Mati !!!
Opet sam snio majku na praznični dan
I kao lutnja bruji slutnja šta bi značio taj san Hoklica izneta pod dud kô kad me čeka odnekud
Sve mi se manje sviđa kad budem u pravu
Sanovnik s masnim slovima – lako je to sa snovima
Nešto mi teže ide kad tumačim javu
U oku tamni odsjaji divljeg lešnika
I tu odskora nova bora zbog jedinca – grešnika Lanena letnja haljina sa vezenim detaljima
Taman uz krupne tufne na baštenskoj kanti
U leji bujnog šeboja, u tom snu mlađa nego ja
Onakva kakvu bih i želeo da pamtim
O, mati, veje sneg, ni to me ne raduje više
Prošlo je zauvek, severac pustolinom briše
Čim dirne vode mirne, hvata se led i ravno je unedogled
Nadiru pahulje kô horde minulih minuta
Niko ne strahuje što kasnim, što me nema s puta
Da l’ zima dušu ima?
Noć pusta je.
To što me prati ne odustaje
Sve ređe srećem ljude iz mog plemena
Zamiču oni u koloni s one strane vremena
Na zlo nas ume navesti varljivi šapat savesti
Nisam baš bio sin što nosi dobre vesti
Promiču lica predraga od nemila do nedraga
Ka nekom tuđem snu u kom ćemo se sresti
Lektorisao: Pavle
Šta reći , nego se isplakati…
ko je sve uzeo telefon i okrenuo majku posle slusanja pesme ….
