-a.

S druge strane, ministri preostale tri partije koje su činile koaliciju, očekivano, reagovali su negativno na odluku Vildersa, sa optužbama koje dodatno usložnjavaju buduće procese.

Nakon što o nedostatku podrške vladi premijer Shof obavijesti i nizozemskog kralja Vilema-Aleksandra, vlada nastavlja svoj rad u statusu “demissionair”, odnosno kao “vlada u ostavci”.

Konkretno, vlada u ostavci će se baviti samo tekućim poslovima i hitnim pitanjima, izbjegavajući donošenje velikih političkih odluka ili pokretanje novih zakona.

Shof je naglasio da trenutno postoji previše izazova, uključujući međunarodna dešavanja, migracije i probleme poljoprivrednika, da bi zemlja ostala bez vlade.

Demisionarni status, stoga, omogućava kontinuitet upravljanja dok se politička kriza ne riješi, vjerovatno kroz pregovore za novu koaliciju ili vanredne izbore.

Bilo da se dođe do novih pregovora o većini u odnosu na trenutni odnos snaga ili da se stranke odluče za nove izbore, pouke iz perioda pregovora o trenutnoj većini govore da taj proces može da traje mjesecima.

Ipak, čini se da je rekonstrukcija kabineta u ovoj situaciji malo vjerovatna opcija.

Na prvom mjestu tu su ideološke razlike. Već viđene duboke nesuglasice između PVV-a i ostalih stranaka (VVD, NSC, BBB) o migracijama otežavaju kompromis, jer je PVV nepopustljiv po pitanju strogoće pravila. S druge strane, Piter Omciht se čini kao brana otpora radikalnim mjerama PVV-a.

Zatim, tu je gubitak povjerenja, koji se ogleda kroz oštre reakcije ostatka koalicije na Vildersovu objavu.

Pregovori o novoj vladi u postojećim okolnostima, pretpostavlja se, gotovo su nemogući bez značajnih ustupaka, koje, zasad, nijedna strana nije voljna da napravi.

Na kraju, tu je i vrlo bitna stavka, koja se tiče parlamentarne aritmetike.

Bez PVV-a, koji drži 37 mandata, preostale stranke (VVD s 24, NSC s 20, BBB s 7) ne mogu lako obezbijediti većinu od 76 mandata bez uključivanja opozicionih stranaka, poput Laburista/Zelenih.

Ipak, to se čini ideološki neizvodljivo. Već zauzeti stav ove tri partije da do pooštravanja mjera protiv migracije mora da dođe, Laburiste i Zelene gura daleko od te trojke.

Najizglednija opcija u ovom trenutku su novi vanredni parlamentarni izbori, koji bi mogli biti raspisani u narednim mjesecima.

Prema nizozemskim medijima, lideri stranaka će svakako razmatrati ovu opciju jer upravo trenutna fragmentacija parlamenta otežava formiranje stabilne vlade. Izbori bi omogućili biračima da ponovo izraze svoju volju, o kojoj mnogo toga govore ankete.

Izborom Dika Shofa za premijera Nizozemske postignut je kompromis. U tom trenutku najveća partija u parlamentu PVV nije mogla da ode u opoziciju zbog volje birača. Bivši šef nizozemske obavještajne službe (AIVD) i koordinator za borbu protiv terorizma, kao i direktor Imigracione i službe za naturalizaciju činio se kao pun pogodak.

Ipak, njegov nedostatak legitimiteta dodatno je proširen pokušajima da balansira između raznih interesa koalicionih partnera. Kada je prije nekoliko dana Vilders objavio svoj plan u 10 tačaka, pažnja se sa Shofa i vlade usmjerila isključivo na istraživanja javnog mnjenja.

Reakcija birača koalicionih partija na 10 tačaka Vildersa uglavnom je pozitivna, uz jedan izuzetak: oni smatraju da svaka tačka treba da bude sprovedena, objavio je Moris de Hond u saradnji sa Peil.nl, prenosi Euronews.

Nakon kraja 2023. PVV je bio u laganom padu. Od 37 osvojenih mandata na izborima, prema anketama došli su na rejting od tek 28 mandata. Međutim, sa objavom “Plana” Vilders je povratio tri mjesta.

Takođe, ovaj rast, primjećuju istraživači, djelimično je posljedica činjenice da veći broj birača PVV-a iz 2023. sada potvrđuje da će glasati za stranku (povećanje sa 63 na 72 odsto).

PVV je takođe privukao više birača iz desničarskih partija. Djelimično zbog toga jer je VVD izgubio jedno mjesto i sada ima 25 mjesta, napisali su oni.

Deset tačaka koje je Vilders smatrao potrebnim za uvođenje predstavljene su biračima. Pitali su ih da li smatraju da te tačke Plana treba da budu uvedene, a mogli su da odgovore sa “da”, “ne” i “ne znam”.

Ispostavilo se da za devet od 10 tačaka, većina birača svih koalicionih partija podržava uvođenje ovih mjera. De Hond je, pak, primijetio da su, za razliku od birača, “mediji prilično negativno reagovali kako na Vildersov pristup, tako i na sadržaj tih 10 tačaka”.

Dva pitanja su korišćena da se utvrdi šta Holanđani misle da treba uraditi. Prema rezultatima, 32 odsto birača smatra da tri koaliciona partnera treba da prihvate sve tačke, a 27 odsto da to treba učiniti djelimično.

Konačno, utvrđeno je i da li birači PVV-a vjeruju da PVV treba da napusti vladu ako Vildersovi prijedlozi u velikoj mjeri ne budu usvojeni. U ogromnom procentu od 71 odsto, birači PVV-a su izrazili stav da bi to trebalo da se dogodi.

izvor : Nezavisne