Pet luksuznih promašaja: Kada veliki snovi postanu skupe lekcije !
U svetu bogatih, čak i dobre ideje mogu da završe kao propale investicije. Linija između vizionarskog poduhvata i promašaja veka često je tanka, a luksuzni svet najbolje je mesto da se ta granica testira.
Tako imamo primere privatnih ostrva koja su ostala mrtvo slovo na papiru, projekata koji su otpočeli sa velikom ambicijom, a završili kao primer lošeg planiranja.
Forbes Srbija donosi pet priča o luksuznim promašajima. Upravo te priče idealni su pokazatelji da ni najdublji džepovi ne garantuju uspeh.
Privatno ostrvo Leonarda Dikaprija
Holivudski glumac Leonardo Dikaprio već godinama pokušava da podigne svest o ekološkim problemima. Neumorno, kroz brojne filmove i dokumentarce, upozorava gledaoce na klimatske promene, topljenje glečera i opasnosti koje prete planeti.
I dok na filmskom platnu propagira održivost, mediji prenose sasvim drugačiju sliku. Vožnje luksuznim jahtama i privatnim avionima koji emituju veliku količinu CO2, ne uklapaju se baš u priču o eko-odgovornosti.

Iako je zbog toga jedna od najkontroverznijih ličnosti, glumac je ipak odlučio da ode korak dalje. Ostrvo u Karipskom moru, u blizini Belizeanskog koralnog grebena kupio je u želji da ga pretvori u luksuzni ekološki rizort. Međutim, istražne radnje ukazale su na niz problema. Od erozije obale do ugroženosti biljnog i životnjskog sveta.
Prema pisanju medija, ostrvo pod nazivom Blackadore Caye, plaćeno je 1,75 miliona dolara, a cilj je bio da se obnovi i prilagodi imućnim pojedincima.
Značajan deo projekta, koji je predviđao gradnju luksuzne vile, oslonjene na stubove u okeanskom dnu, u samom startu je odbačen.
Od kupovine ostrva 2005. godine, otvaranje je najavljivano više puta. Prvo 2018, potom 2020, a onda 2021. Gradnja, međutim, kako je pisao The Sun, nikada nije započela.
Plan
Inicijalna ideja bila je revitalizacija područja, zaštita ugroženih vrsti i gradnja luksuznih vila (68 za turiste i 48 za kupovinu). Cene vila kretale bi se od pet do 15 miliona dolara, a svaka bi imala bazen, pristup privatnim plažama i velnes centru. I sve to na ekološki održiv način. U projektu je planirana izgradnja ekološki održivim materijalima, uz uređaje za prečišćavanje vode i vazduha, solarne panele i korišćenje energije vetra.
Ceo rizort trebalo je da bude oslonjen na stubove koji su pričvršćeni u okeanskom dnu. Na taj način trebalo je da se stvori sklonište za morski svet.
„Tokom protekle dve godine finansirali smo i učestvovali u brojnim ekološkim studijama, ulažući značajna sredstva. Ove studije su najopsežnije, najdetaljnije i najtemeljnije ikada sprovedene u istoriji Belizea. Nažalost, rezultati su alarmantni – ukoliko se ne preduzmu hitne mere za očuvanje ostrva Blackadore, dragoceno, ali ugroženo stanište za tarpone, kostrave i permit ribe nastaviće da se smanjuje zabrinjavajućom brzinom i na kraju će nestati“, stoji na sajtu Blackadore grupe.
San još nije postao java
Da san još nije postao java svedočili su različiti mediji. Grupe za zaštitu životne sredine pokušale su da stopiraju projekat uz obrazloženja da bi on doneo više štete nego koristi. Platforma na kojoj bi se gradile vile negativno bi uticale na morski svet. Osim toga, ekoturizam bio bi ugrožen u tom području, a jedine koristi od projekta, prema rečima kritičara, imali bi investitori.
Na zvaničnom sajtu još nema podataka o tome kako napreduje projekat, da li je obustavljen i šta nas očekuje u budućnosti. Za sada, reklo bi se da je sve ovo ipak samo mrtvo slovo na papiru.
Ostrva duhova – Dubai World Islands

Projekat vredan 14 milijardi dolara trebalo je da postavi Dubai na vrh liste luksuznih destinacija. Reč je o veštačkom arhipelagu od 300 ostrva, koji bi, iz ptičije perspektive, trebalo da oblikuje mapu sveta. Ideja je bila da se na njima nađu luksuzne vile, eksluzivni hoteli, privatna odmarališta. Ipak, više od dve decenije kasnije, većina tih ostrva i dalje je prazna.
Kompanija koja stoji iza projekta rekla je da će investitori biti u prilici da kupe zemlju u obliku određene države. Kako su pisali mediji, neki od tih vlasnika su Ričard Brenson, koji je kupio Britaniju i vozač Formule 1 Mihael Šumaher koji je dobio na poklon ostrvo u zoni Antarktika.
Gde je zapelo
Iako je nasipanje završeno još 2008. godine, izgradnja luksuznih vila nije dostigla očekivani nivo. Na to je uticalo nekoliko faktora. Od ekonomske krize 2008. godine koja je naterala investitore da se povuku, preko erozije i nestabilnosti tla prilikom čega je pesak počeo da tone, do loše pristupačnosti i nedostatka odgovarajuće infrastrukture.
Do ostrva je moglo da se dođe samo brodom ili helikopterom što je otežalo gradnju, a mnoga ostrva su nenaseljiva zbog nedostatka struje, vode i kanalizacije.
Iako vlasti u Dubaiju tvrde da projekat nije doživeo potpuni neuspeh, napredak je, da se primetiti, veoma spor, a skepticizam je i dalje prisutan. To se može videti i po komentarima na društvenim mrežama.

Na pitanje zašto ovaj projekat propada, jedan korisnik društvene mreže Redit odgovara na sledeći način.
„Zato što je glup. Dubai je dosadan. Njujork, Los Anđeles, London, Berlin i sva ta okupljanja milionera imaju kulturu, zabavu, bogatu istoriju, raznoliku demografiju, sve vrste usluga, preduzeća i kompanija. Dok je Dubai samo bezdušna karikatura magneta za bogate“.
„Bliski istok je pun ovih bezvrednih giga projekata. Oni služe jednoj stvari, a to je stvaranje ekonomije razvoja imovine. Nikad ništa ne uspe dugoročno. Pogledajte samo Kinu i Saudijsku Arabiju“, još jedan je od komentara na toj mreži.
Trampov kazino Tadž Mahal
Osmo svetsko čudo kako ga je 1990. godine nazivao Trampov kazino-hotel „Trump Taj Mahal“ u Atlantik Sitiju, imao je, čini se, potencijal da to i postane. Svetsko čudo. U trenutku otvaranja, bio je najveći kazino-hotel na svetu sa 1.200 soba, 200 stolova za igre i 3.500 slot mašina.
Međutim, godinu dana nakon kupovine, suočio se sa dugovima, te je proglašen bankrot. Kasnije je zatvoren i preprodat.

Tramp je imao ideju da nakon kupovine kazino-hotela dovrši njegovu izgradnju. Ipak, troškovi su premašili očekivanja, te su sa planiranih 250 miliona dolara, skočili na 1,2 milijarde. Iako se digla velika prašina oko otvaranja, ovaj projekat brzo je doživeo finansijski fijasko.
Dugovi, preveliki troškovi održavanja, jaka konkurencija i loše upravljanje doveli su do bankrota, a Tramp je izgubio 50 odsto vlasništva 1991. godine. Nakon toga, firma je menjala vlasnika dva puta, a od 2018. godine ponovo je otvorena, ali pod novim nazivom „Hard Rock Hotel & Casino Atlantic City“ i novom vlasničkom strukturom.
Fyre Festival
Simbol je modernih prevara. O ovom festivalu snimani su dokumentarci. Američki preduzetnik Bili Mekfarland i reper Dža Rul osmislili su muzički festival sa planom da se održi na privatnom ostrvu u Bahamima. Ekskluzivni nastupi muzičara, vrhunska hrana i luksuzni smeštaj bili su najavljivani putem društvenih mreža.
Promo lica uključivala su Belu Hadid, Kendal Džener, Hejli Biber i mnoge druge, a u objavama su se pojavljivali misteriozni narandžasti kvadrati i snimci plaža.
Ipak, festival je bio daleko od onoga što je prikazivano na društvenim mrežama. Mekfarland nije imao iskustva u organizovanju velikih događaja, vile koje su se pojavljivale u reklamama zapravo nisu ni postojale, a posetioci su smešteni u improvizovane šatore. Osim toga, umesto luksuznih obroka poznatih kuvara, gosti su dobijali sendviče, a radnici nikada nisu isplaćeni.
Mekfarland je ubrzo uhapšen i optužen za prevaru. Osuđen je na šest godina zatvora i oštećenima je morao da plati 26 miliona dolara. Njegov partner u projektu Dža Rul uspeo je da izbegne kaznu tvrdeći da nije znao da je reč o prevari.
Najavljen novi festival za 2025. godinu
Na zvaničnom sajtu Fyre festivala najavljen je novi događaj koji bi trebalo da se održi od 30. maja do 2. juna. Iako mnogi sumnjaju u istinitost onoga što se reklamira, interesovanje ipak postoji.
„FYRE Festival 2 je proslava muzike, umetnosti, kuhinje, komedije, mode, igara, sporta i lova na blago. Sve to je smešteno na zadivljujućoj lokaciji Plaja del Karmen u Meksiku. Doživite nezaboravne nastupe, impresivna iskustva i atmosferu koja redefiniše kreativnost i kulturu“, najvaljuju na zvaničnom portalu.
Karte za ovogodišnji festival kreću se u rasponu od 1.400 do 25.000 dolara.
Burdž Al Babas
Preambicioznost i finansijski krah. Tako možemo opisati projekat Burdž Al Babas koji je predviđao da se u malom gradu u Turskoj napravi grad dvoraca, a u koje bi se uselili bogataši.
Umesto toga, mesto je ostalo napušteno, vile napola završene, a priča ispunjena kontroverzama o ekološkoj šteti i finansijskog fijaska.
U planu je bila izgradnja 732 trospratne vile, svaka u gotičkom stilu. Cene su se kretale u rasponu od 370.000 do 530.000 dolara, a kompanija je ciljala na kupce iz zemalja Zaliva, poput Katara, Kuvajta i Saudijske Arabije.
Svaka vila imala je krovnu terasu, đakuzi na svakom spratu i podno grejanje. Centralni deo kompleksa trebalo je da sadrži tržni centar, turska kupatila i akva park.

Mnogi kritičari tvrdili su da dvorci narušavaju istorijsku osmansku arhitekturu, dok su ekolozi upozoravali na štetan uticaj projekta na životnu sredinu. Neki ekološki aktivisti su čak podneli i tužbe protiv kompanije koja je radila na ovom projektu, tvrdeći da su mnoga retka stabla crnog bora i hrasta uništena tokom izgradnje.
Osim toga, privatizacija termalnih izvora, za potrebe kreiranja spa centra, dodatno je povećala nezadovoljstvo.
Šta je pošlo po zlu?
Burdž Al Babas beležio je uspeh do 2018. kada je prodato 350 vila, od 587 izgrađenih u tom periodu. Međutim, kada su cene nafte pale, ekonomski uslovi u zemljama Zaliva su se pogoršali i naterali kupce da odlože plaćanje ili potpuno odustanu od kupovine. To je dovelo Grupu Sarot, čiji je ovo bio projekat, do duga od 27 miliona dolara.
Grupa Sarot vrlo brzo je podnela zahtev za bankrot, a predsednik kompanije je tada izjavio da je potrebno da se pronađu kupci za još 100 vila kako bi se dugovi rešili.
Ipak, nezadovoljni kupci tvrdili su drugačije. Kažu – vile su isplatili u celosti, a one nisu bile dovršene.
Iako je Grupa Sarot najavljivala da će nastaviti projekat nakon rešavanja finansijskih problema, kompleks je prodat američkoj kompaniji Nova Group Holdings. Novi vlasnici, međutim, još nisu objavili konkretne planove.
izvor : Forbes.rs.