Ruski reditelj Vitalij Buzujev: Film “Zona otuđenja” je moj omaž žrtvama Jasenovca i Sajmišta.
Dokumentarni film „Zona otuđenja. Treći rajh protiv Srba”, u režiji ruskog reditelja Vitalija Buzujeva, biće premijerno prikazan 19. maja u Banjaluci, u okviru Festivala vojnih dokumentarnih filmova, koji organizuje poznati ruski kanal RT.Doc.
Vitalij Buzjuev tematizuje sudbinu Srba kroz cijeli 20. vijek, stavljajući fokus na tragedije koje su često zanemarene u globalnim narativima.
Film, između ostalog, donosi potresne priče dvije žene koje su kao djevojčice preživjele najteže strahote Drugog svjetskog rata.
Jedna od njih rođena je u zloglasnom logoru Sajmište, iz kojeg je spašena skrivena u kutiji za cipele. Druga je, zajedno s majkom, preživjela strahote logora Jasenovac, simbola brutalnosti i stradanja na Balkanu.
KADAR IZ FILMA : „Zona otuđenja. Treći rajh protiv Srba”
-“Film je utemeljen na potresnim svjedočenjima preživjelih iz logora Jasenovac i Sajmište. Pored njihovih iskaza, korišćena je i arhivska građa koja dodatno rasvjetljava tamnu pozadinu tog vremena”, rekao je autor filma Vitalij Buzujev za portal Banjaluka.net.
Domaća publika ga pamti po prošlogodišnjem ostvarenju “Razdor u BiH: pogled iz Republike Srpske”, prikazanom u Drvengradu, koji je izazvao veliku pažnju jer se bavio temama koje se rijetko otvaraju na međunarodnoj sceni.
Premijerno prikazivanje u Banjaluci gledaće prije svih potomci preživjelih logoraša – oni kojima je ova priča i najbliža, i najvažnija.
Pripadnik ste naroda koji je podnio najveće žrtve u dva svjetska rata prošlog vijeka, a čija se uloga baš u tim ratovima danas umanjuje, gotovo negira. Film koji će premijerno gledati publika u Banjaluci tiče se stradanja Srba u 20. vijeku, šta Vas je navelo da obradite ovu temu?
BUZUJEV: Moj djed Leonid Karatejev preživio je opsadu Lenjingrada. O tim strašnim danima napisao je nekoliko priča koje je poslao ratnom dopisniku i piscu Konstantinu Simonovu. Njihova prepiska sačuvana je i objavljena u sabranim djelima Konstantina Simonova. Te priče i danas na mene ostavljaju snažan emotivni trag. Ljudi o kojima je pisao prošli su kroz nezamisliva stradanja, a ipak su uspjeli da sačuvaju ono najbolje u sebi – dobrotu i ljudskost. Njihova snaga i dostojanstvo u najmračnijim vremenima u meni bude ne samo duboko poštovanje, već i iskreno divljenje. Često se pitam šta bih ja učinio da sam se našao na njihovom mjestu. Da li bih imao snage da sve to izdržim?
KADAR IZ FILMA : „Zona otuđenja. Treći rajh protiv Srba”
Kad je riječ o Srbiji, o Kraljevini Jugoslaviji, pred očima mi često izranjaju slike iz marta 1941. godine. Tada su građani Beograda izašli na ulice protestujući protiv savezništva sa fašističkom Njemačkom. Nosili su transparente na kojima je pisalo: „Bolje poginuti na bojnom polju, nego se pokoriti sili koja Evropi nameće svoja pravila.“ Znali su da su slabiji, da je sila zla nadmoćnija, ali nisu pristajali na pokornost.
Koje događaje tretirate u filmu, koju dokumentaristčku građu koristite i ko su akteri/sagovornici?
BUZUJEV: Film je utemeljen na potresnim svjedočenjima preživjelih iz logora Jasenovac i Sajmište. Pored njihovih iskaza, korišćena je i arhivska građa koja dodatno rasvjetljava tamnu pozadinu tog vremena.
