Sanela Jaganjac-najbolja učiteljica na prostoru bivše Jugoslavije

“Jedna olovka, jedna gumica, jedno dijete i jedan nastavnik mogu promijeniti svijet!” Vjerujte i dajte priliku svakom djetetu, jer to svi zaslužuju bez obzira na njihove mogućnosti, poručuje Sanela koja je prva i najbolja inkluzivna učiteljica u BiH.

 Profesorica razredne nastave u Tuzli Sanela Jaganjac, koja  unazad šest godina obnaša i funkciju direktorice OŠ “Mejdan” je u struci  dostigla najveći stepen napredovanja i postala nastavnik savjetnik, ali to ipak nije njena najviša titula, nego ona o kojoj se priča i piše poslednjih mjesec dana. Tačnije 1.3. ove godine, Sanela je u Skoplju dobila priznanje da je najbolja učiteljica sa prostora bivše Jugoslavije, jer je prva inkluzivna učiteljica u BiH. Na ovu titulu gleda kao na splet srećnih okolnosti koje su se dešavale kroz njenu karijeru.  Sve je počelo još prije 22 godine kada je u svoj razred prihvatila učenike sa smetnjama u razvoju.

–  U Skoplju sam 1.3.2019. dobila priznanje kao najbolja nastavnica na prostoru bivše Jugoslavije. Svu svoju prijavu na ovo prestižno takmičenje sam usmjerila na rad sa djecom koja imaju teškoće u razvoju. Imala sam sreću da prije 22 godine počnem raditi u školi gdje su sve nove ideje bile dobro došle kao i svako dijete. Željela sam da dam priliku svakom djetetu, jer svi zaslužuju šansu. Zajedno sa kolektivom OŠ “Simin Han” i direktorom Osmanom Hasićem počeli smo da pletemo mrežu uključivanja djece sa teškoćama u redovni nastavni sistem. Nije išlo lako jer u to vrijeme nije bilo dovoljno defektologa, nije bilo užbenika, nastavnih sredstava…ali smo radili i nismo posustajali. Išli smo dalje. Od “specijalnih odjeljenja” , preko integracije djece u redovnu nastavu na časove vještina do kompletne inkluzije. Uporedo sa radom u učionici pripremao se i pravilnik, koji je i sada na snazi u našem kantonu, da djeca sa teškoćama mogu ići u redovne škole.Ovo priznanje je meni jedan veliki vjetar u leđa, da moram ići dalje i da se i dalje moram boriti za inkluziju u Bosni i Hercegovini.

Oni koji je poznaju, ali i  djeca sa kojom je radila bi se složili u jednom da je ona POSEBNA UČITELJICA jer je u svoje srce posadila ljubav koju je nesebično dijelila. A i ona sama priznaje da je zaista tako bilo i da je to jedina „čarobna formula“.

– Na svu svoju djecu koja sam provela kroz prizmu obrazovanja sam jako ponosna jer su postali čestiti i dobri ljudi, što mi je bila i osnovna vodilja edukacije. Ipak, najviše sam emotivno vezane za period svoga rada koji sam provela radeći sa djecom koja su imala teškoće u razvoju. Oni su kao moji dukati oko vrata koje sebično čuvam i duboko u svojoj duši nosim. Sa njima sam prošla nemoguće, od prvih slova do prvog samostalnog izlaska napolje, od prvih koraka do prvih glasova…Bila je to jedna velika avantura kako za njih tako i za mene. A oni, oni su me naučili nešto najvrednije u životu da smo pod nebeskim svodom svi potrebni takvi kakvi jesmo i da samo zajedno možemo opstati.

Kad su djeca sa teškoćama u pitanju, osim onih stručnih metoda koje prosvjetni radnici moraju znati, tu su i neke metode koje moraju poći iz srca, zaključuje naša sagovornica.

–  Metode rada koje se koriste u radu sa djecom sa teškoćama u redovno obrazovnom sistemu su različite i sve zavisi od poteškoća sa kojima se dijete susreće. Prije svih metoda i prije svakog rada treba vjerovati u dijete i njegov uspjeh. Vjera i ljubav koja se pruža djeci su osnovni motavacioni parametri. Svako dijete ima svoje potrebe i mogućnosti, teba to otkriti i na osnovu njegovih mogućnosti postizati individalno maksimum. Svoje pozitivne primjere iz prakse iz polja inkluzije nesebično sam dijelila preko udruženja MIOS ( Međunarodne interaktivne otvorene škole ) sa nastavnicima u Bosni i Hercegovini, Srbiji, Hrvatskoj,Sloveniji, Tuskoj i Španiji .

Ono što bi ona poručila svojim kolegama i cijelom obrazovnom sistemu, ali i roditeljima kada su u pitanju djeca sa teškoćama, sažeto je u narednim redovima koje je Sanela ispisala zahvaljujući bogatom iskustvu i radu sa djecom.

–  Svim nastavnicima koji rade u našem obrazovnom sistemu bi poručila da :  ” Jedna olovka, jedna gumica, jedno dijete i jedan nastavnik mogu promijeniti svijet!” Vjerujte i dajte priliku svakom djetetu, jer to svi zaslužuju bez obzira na njihove mogućnosti.Takođe poruka i za naše predstavnike u vlasti da obrazovanje mora biti prioritet, a ne opterećenje, da se nastavnici moraju više cijeniti i više ulagati kako u školi tako i u nastavno osoblje. A roditeljima  koji imaju djecu sa poteškoćama, da moraju biti uporni i snažni da njihovo dijete dobije ono što svojim rođenjem zaslužuje.

Sanela kaže da je postala prosvjetni radnik po uzoru na svoju učiteljicu, te da je vrlo rano znala da želi poći tim putem. Još dodaje i to da se svakodnevno sjeti svoje učiteljice i da u slučaju neke dileme pomisli šta bi njena učiteljica uradila da je na njenom mjestu.

– Već u drugom razredu osnovne škole znala sam, kako ja tako i svi oko mene, da ću kada narastem biti učiteljica. Ta ljubav prema obrazovanju je krenula od moje učiteljice Angele Radojčić u OŠ “Ivan Marković Irac” u Loparama. Moja učiteljica je bila moj uzor i moj motiv da uspijem u svom naumu.Kada sam konačno ostvarila svoj san, kada sam ušla u učionicu ja sam tada preko Crvenog krsta svojoj učiteljici poslala poruku da je učiteljica Angela ponovo među djecom. Svaki moj potez u učionici me baci na razmišljanje da li bi moja učiteljica to uradila.Trudim se da opravdam njeno povjerenje u mene jer je jako vjerovala da ću uspjeti i da ću dati svoj doprinos obrazovanju. Od profesije učiteljice se nikada ne može umoriti, jer prave istinske učiteljice su u stvari velika djeca kojoj igra nikada ne dosadi.

I ZA KRAJ…

Kroz moje želje i htijenja da postanem učiteljica kupovala sam i pripremala literaturu za “putovanje” u  grad svjetlosti, za Pariz. Radom sa djecom koja imaju poteškoće “otputovala sam ” u Dansku i vidjela da i Danska ima lijepe pješčane plaže, kip Male sirene,vrtove Tivoli… Upoznala sam mnogo dragih ljudi, koje inače ne bih upoznala, družila se sa mnogo divne djece, posebne koji su od mene načinili POSEBNU učiteljicu.

Zato ovu svoju nagradu poklanjam svoj djeci koja imaju teškoće u razvoju!