Nove struje arhitekture koje mijenjaju arhitektonski ID regije 2 !
Iako tradicija u našoj regiji ima svoje posebno mjesto, i ona mora krenuti odgovarati na suvremene zahtjeve. Rekao bih da je tradicija kao najdraža baka koju moramo naučiti kako koristiti mobitel ili poslati WhatsApp poruku. (Videopozivi su teža kategorija – to još nećemo.) Tu su i druge različite prepreke s kojima se arhitekti današnjice susreću.
Recimo, investitori često podcjenjuju usluge arhitekata dok gotov proizvod rado plaćaju. Njihov moto je: Ne vidim što plaćam, a potrebno mi je, ili još gore, Mogu to i sam. Vješto balansirajući između zahtjeva investitora, ali i održivosti i estetike (što je svojevrsni imperativ novog doba, uz tehnološki napredak i inovativne pristupe), pojedini arhitektonski uredi istupili su iz redova prosječnosti.
Kao što je jedan arhitekt rekao: Mi ne gradimo samo zgrade, mi gradimo budućnost – i nadamo se da će ona imati puno prozora! Uredi o kojima ćete čitati u nastavku svojim radom mijenjaju arhitektonski ID regije, donoseći nove iskrene poglede, svježinu pristupa i inovacije na scenu. Saznali smo i njihova razmišljanja o novom valu arhitekture, što je bitno u regiji i svijetu, i smiješi li nam se arhitektonska budućnost.
Arhitektura iz Slovenije

Boštjan Gabrijelčič i Aleš Gabrijelčič
Iz Slovenije smo odabrali arhitektonski ured Arhitektura iza kojeg stoje Boštjan Gabrijelčič i Aleš Gabrijelčič koji sinergično pretvaraju vizije klijenata u autentičnu arhitekturu, oslobođenu pretencioznosti, vjerno koristeći lokalne materijale i harmonično se uklapajući u urbani pejzaž Slovenije.
Nenametljivi su i iskreno personalizirani u svakom projektu, a kombinacijom suvremenih i tradicionalnih elemenata stvaraju estetski i funkcionalno skladne prostore koje često gledamo u svjetskim publikacijama koje prate arhitekturu.
Najbolji primjer spomenutog pristupa je House for a Ceramic Artist u Ljubljani, dizajnirana da spoji stambeni prostor obitelji s radnim studijom vlasnika, dizajnera kermike i umjetnika, odgovarajući na sve veći trend rada od kuće. HomeOffice u punom smislu riječi; Home, i Office, istovremeno.


Potvrdi inovativnosti njihovog rada prethodi ramišljanje prema kojem se dobra arhitektura “danas doživljava kroz implementaciju pametnog načina življenja, koji crpi iz tradicionalnih vrijednosti vernakularne arhitekture koja se u našoj regiji razvijala i prisutna je već stoljećima”. Na pitanje o pulsu moderne arhitekture u Sloveniji, odgovaraju “
U Sloveniji možemo govoriti o novom valu progresivnih mladih arhitektonskih biroa koji su se oblikovali nakon financijske krize i u svom radu crpe iz Plečnikove i Ravnikarove škole, dok su istovremeno pod snažnim utjecajem Mediterana.“
Što se tiče scene u svijetu iz Arhitekture smatraju kako je najveći izazov s kojim se trenutno suočava svjetska arhitektonska struka pitanje “treba li uopće graditi u okviru kakvog poznajemo, s obzirom na drastične klimatske promjene koje se događaju“. Zato i prednosti i izazove u našoj regiji vide prvenstveno u pametnoj uporabi ekoloških materijala, recikliranju te ponovnoj uporabi prostora i zgrada.


