Ruska ratna ekonomija: Mašina koji se ne može zaustaviti ni nakon što rat završi !

Čak i ako oružje u Ukrajini utihne, ruska privreda možda nikada neće skrenuti s ratnog kolosijeka. Godine velikih ulaganja u odbranu zaključale su Rusiju u stanje trajne militarizacije, transformisale tvornice i angažovale stotine hiljada novih radnika. Upravo je taj vojni pogon spriječio privredni kolaps, zbog čega bi bilo kakvo povlačenje sada bilo izuzetno opasno.

Kremlj, čini se, nema namjeru usporiti. Predsjednik Vladimir Putin insistira na trajnoj potrebi za moćnim i dobro opremljenim oružanim snagama, što izaziva bojazan kod zapadnih čelnika koji vjeruju da bi se ta sila u idućih pet godina mogla okrenuti prema NATO-u. U Putinovoj dugoročnoj viziji, prosperitetna odbrambena industrija ključan je dio budućnosti Rusije, piše Bloomberg, prenosi Index.

Dilema viška naoružanja

Dok Putin kuje svoje planove, a Evropa ulaže milijarde u vlastito naoružavanje, postavlja se ključno pitanje: šta učiniti s velikim viškom tenkova, projektila i drugog oružja koje ruske tvornice proizvode u nezabilježenim količinama?

Jedna od opcija je pretvoriti ono što je sada ogroman teret za budžet u održiv izvor prihoda prodajom oružja saveznicima poput Kine. S druge strane, gomilanje tog oružja na istočnim granicama NATO-a dodatno destabilizuje odnose s Evropom i prijeti da postane uteg oko vrata privredi koja se već bori sa sankcijama, nestabilnim bankama i sporim rastom.

I sam predsjednik Putin je tokom posjeta najstarijoj ruskoj tvornici oružja prošle sedmice jasno poručio da gleda dalje od rata, izjavivši kako “potražnja za modernim oružanim snagama neće tu završiti”.

Nevjerojatan rast proizvodnje

Razmjere rasta ruske vojne proizvodnje su zapanjujuće. Prije rata s Ukrajinom 2022. godine, Rusija je planirala da isporuči oko 400 oklopnih vozila u sljedećoj godini. Danas ih isporučuje deset puta više.

Značajan napredak postignut je i u proizvodnji dronova, koji su postali ključni dio modernog ratovanja. Nakon što se u početku oslanjala na uvoz iz Irana, Rusija je prošle godine proizvela 1,5 miliona vlastitih bespilotnih letjelica, u poređenju sa samo 140.000 u 2023. godini.

Međutim, cijena rata je ogromna. Samo između 2022. i 2024. godine, troškovi odbrane dosegnuli su najmanje 22 biliona rubalja (263 milijarde dolara), prema dostupnim službenim podacima. Pritom, nema naznaka da će se potrošnja smanjiti u iduće tri godine, što će nastaviti stvarati budžetske manjkove u privredi koja je već pod pritiskom sankcija.

Izvoz naoružanja kao izlazna strategija

Kao model za budućnost, Rusija se može ugledati na razdoblje nakon Drugog svjetskog rata. Prema Tatiani Orlovoj iz Oxford Economicsa, prelazak Sovjetskog Saveza na ratnu ekonomiju 1941. postavio je temelje da nakon rata postane vodeći svjetski izvoznik oružja.

“Rusko-ukrajinski rat postao je divovski poligon za testiranje novog oružja i tehnologija”, rekla je Orlova. Ona smatra da će, nakon što sukob završi ili uđe u fazu zamrznutog konflikta, “obje će zemlje vjerovatno izvoziti tehnologiju i opremu koja se pokazala najuspješnijom”.

Rusija je i prije invazije na Ukrajinu bila drugi najveći svjetski izvoznik oružja, odmah iza SAD, ali prodaja je posljednjih godina pala jer je svu proizvodnju usmjerila na vlastite ratne potrebe. Sada se čini da se vraća na globalno tržište.

Ruska odbrambena industrija ponovo učestvuje na međunarodnim sajmovima naoružanja u Indiji, Kini, na Bliskom istoku i u Africi, a prvi put nakon šest godina rusko oružje izloženo je i u Maleziji te Brazilu.

Državni izvoznik Rosoboronexport, koji upravlja s oko 85% inostrane prodaje, tvrdi da je potisnuta potražnja dovela do rekordne knjige narudžbi vrijedne 60 milijardi dolara, osiguravajući tvornicama posao i višegodišnje ugovore.

Procjene sugerišu da bi Rusija u prve četiri godine nakon rata mogla izvoziti vojnu opremu u vrijednosti od 17 do 19 milijardi dolara godišnje, ciljajući na tržišta globalnog Juga gdje države žele smanjiti za zavisnost od SAD.

“Potražnja za ruskim oružjem nije nestala”, ističe Anna Borshchevskaya, iz Vašingtonskog instituta za bliskoistočnu politiku. “Zvaničnici na Bliskom istoku i u Sjevernoj Africi vidjeli bi čak i ograničeni ili privremeni sporazum o Ukrajini kao zeleno svjetlo za brzo iskorištavanje moskovske proizvodnje”. Jedan od mamaca je cijena, jer je masovna proizvodnja dovela do značajnog smanjenja troškova.

Rizici i Putinov odgovor

Ipak, ova strategija ima i svoje slabosti. Knjiga narudžbi Rosoboronexporta, iako impresivna, i dalje pokriva manje od polovine godišnjeg ruskog odbrambenog budžeta. Potencijalni kupci mogli bi se naći pod pritiskom Zapada, a smanjenje domaće potražnje nakon rata moglo bi dovesti do otpuštanja i smanjenja plata, upozorava Orlova, jer izvoz neće biti dovoljan da tvornice rade punim kapacitetom.

Putin, s druge strane, insistira na tome da novac uložen u vojnu proizvodnju nije bačen uzalud te je svjestan izazova koji slijede. Kako bi olakšao tranziciju, osim povećanog izvoza, zagovara i tješnju saradnju između odbrambenih i civilnih kompanija.

Prema njegovom mišljenju, takozvana proizvodnja dvostruke namjene već bi trebalo da bude moguća za komponente u sektorima poput brodogradnje, vazduhoplovstva, elektronike, medicinske opreme i poljoprivrede.

Ipak, za Putina će ključni faktor u donošenju odluka ostati održavanje borbeno spremne vojske na koju se može osloniti i izvan trenutnih potreba. To znači da je veliki ruski vojni proizvodni kapacitet stvoren da traje.

izvor : banjaluka.net