Ko je Sultan Ahmed bin Sulajem, još jedno ime u aferi Epstin: Malo perverzije, malo visoka politika
Sultan Ahmed bin Sulajem, jedan od najmoćnijih poslovnih ličnosti u Emiratima, održavao je vezu sa Epstinom dugo nakon što je finansijer osuđen za podvođenje i prostituciju maloletnica 2008. godine. To pokazuju novi dokumenti obelodanjeni od strane američkih kongresmena Roa Kane i Tomasa Masija.
Ko je moćni čovek iz Dubaija koga Epstin naziva „jednim od svojih“. Poslovni dogovori, lepe žene, nekretnine i masaža: ovi prijatelji imali su mnogo zajedničkih interesovanja.
Bin Sulajem je sada u odabranom društvu mnogih moćnika koji su pod lupom zbog svojih veza sa Epstinom. Njegovo ime je bilo među šest imena koje je u utorak, 10. februara, u Predstavničkom domu pročitao demokratski poslanik Ro Kana, jedan od autora Zakona o transparentnosti dosijea o Epstinu.
On je kritikovao Ministarstvo pravde i Trampovu administraciju zbog onoga što su on i drugi smatrali nedostatkom transparentnosti kada je u pitanju saga o ovim dosijeima. Prema dosijeima koje je objavilo Ministarstvo pravde, među istaknutim političarima i biznismenima u mreži uticaja Džefrija Epstina, jedno ime je izrazito frekventno – Sultan Ahmed bin Sulajem.
Predsednik i glavni izvršni direktor kompanije DP World i predsednik Korporacije za luke, carine i slobodne zone Ujedinjenih Arapskih Emirata. Rođen u porodici Sulajem, jednoj od poslovnih i političkih porodica Dubaija aktivnih od početka 20. veka. Njegov otac je bio ključni savetnik vladajuće porodice Maktum u Dubaiju. Sultan Ahmed je diplomirao ekonomiju na Univerzitetu Templ u Filadelfiji.
Kasnije je radio kao carinik u luci Dubaija. Mohamed bin Rašid Al Maktum ga je imenovao za predsednika Slobodne zone Džebel Ali 1985. godine. Nadgledao je njen rapidan rast. Porasla je sa 19 kompanija sredinom 1980-ih na oko 7.500 do 2020.
DP World je multinacionalna logistička kompanija sa sedištem u Dubaiju. Specijalizovana je za logistiku tereta, operacije lučkih terminala, pomorske usluge i zone slobodne trgovine. Osnovana 2005. godine, kompanija koordinira 70 miliona kontejnera koje godišnje doveze oko 70.000 brodova.
To je otprilike 10% globalnog kontejnerskog saobraćaja koji čini njihovih 82 morska i unutrašnja terminala prisutna u više od 40 zemalja. Do 2016. godine, DP World je prvenstveno bio globalni lučki operater, ali je od tada stekao druge kompanije u svim delovima lanca vrednosti.
Epstin, moj drug

Dakle, finansijska Godzila, a gde je moć i novac, tu je bio i Epstin.
Godinama, pre i nakon što je Epstin osuđen za seksualne prestupe, Bin Sulajem i ozloglašeni finansijer su razmenjivali imejlove i ideje, prema dokumentima. Njihovi razgovori su se kretali od razmene finansijskih predloga do ocenjivanja seksualnih osvajanja. Od preporučivanja dobro povezanih kontakata na svetskoj sceni do masaža.
Njihove poruke prkosile su različitim vremenskim zonama u kojima se se nalazili. Uz obostranu želju da se sretnu, po mogućstvu u nekoj od Epstinovih luksuznih kuća. Krajem avgusta i septembra 2005. godine, njih dvojica su planirali da provedu vreme u Njujorku. Zatim na Litl Sent Džejmsu, na Američkim Devičanskim Ostrvima.
„Da li ideš na Klintonov forum? Vidim da je planirano da generalni sekretar prisustvuje. Ako je tako, možemo da odemo na moje ostrvo posle foruma. Pozovi me da razgovaramo o detaljima“, rekao je Epstin. Bin Sulajem je odgovorio da su njegovi sastanci „fleksibilni“ i da se mogu „upodobiti“.
Zabava ne može da čeka.
Bilo je tu mejlova u kojim Epstin pita Sulajema „u koje vreme želi masažu u Njujorku“. Zajedno su slavili i uspehe. U jednoj poruci iz oktobra 2011. godine, Bin Sulajem je poslao Epstinu članak o njegovom nedavnom govoru u kojem je najavljen njihov sajt London Gejtvej. „Ponosan sam na tebe“, odgovorio je Epstin. Potom su dogovarali susret u Bodrumu u spa centru.
Opisi

Ponekad bi Bin Sulajem tražio savet od Epstina. U imejlu iz juna 2013. piše: „Dragi Džefri, ovo je ona sa kojom sam bio u Parizu. Misliš da je muškarac?“. Priložio je detalje o 25-godišnjoj plavuši, uz veličinu grudnjaka i informacijom o njenom omiljenom koktelu.
„Ruke zaista izgledaju kao moje“, odgovorio je Epstin.
Imejlovi uključuju Sulajemov opis žena sa kojima je, izgleda, imao seksualne odnose. Ponekad je slao slike kao priloge, i informacije o visini, težini, građi, obimu grudi. Sve na granici pristojnog, uz obilje lascivnosti. U nekom od imejlova Sulajem se hvali kako je devojka rusko-kiparskog porekla „ostavila svog verenika i vratila se njemu’ i da je to „najbolji seks koji je ikada imao“.
U decembru 2013. godine, Bin Sulajem je hvalio posebnu masažu koju je dobio u Japanu. Njegova beleška je sadržala ono što je izgledalo kao detaljna tabela sa opisom svakog cenovnog raspona za žene, kao i detaljne opise intimnih masaža koje su uključivale ulja, perje, opise orgazama. Priložio je kompletan meni usluga Epstinu na uvid. Za svaki slučaj, da ga ništa ne iznenadi ukoliko i on tamo dođe.
„Jedan od nas“
Red lascivnih šala i seksualnih perverzija, pa ponovo red visoke politike i diplomatije. „U Berlinu sam sa izraelskim ministrom odbrane. Rekao sam mu za vas i šeika Mohameda“, napisao je Bin Sulajem Epstinu u martu 2012. „Želeo bi da vas obojicu upozna“.
Kontakte su nesebično delili između sebe, pa tako u jednom imejlu Epstin piše Sulajemu da će izvesni Džoi, „najverziranija osoba za tehnologiju u SAD, jedan od nas“, biti u Dubaiju (Džoi Ito, bivši direktor Medijske laboratorije na Masačusetskom tehnološkom institutu.
On je 2019. podneo ostavku i izvinio se zbog svojih finansijskih veza sa tada pokojnim seksualnim prestupnikom).
„Jedan od nas“ je fraza koju je Epstin često upotrebljavao, a tako je upravo doživljavao i Sulajema.
Šlag na morbidnu tortu je elektronska pošta iz aprila 2009. kada je Epstin napisao: „Gde si? Jesi li dobro, svideo mi se snimak mučenja“.
Nema daljeg objašnjenja niti konteksta pomenutog videa. Pitanje je da li i treba da ga bude iz svega prethodno navedenog? Svima je sve jasno godinama unazad, ali je sada i jasnije zbog čega je istina toliko teško izlazila na površinu. I zbog čega je još teže bilo da neko preuzme odgovornost, u vremenu u kojem elite sve beskrupuloznije pokazuju da su iznad zakona.
Mučnina

Jedan benigan, ali eklatantan primer je sada već čuvena ograda Džefa Bezosa u Los Anđelesu. Lokalni zakoni na Beverli Hilsu ograničavaju visinu ograda i živica u prednjim dvorištima na oko 1,1 metra. Bezosova dostiže i više od šest metara, što je čini jednom od najviših rezidencijalnih barijera u gradu.
Umesto da skrati živu ogradu i uskladi je sa zakonom, Bezos bira da plaća mesečnu kaznu od 1.000 dolara. Poruka je jasna, sa novcem baš sve može da se kupi.
Između ovih prepiski ređali su se brojni susreti sa važnim državnicima, što takođe dokumenti obznanjuju. Dok je u proleće 2015. godine Epstin bio u Parizu, Ahmed se vratio iz Vladivostoka gde se susreo sa predsednikom Rusije Vladimirom Putinom. Kasnije je produžio do ulice Dauning 10 na sastanak sa tadašnjim predsednikom vlade Engleske Dejvidom Kameronom.
Tolika količina moći u rukama kakvih ljudi?
Spisak najbogatijih i najmoćnijih ljudi sveta koji su bili povezani sa Epstinom, i koji su pod opravdanom sumnjom da su učestovali i bili deo ozbiljnih nepočinstava svakim danom je sve veći i veći. Već sada znamo koliko njih nije imalo nikakav problem da sa njim provodi vreme, znajući da se radi o osuđenom seksualnom prestupniku.
Možemo da se zapitamo u kakvom mučnom svetu živimo, ukoliko su ovo „najbolji i najuspešniji među nama“, ljudi koji kreiraju naše sudbine i igraju velike igre, za koje smo svi mi, običan svet, samo plebs, kao nekad patricijima u Rimu.
Bez morala, etike, skrupula, humanosti. Slučaj Epstin je podsetnik da je možda Tomas Hobs ipak bio u pravu, da je čovek čoveku vuk. Krilatica koja opisuje mračnu stranu ljudske prirode, sugerišući da su ljudi prema drugima grabljivi, okrutni i sebični.
izvor : Forbes.rs