Dvije žene koje govore u filmu bile su tek djevojčice kada je počela okupacija Jugoslavije. Jedna je rođena upravo u logoru Sajmište. Iznesena je iz logora sakrivena u kutiji za cipele. Druga je, zajedno s majkom, prošla kroz strahote Jasenovca, logora koji je ostao upamćen kao najbrutalniji na Balkanu.
Vi ste i autor filma „Razdor u BiH: pogled iz Republike Srpske“ koji je prošle godine prikazan u Drvengradu, šta ste naučili o srpskom narodu, proučavjaući našu istoriju?
BUZUJEV: Najjači utisak na mene ostavila je priča koju je ispričao pisac Željko Pržulj. On je autor knjige „Braća po ulici“, u kojoj govori o događajima u Sarajevu tokom rata od 1992. do 1995. godine. Pržulj nije bio samo posmatrač, i sam je učestvovao u borbama.
Prije početka rata u Bosni i Hercegovini, Hrvati, Muslimani i Srbi živjeli su zajedno, kuća do kuće, u istim ulicama. A onda se, doslovno preko noći, sve promijenilo. Počeo je rat. Pržuljov komšija i prijatelj iz djetinjstva, Hrvat našao se na jednoj strani fronta, a on na drugoj. Kada se porodica tog prijatelja zatekla u zoni pod srpskom kontrolom, Pržulj ih je izveo odatle i doveo u svoj dom. Ukratko, spasio im je život.
Takvih priča ima mnogo. Slične su po ljudskosti svojih aktera.
Poznajete ove prostore jako dobro, rekli ste da je prva zemlja koju ste kao dijete posjetili bila tadašnja Jugoslavija, kakva sjećanja nosite i da li Vas je to sjećanje kasnije opredijelilo da dođete devedesetih kao izvještač ponovo na ove prostore?
BUZUJEV: Prvi put sam došao u Jugoslaviju, u Beograd, krajem šezdesetih godina. Tamo su živjeli moji rođaci s djedove strane, među njima i njegova rođena sestra. Prije revolucije studirala je u Institutu Smoljni za učenice plemićkog porijekla. Sudbina je htjela da, zajedno sa starijom sestrom, napusti Rusiju prateći povlačenje bijele armije i da svoj novi dom pronađu u Jugoslaviji. Više od pola vijeka nisu vidjele mog djeda.
KADAR IZ FILMA : „Zona otuđenja. Treći rajh protiv Srba”
Moje prvo sjećanje na Beograd je osjećaj topline i bliskosti. Bio je to grad u kojem ti se ljudi osmjehuju na ulici, i gdje te, čim progovoriš ruski, dočekuju kao starog prijatelja.
KADAR IZ FILMA : „Zona otuđenja. Treći rajh protiv Srba”
Devedesetih godina radio sam kao dopisnik „Ruske gazete“. Kada je izbio rat, kao reporter otišao sam na zadatak u Istočnu Slavoniju. Tamo sam boravio s ruskim „plavim šljemovima“, pripadnicima mirovnih snaga.
KADAR IZ FILMA : „Zona otuđenja. Treći rajh protiv Srba”
Populaciono, Srbi pripadaju malim narodima, ali sudeći prema odnosu svjetske zajednice prema nama, veliki smo trn u oku baš toj zajednici, zašto?
BUZUJEV: Imam utisak da previše ljudi, uključujući i političare, posmatra svijet oko sebe na dvodimenzionalan način. Kao da postoje samo osa X i osa Y i tačka u tom koordinatnom sistemu koja je bliža jednoj ili drugoj osi. Sve se svodi na jednu ravan, bez dubine.
KADAR IZ FILMA : „Zona otuđenja. Treći rajh protiv Srba”
Ali postoji i treća dimenzija, a to je osa Z , koju mnogi, iz nekog razloga, ignorišu. A to je osnovna lekcija iz geometrije koju smo svi učili u školi. Čini se da su je neki slabo savladali, možda zato danas tako lako gube živce! Biti u stanju da sagledaš čovjeka ili pojavu trodimenzionalno znači da vidiš cjelinu. A kad vidiš cjelinu, tek tada možeš da sudiš o nečemu bar približno objektivno.
Prevela s ruskog: M. M.
Autor teksta: Marina Majkić Miletić
izvor : banjaluka.net
