Planinarske avanture Miodraga i njegove supruge Dejane
OBIŠLI „UZDUŽ I POPRIJEKO“ SVE VRHOVE U DRŽAVI
“Na pojedinim vrhovima bio sam više od 10, 20, pa i 30 puta i uvijek su drugačije okolnosti, drugačiji osjećaj i vremenski uslovi. Ima preko 10.000 napravljenih fotografija različitih prizora prirodnih ljepota”, navodi Miodrag.
Miodrag je kaže još kao dijete volio boravak na planini, skijanje i istraživanje po nepoznatom terenu. A prije nekih desetak godina u jednom vakumu života odlučuje da se vrati prirodi i počne svoje slobodno vrijeme provoditi na planinarskim usponima. Za kratko vrijeme to je postao njegov način života, a tu je upoznao i svoju suprugu i to je od tada jedna neraskidiva veza izmedju njih i planine.
“Kroz planinarenje upoznajem veliki broj pozitivnih ljudi koji se takodje bave ovim vidom aktivnog odmora. Taj krug prijatelja i poznanika se nevjerovatno brzo širi i uvijek neko od nas kaže ,,Kad ćemo na planinu?” Od tih prvih dana svoje aktivnosti u pogledu planinarenja pa do danas, da je moguće, svo vrijeme bih proveo na nekom od planinskih vrhova, kaže Miodrag.
Kada bi ih krenuo nabrajati, ne zna ni sam koji su to sve bili vrhovi. Ali, još teže bi bilo kada bih nabrajao koliko puta se peo na neku planinu, imajući u vidu da svaka planina, pored najvišeg ima i dosta drugih vrhova.
“To bi zaista bio poduži spisak, jer svake godine bude više od 30 odlazaka u planinu, na jedan, dva ili tri dana. Često i godišnji odmor provodim npr. na Durmitoru koji ima 48 vrhova iznad 2000 mnv, tako da je to onda dosta dug spisak vrhova na kojima sam bio. Na pojedinim vrhovima bio sam više od 10, 20, pa i 30 puta i uvijek su drugačije okolnosti, drugačiji osjećaj i vremenski uslovi. Na Durmitoru sam bio više od 30 puta, prehodao sam ga sa svih strana, stazama koje vode u srce planine i popeo veliki broj vrhova. Na najviši vrh Durmitora, Bobotov kuk, izašao sam više od 10 puta. Tu su zatim i Prokletije, Komovi, Maglić, Volujak, Prenj, Treskavica, Visočica,Vranica,Zelengora itd kao i ostale planine sa svojim vrhovima itd”, te nam on otkriva da prije polaska na planinu, moramo nešto i naučiti, da znamo šta nas čeka na tom putu. Postoje planine i vrhovi koji su kaže tehnički i fizički zahtjevni, manje ili više.
“Npr. onaj ko se ne bavi planinarenjem, moći će izaći na neki tehnički, ne zahtjevan vrh, na 2500 pa i 3000 mnv, ali neće moći popeti vrh koji je 1700 ili 2000 mnv jer za njega treba znanje, upotreba opreme, tako da visina nije presudna, niti je meni posebno bitna. Bitno je uživati u prirodi u planini, bitan je onaj dan, prizor i sve ono što se doživi od polaska do povratka. Mi koji uživamo u čarima planine,kažemo ,,Bili smo na planini, peli smo vrh određenim smjerom,ili stazom”nikade ne kažemo “osvojili smo vrh”vrh se ne osvaja. Osim kompletne planinarske opreme koju nosim tu je i kamera i fotoaparat”, priča Stanić.
Za sve godine bavljenja planinarenjem, ima preko 10.000 napravljenih fotografija različitih prizora,vremenskih uslova, zaista mnogo snimljenog video materijala, a to je kaže bogatstvo, neprocjenljiva vrijednost za njega. “Na svom youtube kanalu pod nazivom Miodrag STANIĆ imam objavljeno preko 100 snimaka uspona, zahvaljujući kojima čovjek koji se snalazi u planini, može sam da ide i da zna šta ga čeka, šta da očekuje na kojoj planinarskoj stazi”, kaže Miodrag.
Osim uobičajenih planinarskih uspona Miodrag organizuje nesvakidašnje avanture, kao što je npr. noćenje na vrhu Maglića,ili noćni usponi na neki vrh sa jutarnjim izlaskom sunca.
“Takve fotografije i snimci se naprave jednom i nikad više i priliku za to nema svako, taj prizor je takav samo to jutro i tog trena i nikada više. Četiri godine zaredom sam noćio na vrhu Maglića i čekao izlazak sunca. U prve tri godine ujutro me čekala magla, vjetar, jednom čak i snijeg 4. juna, ali pravi izlazak sunca, onaj koji se priželjkuje, doživio sam tek četvrte godine, oko 4.30h. Tada sam imao priliku da snimim izlazak sunca sa najviše tačke u BiH sa 2386mnv., otkriva nam ovaj zaljubljenik u prirodu, koji je i član planinarskog sportskog društva Runolist 05, i planinarskog društva Javorina, kao i član GSS stanice Foča i ujedno GSS Republike Srpske”.
U svim tim organizacijama, on se trudi da skrene pažnju na prirodne ljepote, ali i da pomogne njihovom očuvanju i zaštiti, što nije nimalo lak zadatak, ali ga ipak obavlja sa velikom ljubavlju.