Njihov neispunjeni san u arhitekturi?
“Za razliku od umjetnosti, arhitektura je snažno definirana, nespontana i ovisna o velikom broju vanjskih utjecaja. Ipak, jako nas zanima neka vrsta med-arhitekture koja u određenoj mjeri dopušta i zadire u područje eksperimentiranja. Tako se stvara platforma za suradnju raznovrsnih praksi arhitekata, biologa, fizičara, umjetnika…“
Morpharos iz Hrvatske

Morpharos arhitekti
U potrazi za idućim uredom, morao sam napustiti kopno i krenuti prema obali. Na otoku Hvaru živi i radi Morpharos, koji su osnovali Nikola Dužević i Borna Pavičić i koji je svojim razmišljanjem i djelovanjem uvjerljiva oda Mediteranu te sve prepoznatljiviji ured u regiji.
Njihov istančan stil, utemeljen na korištenju lokalnih materijala, uvijek je prizemljen i autentičan pri čemu vješto spajaju tradiciju s modernim pristupom. Slikoviti pejzaži otoka Hvara susreću se s arhitektonskom jednostavnošću i strašću ljudi koji su odlučili svoju priču graditi na otoku, s poštovanjem prema lokalnom kao bitnom.
Inspirativno i strastveno, Borna nam odgovara kako vidi ulogu lokalne arhitekture u današnjem društvu.”Arhitektura određene mikrolokacije mora biti njen vizualni ambasador. Ne smije dopustiti da je ponesu trendovske struje i materijali koje je globalizacija učinila dostupnima svuda.
Naša glavna misao je da bi zajednica u kojoj stvaramo – otok Hvar – trebala prepoznati i cijeniti snagu svoga naslijeđa. Trudimo se naglašavati važnost korištenja lokalno dostupnih materijala (kamena i stare žbuke u našem slučaju) i zanata u gradnji suvremene arhitekture.
Nova arhitektura u regiji mora ponizno poštivati i interpretirati tradiciju, a ne slijepo unositi elemente viđene u drugim dijelovima svijeta. Nepromišljeno imitiranje stranih primjera može u kratkom roku narušiti vizure povijesnih gradova na obali.”


Slažemo se Borna i ja kako suvremena arhitektura sve više teži jedinstvenosti, stavljajući naglasak na inovativna i specifična prostorna rješenja što je i njihov adut za projekte. “Vrijeme u kojem su se slijedili stilovi je davno iza nas. Danas se teži stvaranju jedinstvenih rješenja koja odgovarau određenom podneblju i kontekstu.
Sve veći naglasak je na planiranju ekološki održive arhitekture, što je sasvim razumljivo s obzirom na globalne izazove. Recimo, na Trgu Ploča u Starom Gradu koristimo sustav vodene izmaglice u kombinaciji s bijelim kamenom i terazzom kako bismo smanjili temperaturu cijele zone i unijeli osvježenje tijekom ljetnih vrućina.“

U usporedbi s velikim gradovima u drugim dijelovima svijeta, Hrvatska još uvijek nudi posebne lokacije koje arhitektima pružaju priliku za izražavanje, smatra Borna te objašnjava “Globalizacija je izbrisala specifičnosti, a ekonomija igra ključnu ulogu. S druge strane, naš problem često leži u manjku financijskih sredstava u usporedbi sa zapadnim zemljama na koje se često ugledamo.
To nam onemogućuje korištenje skupljih materijala i konstrukcija, prisiljavajući nas da pribjegavamo jeftinijim rješenjima koja su često vidno lošije kvalitete. Idealno je pronaći materijale i tehnike koje nisu skupe, a omogućuju visoku slobodu oblikovanja.“ Za njih je to uvijek prema loklanim lako dostupnim materijalima.


Njihov neispunjeni san u arhitekturi?
“To bi definitivno bio projekt društvene namjene u kojem dolazi do međusobne interakcije velikog broja ljudi te je vrlo upečatljiv dizajnom. Bio bi to vjerojatno muzej s proširenim sadržajima, koji bi osim uloge izlaganja bio mjesto okupljanja zajednice. Takav projekt može postati „razglednica mjesta“ i doprinijeti promidžbi lokacije u svijetu. Važno je da pritom on pripada lokaciji na kojoj se nalazi i prezentira ju na vrlo autentičan način.“
FREYA Architects iz Srbije

Photo:Daria Maslyuk
izvor : VOGUE
