Knjiga Lijek

Predstavljanje djela dr Bojana Stojnića „Apoteke i apotekari u Bosanskoj Krajini 1879–1941“

KNjIGA LIJEK

Knjigom „Apoteke i apotekari u Bosanskoj Krajini 1879–1941“, odštampanoj u Banjaluci ove 2024. godine, na više od 300 strana s velikim brojem fotografija i značajnih dokumenata, dr Bojan Stojnić je ušao u svjetski spisak autora koji se bave istorijom apotekarstva.

Autor nije ni ljekar ni farmaceut, već istoričar, trenutno na mjestu direktora Arhiva Republike Srpske u Banjaluci. Magistrirao je i doktorirao na temama iz klasične nacionalne istorije. Imajući u vidu njegovo opredjeljenje da naučno obrađuje prošlost vezanu za teme zdravstva, za njegovu novu knjigu moglo bi se reći da je KNjIGA LIJEK.

Stare kulture su još prije 5.000 godina temelje farmacije postavile u centar svoga zdravstvenog rada, pa se tako i prva apoteka javila u Mezopotamiji, što su konstatovali i pisci koji su prethodili našem autoru ove vrijedne i luksuzno opremljene knjige.

Prije knjige o „Apotekama i apotekarima u Bosanskoj Krajini“ dr Bojan Stojnić se afirmisao rezultatima istraživanja nekih zdravstvenih pitanja, prije svega ulogom banja u liječenju i izgradnjom njihovih objekata. Velike knjige su rezultat velikog i napornog rada. Ova počiva na istraživačkom radu, skupljanju podataka o svim i najsitnijim aspektima zdravstva u Bosanskoj krajini. Autor je bezbrojne sate kopao po prašnjavim i neotvorenim fasciklama i požutjelim papirima u svim dostupnim arhivima, bibliotekama, sa gomilom još neotvorenih knjiga, časopisa i novina. Ima se utisak da je dr Bojan Stojnić, kao arhivista i iskusni arhivski radnik, bez bilo kakvih problema i znalački koristio arhivske fondove vezane za zdravstvo u Bosanskoj Krajini. U obradi se oslanjao na sopstveno iskustvo rada na banjskim objektima.

 

Imam utisak da je, zbog opšte razbacanosti i korišćenje objavljene arhivske građe za pisanje knjige bilo veoma komlikovano. Šteta je što svaki pojedini navod nije numerisan. Za spisak korišćene štampe (novina, listova i časopisa) moram reći, iako oko pedesetak godina nisam izlazio iz najvećih bibliotečkih čitaonica i kataloga, da za mnoge nisam znao da postoje i da su dostupni namjernicima. Divljenje izražavam i za spisak korišćene literature i njenih autora. On jednostavno govori da je Bosanska Krajina privlačila sve vrste zdravstvenih pregalaca. A tek imenični registar prvi put daje imena apotekara i radnika u apotekama.

Sadržaj knjige dr Bojana Stojnića je posebna priča. U njoj najvažnije mjesto zauzima brojna struktura apoteka i apotekara, koja je različita u različitim političkim, državnim i pokrajinskim okvirima. Prva evidencija poslije austrougarske vlasti pokazuje da je na području Bosanske Krajine postojalo 19 modernih javnih apoteka. Njihovi vlasnici u početku su bili stranci. Poslije propasti vlasti Austrougarske, i stvaranja Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca nicale su nove zdravstvene ustanove i sa njima apoteke. Najviše ih je otvoreno u Kraljevini Jugoslaviji i u njoj organizovanoj Vrbaskoj banovini. Tada ukupno radi 48 apoteka, od kojih je 30 javnih, 17 privatnih i jedna državna. Svoj rad dr Bojan Stojnić krunisao je obradom Sekcije Apotekarske komore Vrbaske banovine sa sjedištem u Banjaluci, prateći njen put do početka Drugog svjetskog rata.

Sa krajem toga rata i nastankom socijalističke Jugoslavije, nastalo je i novo vrijeme za apoteke i apotekare čiju naučnu obradu čeka buduće vrijeme, ali na izmjenjenoj geografskoj karti Bosanske Krajine.

Na kraju bih istakao da knjiga dr Bojana Stojnića „Apoteke i apotekari u Bosanskoj Krajini 1879–1941“, pored naučne i zdravstvene uloge, ima i društveno politički značaj. Sa svojim djelima, a posebno ovim, dr Bojan Stojnić se uvrstio u najznačajnije istoričare srpskog naroda. Pred njim ne bi smjele da se zatvaraju nacionalne ustanove kakve su Akademije nauka ni u Beogradu ni u Banjaluci, pogotovo u Banjaluci, koja pod svojim svodom nema značajnog istoričara.

Na kraju, sa velikim poštovanjem, upućujem najiskrenije čestitke autoru ove knjige i Arhivu Repubilike Srpske, koji ju je OBJAVIO!

 

Banjaluka, 26. juna 2024. godine Đorđe MIKIĆ

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *