Marina Gavrić Govedarica: Rad logopeda u doba pandemije virusa korona i značaj odlaska na vježbe
Marina Gavrić Govedarica je završila Medicinsku školu i Edukacijsko – rehabilitacijski fakultet, smijer Logoped – Surdoaudiolog. Zaposlena je kao nastavnik u “Centru za obrazovanje, vaspitanje i rehabilitaciju slušanja i govora“ i stručni saradnik u UG “Srećna djeca“ BL. Saradnik je na nekoliko državnih i međunarodnih projekata koji su imali za cilj poboljšanje kvaliteta socijalizacije i rehabilitacije djece sa govorno jezičkim poteškoćama i teškoćama u razvoju. Autor je knjige “Priručnik za podsticaj razvoja govora i jezika“. Osim poslovnih uspjeha, rado ističe da se odlično snalazi i u roditeljstvu kao majka dvojice dječaka. A zbog želje da svojim znanjem doprinese i široj zajednici, Marina je zakoračila i na političku scenu kao kandidat u SPS-u na mjesto odbronika u skupštini garada Banja Luka.
Marina najavljuje da trenutno radi na završetku projekta “Pomozi mi da progovorim i razgovjetno govorim“ čiji će glavni fokus biti upravo značaj rane intervencije kod djece, a za portal Novosti plus pojašnjava kako izgleda rad u vrijeme pandemije, te zašto je važno da se u našem društvu počne mijenjati svijest o pravilnom razvoju govora i ranim intervencijama sa djecom.
NP: Kako to izgleda raditi na mjestu logopeda u doba epidemije korona virusom?
– S obzirom na situaciju prouzrokovanu korona virusom i da se moraju poštovati sve preporuke i mjere zaštite od strane Kriznog štaba, veliki dio savjetodavnog rada i komunikacije sa roditeljima se odvija i dalje putem društvenih mreža ili vibera. Na tretmane se primaju djeca kojoj je iznimno značajan svaki dan za napredovanje i ne smiju imati duži period bez tretmana da ne bi došlo do nazadovanja, dakle uglavnom teži i zahtjevniji oblici govorno jezičkih poteškoća. Lakše slučajeve tretiramo putem Skype uz pomoć roditelja, u ovakvim slučajevima roditelj preuzima ulogu terapeuta i biva vođen kroz aktivnost, jako je bitno da dijete tokom tretmana uključi vizuelnu, auditivnu i kinestetičku percepciju, zbog toga roditelj mora da ima odličnu saradnju sa terapeutom jer on zapravo u tom trenutku čini medijum između logopeda i dijeteta. U UG “Srećna djeca“ se svakih 15 dana organizuju besplatne procjene mališana kao i radionice za manje grupe roditenja na kojima se rade edukacije za samostalan rad kući. Na taj način pružamo podršku roditeljima da mogu sami tretirati određeni govorno jezički problem kod djeteta u slučaju ponovnog zatvaranja ustanova za očuvanje mentalnog zdravlja kao i privatnih logopedskih kabineta i utičemo na podizanje svijesti o pravovremenoj intervenciji kod djece. Radi se sa smanjenim kapacitetima, pa treba uzeti u obzir da prije i nakon svakog klijenta radna površina i prostor se moraju dezinfikovati što zahtijeva dodatno izdvajanje vremena pa su kapaciteti rada smanjeni, izvodi se duplo manji broj tretmana u odnosu na period prije epidemije.
Intervencije se izvode uz upotrebu zaštitnih rukavica i maski u našem slučaju vizira jer dijete mora imati pored auditivne i vizuelnu stimulaciju bez koje sam rad ne bi imao svrhe i efekta; fizička distanca se poštuje u svim slučajeveima koji ne zahtijevaju bliži kontakt. Tokom zakazivanja tretmana roditelji kao i djeca moraju popuniti upitnik o zdravstvenom stanju prethodnih 15 dana.
NP: Koji je značaj rane intervencije?
– Ovih dana radim na završetku projekta “Pomozi mi da progovorim i razgovjetno govorim“ čiji će glavni fokus biti upravo značaj rane intervencije kod djece. Kroz projekat imam za cilj da podignem svijest o značaju pravilnog i pravovremenog razvoja govora kod djece kao i važnosti pravovremene intervencije, ohrabrivanje roditelja da se jave na savjetodavni razgovor, da više prate i na pravilan način stimulišu razvoj govora kod mališana. Projekat je namijenjen kako roditeljima tako i vaspitačima u predškolskom obrazovanju jer važno je da i sredina na vrijeme uoči odstupanje od normi i da uputi roditelje da potraže pomoć kao i da sami znaju napraviti stimulativnu sredinu i podsticati iz svog ugla. Nadam se da ću naići na razumijevanje i punu podršku vladajuće strukture kako bi jedan ovakav projekat dobio na značaju i postigao svoj cilj a čiju dobrobit ćemo svi osjetiti. U našoj zemlji se generalno malo pridaje značaja pravilnom razvoju govora i ranim intervencijama sa djecom. Većina roditelja se vodi nekim starinskim pretpostavkama – da se govor razvija sam od sebe, da će dijete progovoriti kada bude spremno, da ne treba forsirati i stvarati frustracije djeci; dobar dio roditelja se plaši i onog što slijedi nakok što se ustanovi da dijete ima razvojni problem, prihvatanja tih činjenica i nošenja sa njima, reakcija okoline i mogućnosti da dijete bude odbačeno od vršnjaka i izvrgnuto ruglu. Sve su to neki od razloga zbog kojih se roditelji ustručavaju da potraže pomoć.
NP: Šta znači rana intervencija?
– Što ranije identifikujemo neku poteškoću, ranije ćemo započeti sa njenim tretiranje. Pravovremena intervencija utiče kako na kratkotrajne tako i na dugotrajne posledice koje razvojne poteškoće i poremećaji imaju na kvalitet dječjeg života i život porodice. Rana intervencija se može (i trebala bi) započeti još u periodu prve godine života bebe ukoliko se uoče neka odstupanja, dakle nije tačno da se ne može raditi sa djecom mlađom od 3 god. Sve što je potrebno je naći dobrog stručnjaka i javiti se na vrijeme. Govor je važna karika u lancu usko povezana sa kognitivnim, motoričkim, emocionalnim i psihičkim razvojem djetetove ličnosti.
Kašnjenje govora se odražava na cjelokupni psihomotorni razvoj. Zato ne čekajte nego dođite i prije nego vas upute drugi jer svaki dan u životu malih bića je dragocjen i ne može se vratiti i nadoknaditi.
Novosti plus
