MILICA RISTIĆ STUDENT GENERACIJE PRAVNOG FAKULTETA

PORUČUJE DA JE VAŽNIJE ZNANJE, IAKO JE ZAVRŠILA PROSJEKOM  9,62

Tokom studiranja je bila stipendista Ministarstva prosvjete i kulture Republike Srpske, učesnik brojnih takmičenja na kojima je pojedinačno ili zajedno sa kolegama ostvarila značajne uspjehe, polaznik je velikog broja vannastavnih aktivnosti, a sav njen trud i rad krunisan je četiri godine kasnije Zlatnom plaketom kojom ju je Pravni fakultet nagradio kao studenta generacije.

Do titule studenta generacije i to pravnih nauka, ne dolazi se bez  truda, zalaganja, ali i onih moralnih vrlina koje su presudne da se bez dileme stigne do vrha. Iako nosi krunu najboljeg studenta,  njena motivacija nikad nisu bile desetke, nego znanje i savladavanje izazova kako u školovanju, tako i u životu. Ono čemu će kroz usavršavanje i posao težiti je doprinos pravu i pravdi, iako je svjesna težine tog zadatka.

– Rođena sam i odrasla u Banjoj Luci, gdje sam završila osnovnu i srednju školu. Bila sam đak banjalučke Gimnazije, što uvijek ističem kao jednu činjenicu iz svog života na koju sam ponosna i koja je u značajnoj mjeri odredila moj dalji životni put. S obzirom na sklonost društvenim naukama, 2014. godine upisala sam Pravni fakultet u Banjoj Luci, kaže Milica.

Uvijek je kaže osjećala afinitet prema društvenim naukama, ali u trenutku kada je trebalo da donese odluku o tome u kojem smjeru nastaviti  obrazovanje, bilo joj je veoma teško da se opredjeli. – Ipak, tek kada sam počela studirati pravo, shvatila sam da je malo nauka u kojima bih se tako dobro pronašla kao u toj. Prvo zbog svoje širine, jer je pravo nauka koja je široko skoro kao i život i koja od nas zahtjeva da se mijenjamo kako se mijenjaju i životne prilike. Drugo zbog svoje humanosti, jer je u osnovi prava ideja pravde i pravičnosti. Pa iako sam svjesna toga da ljudsko društvo nikad neće u potpunosti ostvariti tu ideju, lijepo je znati da bar malo doprinosite na tom putu.

Milica kaže da je imala dobar plan kako i kada položiti koji ispit i na koji način sebi olakšati hod između svih obaveza.

– Veliki broj ispita na fakultetu je bio zaista težak, a literatura je izuzetno obimna, što zahtjeva dobru organizaciju i blagovremenu pripremu. Mislim da mi je u spremanju mojih ispita mnogo značilo redovno izlaženje na kolokvijume, što mi je omogućilo da budem u kontinuitetu sa gradivom, a ostvaren uspjeh na kolokvijumima je takođe uticao i na visinu krajnje ocjene. Vannastavne aktivnosti i druge stvari kojima sam se bavila mimo studiranja mi nisu ostavljale previše slobodnog vremena, tako da sam na neki način bila i prinuđena da sve svoje obaveze rasporedim na dnevnom  nivou. Pored dobre organizacije, preduslov za ostvaren uspjeh na ispit je i suštinski ulazak u materiju.

Ona takođe smatra da je mnogo lakše studirati ono što vas istinski privlači. – Naravno da se ispiti mogu polagati i kad samo naučite ono što je predviđeno, ali sve postaje mnogo lakše kad se istinski zainteresujete za ono što učite i proširite svoje znanje van okvira obavezne literature. Na kraju, možda je baš to ono što čini razliku između studenata na završnom ispitu.

Za najbolje studente i đake inače se veže i priča da često teže samo najboljim ocjenama, ali je ona ipak imala drugačije motive. – Kako sam i inače osoba koja ne voli površnost i aljkavost u radu, tako sam i spremanju ispita pristupala sa posvećenošću i željom da gradivo savladam što je bolje moguće. Nisam učila motivisana ocjenama, već željom da naučim i uvijek mi je bilo drago kada bi moji profesori to prepoznali i kada bi ocjena onda ipak došla kao kruna mom zalaganju i trudu. Iz tog razloga, nikad nisam ni brojala desetke, devetke, osmice, ali ono što mogu reći jeste da sam gotovo uvijek dobila upravo onu ocjenu koju zaslužujem.

