PJEŠKE KA HILANDARU ZBOG HUMANOSTI: Božidar Damjanović iz Branešaca kreće na put dug 1.200 kilometara

BOŽIDAR Damjanović (25) iz Branešaca kod Čelinca krenuo je danas na nesvakidašnje putovanje – pješke će preći oko 1.200 kilometara do Svete Gore i manastira Hilandar. Ovo hodočašće nije samo lični podvig, već i humanitarna akcija čiji je cilj pomoć samohranim majkama, višedjetnim i socijalno ugroženim porodicama u Republici Srpskoj, Srbiji i na Kosovu i Metohiji.

Odluka rođena iz želje da pomogne drugima

– Zovem se Božidar Damjanović, imam 25 godina i živim u rodnim Branešcima kod Čelinca. Patriota sam i u slobodno vrijeme volim da pomažem svom narodu, svojoj braći i sestrama – kaže Damjanović.

Odluka da krene na put ka Hilandaru došla je, kako kaže, gledajući svakodnevno teške životne priče ljudi oko sebe.

– Svakodnevno oko sebe gledam majke, očeve i djecu koja mole za pomoć, porodice koje nemaju osnovne uslove za život, djecu koja su bolesna ili gladna, a tek su došla na ovaj svijet i nisu to ničim zaslužila. Ja ne mogu da sjedim skrštenih ruku i da gledam to – kaže ovaj humani mladić

 

Hodočašće u čast heroja

Cijela akcija ima i snažnu simboliku, jer je posvećena sjećanju na Dragana Cigana, heroja iz Branešaca kod Čelinca.

Dragan Cigan, otac dvije kćerke, stradao je 2007. godine u Italiji kada je, iako nije bio plivač, skočio u nemirno more kako bi spasio dvoje njemu nepoznate djece.

– Cijela ova priča, hodočašće i humanitarna akcija su u čast i sjećanje na našeg heroja Dragana Cigana – kaže Damjanović.

 

Put dug 1.200 kilometara

Put koji je pred njim nije nimalo lak.

– Od Branešaca do Svete Gore čeka me put od oko 1.200 kilometara. Biće mi potrebno oko mjesec i po dana. Krećem 15. marta i, ako Bog da, stižem početkom maja – govori Božidar

Iako su pripreme važne, priznaje da nije imao mnogo vremena za fizičku pripremu.

– Pripreme su veoma važne, ali nažalost, zbog previše obaveza ne stižem da se dovoljno pripremam, što će mi dodatno otežati put. Ipak, dosta se psihički i duhovno pripremam, jer je to mnogo važnije – ističe Damjanović.

Put koji mijenja čovjeka

– Na ovakvom putu najmanje razmišljate o stvarima o kojima inače mislimo svaki dan – automobilima, satovima, putovanjima i materijalnim stvarima. Razmišljate o iskrenim i pravim stvarima, o kojima bismo trebali svakodnevno da razmišljamo – priča on.

Kako kaže, ovakvo iskustvo čovjeka sigurno mijenja – Dosta sam razmišljao o životu, greškama, grijesima i padovima, ali i o budućnosti. Ovakvo putovanje sigurno će me promijeniti u boljeg čovjeka.

„Na ovakvom putu demoni vas konstantno napadaju i nailazite na milion prepreka i iskušenja. Jako je teško odoljeti nekim stvarima, ostati staložen i sve to psihički izdržati, a ne odustati.“
Za kraj, Damjanović poručuje da bi volio da ljudi u budućnosti pokažu više humanosti i solidarnosti.

– Volio bih da kod ljudi vidim više Gospoda u njima, više humanosti i više solidarnosti prema drugima, jer je egoizam, nažalost, odavno preovladao – zaključuje Damjanović.

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *