“Kalem” za “Nezavisne”: U brzini modernog života važno je da usporimo !
Koncert sastava “Kalem”, koji izvodi tradicionalnu muziku Balkana odjevenu u novo ruho, biće održan u Koncertnoj dvorani Banskog dvora 24. decembara, u 20 časova.
“Sastav čine profesionalni, akademski muzičari Stefan Ilić (glas/violina) i Dušan Popović Lipovac (gitara). Stil ‘Kalema’ najbolje se može opisati kao fuzija njihovih individualnih pristupa muzici. Dušan donosi prizvuk Mediterana i klasične muzike, dok je Stefan svojim narodnim stilom pjevanja i sviranja bliži našoj baštini”, pojašnjeno je u saopštenju Banskog dvora.
Prije nekoliko dana izašao je treći studijski album ovog sastava pod nazivom “Polako”, na kojem se, pored obrada tradicionalnih pjesama, nalaze i četiri autorske kompozicije.
Prije nekoliko dana, takođe, stigla je vijest da je BBC prepoznao njihovu izvedbu pjesme “Imam jednu želju”, pa se pjesma našla u BBC seriji “Wild Cherry”.
“‘Kalem’ aktivno nastupa širom Srbije i regiona. Privukao je pažnju i evropskih festivala, te je nastupao u više gradova u Francuskoj, Austriji, Češkoj, Norveškoj… Sastav je ovo koji izvodi tradicionalne i komponovane pjesme, glasom koji nepogrešivo dolazi sa ovih prostora, uz najfinije tonove violine, obojene zvukom gitare inspirisane narodnom muzikom svijeta”, navode iz Banskog dvora, a više o svemu za “Nezavisne” govorili su članovi sastava.
NN: Naziv vašeg sastava – “Kalem” – snažna je metafora. Koliko ona opisuje način na koji pristupate tradicionalnoj muzici?
POPOVIĆ LIPOVAC: Opisuje način na koji pristupamo muzici uopšte. Trudimo se da sagledavamo šire od nekih “pravila” koja su se ustanovila načinima izvođenja, ali nijednog trenutka ne gubimo iz vida odakle izviru melodije koje obrađujemo.
NN: Često ističete da izvodite tradicionalnu muziku u novom ruhu. Šta je za vas najvažnije da se ne izgubi u tom procesu?
ILIĆ: To “ruho” je zapravo naše viđenje, tj. zbir naših muzičkih afiniteta i iskustava. Ono što je bitno da se sačuva jesu osnovna melodija i tekst. Sa ostalim elementima se igramo i prilagođavamo našem sastavu i našim mogućnostima.
NN: Iza vas je osam godina zajedničkog rada. Da li danas bolje razumijete jedan drugog ili muziku koju zajedno stvarate?
POPOVIĆ LIPOVAC: Sigurno da je toliko kilometara uticalo na to da se upoznamo do tančina. Stefan poznaje moje slabosti, ja njegove, ali takođe smo svesni snage ovog drugog i to je ono na čemu radimo sve vreme. “Kalem” se razvija, ali i mi kao ljudi se razvijamo, srećemo sa novim profesionalnim i životnim izazovima i bitno je da stalno komuniciramo, bilo oko muzike, bilo oko bilo čega drugog.
NN: Koliko su vaše različite muzičke biografije doprinijele prepoznatljivosti “Kalemovog” zvuka?
ILIĆ: Mnogo. Svako donosi svoje iskustvo i umeće na sto, i od toga pravimo jedan neobičan, ali opet skladan muzički buket.
NN: Nedavno je objavljen vaš treći studijski album “Polako”. Zašto ste baš tu riječ izabrali kao njegov naslov?
POPOVIĆ LIPOVAC: Siguran sam da svako od nas oseća brzinu modernog života. Ona nas teško zaobilazi, ma gde živeli. “Polako” je na neki način podsetnik da ćemo stići tamo gde smo naumili, čak i ako za nijansu usporimo korak ili zastanemo jedan tren, bilo na ulici, bilo kod kuće. Važno je.
NN: Na albumu se, uz tradicionalne pjesme, nalaze i autorske kompozicije. Da li je to bio logičan nastavak vašeg razvoja?
ILIĆ: Obojica rado pišemo i komponujemo i imamo želju da, pored revitalizacije starih, svetu ponudimo i nove pesme koje će, nadamo se, ostati za naredna pokolenja.
NN: Vaša izvedba pjesme “Imam jednu želju” našla se u BBC seriji “Wild Cherry”. Koliko vam znači što je autentični zvuk ovih prostora prepoznat na tako velikoj sceni?
POPOVIĆ LIPOVAC: Sigurno jedno od većih priznanja koje smo do sada dobili. Neko ko nema previše veze sa muzikom naših prostora, seo je, poslušao i pomislio: “Da, ovo je melodija, ovo je glas koji će savršeno obojiti jednu tako upečatljivu scenu.” Kada smo videli samu scenu, iznenadio sam se i trudio se da objektivno sagledam šta to vidim – stvarno je dobro ispalo.
NN: Da li se odnos strane publike prema balkanskoj tradicionalnoj muzici razlikuje od onog kod kuće?
ILIĆ: Kada postoji jezička barijera, ona se prevazilazi onom zajedničkom komponentom, a to su emocije. Strana publika ima izraženu kulturu slušanja i mislim da, iako ne razumeju jezik, veoma dobro osećaju sve ostalo.
NN: Koncert u Banskom dvoru zakazan je za 24. decembar. Kakvu atmosferu želite da stvorite u ovoj dvorani i šta publika može da očekuje?
POPOVIĆ LIPOVAC: Banski dvor je prostor koji sam nameće jednu posebnu atmosferu. Trudićemo se da u potpunosti ispoštujemo ono što on nosi, a da nežnošću sopstvenog nastupa pokušamo da dopremo do što više duša koje će biti sa nama.
NN: Koliko vam znači nastup u koncertnim salama koje podstiču intimniji dijalog sa publikom?
ILIĆ: Sama priroda naših instrumenata najbolje dolazi do izražaja u prostorima koje dozvoljavaju da svaki ton, bilo glasan ili tih, neometano dođe do slušaoca. Najviše uživamo upravo u takvim prostorima.
NN: Stefane, odrastanje uz narodnu pjesmu snažno je obilježilo vaš muzički put. Da li vas ta tradicija i dalje iznenađuje?
ILIĆ: Naša kultura i muzičko nasleđe je jedan nemerljiv i neiscrpan izvor inspiracije. Uvek se radujem novim pesmama i novim otkrićima.
NN: Dušane, vaš put vodio je od roka i džeza do flamenka i fada. Da li je povratak korijenima bio i povratak sebi?
POPOVIĆ LIPOVAC: Bio je otkrivanje jednog dela mene. Sva muzika kroz koju sam prošao je otkrila jedan deo moje ličnosti i u njega utkala sebe. Kada je došao red na muziku naših prostora, bio je to divan osećaj, jer do tog trenutka nisam osećao povezanost. Za mene je doći do osećaja za našu muziku značilo – dorasti joj.
NN: Nakon tri albuma i brojnih koncerata, gdje danas vidite “Kalem” – kao projekat, ali i kao ličnu priču?
POPOVIĆ LIPOVAC: Blagoslov i prokletstvo naše priče je što put nije utaban ispred nas. Ne možemo reći da je mnogo ljudi išlo tim putem tako da je to jedno prazno platno za nas. Ipak, to vidimo kao uzbudljiv deo, jer kada pogledamo kako je sve teklo do sada, prepuni vere dočekujemo nastavak priče.
