KOSI DEDA MIĆO, A RADOVAN PRIPOMAŽE

Na 1.100 metara nadmorske visine, trave u livadi Gvozna iznad Kalinovika, ove godine, za razliku od nekih ranijih, nema ni za dobre mobe kosaca.

– A i da ima trave, mobe ne bi čovijek sakupio ni u zdravo-normalnim uslovima, a kamo li sada u vrijeme epidemije virusa korona. Sela su ovdje odavno opustjela, a rodbina iz dijaspore, makar se pod tim podrazumijevala Srbija i Crna Gore, nema sada ni za „lijeka“. Ja i unuk Radovan (5) sa ukupno blizu 80 godina, u prosijeku sa 40, podrazumijevalo bi se da smo u punoj snazi. Ne prija nam taj naziv „dva nejaka“, jer stojički, da ne kažem momački kosimo po onoj iz pjesme „kosi tata, kosim ja, kosili smo obadva…“, kuraži sebe i unuka deda Mićo.

Slično se dogada i u Sokocu, sa koscem u pokušaju šestogodišnjim Nikolom Mijatovićem, koji je prije par dana u punoj „ratnoj opremi“, sa kosom i beleđijom osvanuo u „Novostima“.

– Pozdravljam vršnjaka Nikolu i jedva čekam priliku da se na nekoj „Kosijadi“ ovde u Kalinoviku ili kod njega u Sokocu, oprobamo u vještini košenja. A vidio sam na elektronskoj strani „Novosti“ Nikolu kako se isprsio na Sokocu – deklamuje nejaki Radovan. Kaže se da Svijet na mladim ostaje, ali livade sve više ostaju bez kosaca, mobe i pjesme, a sve više se koriste kosilice i prateća mehanizacija za kupljenje i baliranja pokošene trave. Biće tako sve dok sela ponovo o žive, a kada će, ne zna se.

novosti.rs