Zahvaljujući iskustvu koje je stekla, ima šta da poruči studentima koji tek kreću na sličan pohod polaganja teških ispita.

– Mnogo je faktora koji utiču na tu ocjenu i moj savjet sadašnjim i budućim studentima odnosio bi se upravo na to. Čak i kada neku materiju dobro savladate, to nije garancija za uspjeh, jer presudno može biti to kako se izražavate, koliko samouvjereno izgledate, koliko znate da razmišljate i kako ćete se snaći u situaciji kada dobijete pitanje na koje odgovor niste mogli pročitati u knjizi. Sve su to stvari koje danas utiču na rezultate na fakultetu, a sutra će uticati na vaš uspjeh na drugim poljima u životu.

Kroz svoje četvorogodišnje studiranje, Milica se bavila brojnim drugim aktivnostima, od kojih izdvaja dvije omiljene. – Jedna je učešće u radu Centra za retoriku i govorništvo “Institutio Oratoria”, gdje sam od početka studiranja bila član i učesnik takmičenja u besjedništvu koje ovaj Centar organizuje. Jednom godišnje, naime, studenti dobijaju priliku da pred brojnim i šarolikim auditorijumom govore o aktuelnim društvenim problemima, čime podižu svijest o značaju tih problema kod publike, a sebe izgrađuju kao govornike i kao ljude. Druga aktivnost kojom sam se bavila tiče se materije ljudskih prava, gdje sam prvo bila polaznik Klinike za ljudska prava, a onda sam svoj put nastavila kao takmičar na simulacijama suđenja iz ove oblasti. Na jednom od tih takmičenja, Državnom prvenstvu na Jahorini 2017. godine, naš tim uspio je osvojiti prvo mjesto. I opet, nije samo svijest o značaju ljudskih prava ono što sam stekla kroz ovu aktivnost, nego i značajna poznanstva, te vještina pravničkog razmišljanja i argumentovanja. Ne znam koliko sam učešćem u ovim aktivnostima doprinjela zajednici u kojoj živim i koliko dalek odjek su imali ti moji uspjesi. Znam samo da sam radila dosta na sebi i otklanjanju nekih svojih mana, a to je najmanje što svako od nas može i treba da čini.

Svoje slobodno vrijeme najradije provodi sa porodicom, a to je kaže i najbolje mjesto za odmor i smišljanje novih planova.

– Poslije veoma naporne godine koja je iza mene, trenutno odmaram i nastojim da nadoknadim ono vrijeme sa porodicom i prijateljima koje sam ponekad zbog svojih obaveza morala da potisnem u drugi plan. To je ujedno i sjajna prilika da presložim svoje misli i odlučim kojim putem ću dalje. Srećom, pravo je dosta široka oblast, koja pruža mogućnost usavršavanja na brojnim stranama, a na meni je samo da izaberem koja je to strana na koju ja treba da krenem. Koja god da bude, svjesna sam borbe koja me čeka, ali i podloge koju imam iza sebe i sa koje mogu da se otisnem.

Milica kaže da je rastužuje podatak da mladi i uspješni ljudi poput nje svakodnevno odlaze iz države, ali za sada ona ipak želi biti među onima koji će ostati i pružiti doprinos „na svom terenu“.

– Smatram da je to posljedica dijelom nedostatka volje i odlučnosti da se ovdje bilo šta trajnije ostvari, a još više posljedica nedostatka istinske zainteresovanosti institucija za postavljanje ovog problema kao prioritetnog i preduzimanja mjera da se isti riješi. Ne osuđujem mlade ljude koji su otišli, jer svako prirodno ide tamo gdje mu je bolje i ne samo bolje u materijalnom smislu, nego i bolje na način da se cijeni njegov rad i dostojanstvo.  Zato ne kažem da jednog dana možda i ja, ukoliko shvatim da zaslužujem više, neću spakovati kofere i otići tamo gdje ću moći pošteno i odgovorno da živim i radim. Za sada, ipak, vjerujem da kao generacija nešto dugujemo ovoj državi i društvu, a možda najviše onima prije nas koji su ostali i kad je bilo mnogo više razloga da se ode. Tek ćemo da vidimo koliko ćemo mi svojim primjerom pružiti razloga za ostanak onima koji dođu poslije nas.

Novosti plus