Jesu li u generaciji Z stvarno najveće ljenčine ikad?
POSLJEDNJIH tjedana društvenim mrežama proširila se jedna analiza čiji je zaključak da generacija Z (gen Z) stvarno ima problema s radnom etikom, kako se žale mnogi pripadnici starijih generacija i mnogi poslodavci.
Analiza koju je na stranici Generation Tech predstavila profesorica psihologije na San Diego State Universityju Jean M. Twenge, autorica knjiga iGen (2017.) i Generations (2023.), temelji se na projektu Monitoring the Future, ispitivanju radne etike mladih koje se u SAD-u provodi među 18-godišnjacima svake godine od 1976. do danas.
Podaci za 2022. godinu nedavno su objavljeni, a ono što su pokazali podiglo je veliku prašinu među stručnjacima, među poslodavcima i u javnosti.
Druga nova studija dala bitno drugačije rezultate
Ovdje je važno istaknuti da je nedavno u uglednom časopisu Journal of Business and Psychology objavljena velika studija s bitno drugačijim zaključkom.
Njom ćemo se pozabaviti niže u tekstu, no za sada navedimo samo da ona vrlo uvjerljivo pokazuje da, kada se podaci dobro prikupe i analiziraju, postaje jasno da nije opravdano da se generacijama pripisuju neka generalna svojstva poput radne etike.
Prema Twenge, najnoviji podaci projekta Monitoring the Future pokazuju da je radna etika gen Z (rođenih između 1995. i 2012., koji navršavaju 18 godina od 2013. do 2030.; neki još uvijek nisu!) neko vrijeme bila na visini.
Nakon što je godinama padala među baby boomerima i milenijalcima, ona je među 18-godišnjim pripadnicima gen Z tijekom 2010-ih rasla.
No, potom je 2021. i 2022. došlo do naglog pada. Primjerice, udio 18-godišnjaka koji su u anketi rekli da žele dati najbolje od sebe u poslu, “čak i ako to ponekad znači raditi prekovremeno”, početkom 2020. godine iznosio je 54%, da bi do 2022. pao na 36%. To je relativan pad od 33% u samo dvije godine, a također je i najniža razina u 46-godišnjoj povijesti istraživanja (grafikon dolje).
Twenge ističe da ovaj pad potvrđuju i odgovori na druga pitanja vezana uz radnu etiku. Pad je tako zabilježen u odgovorima na pitanje kojim se mjeri intrinzična motivacija za rad, dakle motivacija koja je neovisna o izvanjskoj potrebi za zarađivanjem za život: “Ako biste dobili dovoljno novca da živite onoliko udobno koliko biste željeli do kraja života, biste li željeli raditi?”
Podaci su tu pokazali sličan obrazac – prvo opadanje želje za radom kod baby boomera i milenijalaca, potom oporavak kod gen Z i, konačno, strm pad 2021. i 2022. godine (grafikon gore). Početkom 2020. godine 78% 18-godišnjaka reklo je da bi željelo raditi, no do 2022. njihov je udio pao na 70%. To je ponovno najniža razina od početka istraživanja.
Slabljenje ideje da bi rad trebao biti centralan u životu
Sličan obrazac zabilježen je i u očekivanju mladih da će rad biti vrlo važan središnji dio njihovih života. Ono je opet padalo od baby boomera do milenijalaca, zatim se povećalo oko 2005., da bi ponovno palo nakon pandemije (grafikon gore). Početkom 2020. godine 27% 18-godišnjaka reklo je da očekuje da će rad biti središnji dio njihovih života, a 2021. i 2022. samo 19%. To je pad od 30% i još jedna najniža razina od 1976.
Twenge komentira kako se čini da je tinejdžerima nakon pandemije rad postao manje važan, odnosno da su počeli snažno podržavati ravnotežu između posla i privatnog života.
Tu nije kraj. Naime, podaci ankete također sugeriraju da 18-godišnjaci manje vjeruju da će uživati na poslu za koji su se odlučili. Tijekom 2000-ih tinejdžeri milenijalci bili su skloniji vjerovati da će njihov budući odabrani posao biti izuzetno zadovoljavajuć nego što su to bili baby boomeri 1970-ih. Kako su pripadnici gen Z postajali punoljetni, počeo se bilježiti pad takvih očekivanja.
Dok je 2013. takvo očekivanje imalo 77% 18-godišnjaka, a 2019. oko 71%, do 2022. njihov je udio pao na samo 59%. To je pad od 23% i opet najniža razina. U novim podacima Twenge je uočila još jedan zanimljiv trend. Naime, 18-godišnjaci su pokazali da su uvjereni da im slabija radna etika ne bi trebala biti problem za nalaženje posla.
Twenge svoju analizu zaključuje tezom da pripadnici gen Z stvarno imaju problema s radnom etikom te traži moguće uzroke za to.
Kao jedan navodi iscrpljujuća sučeljavanja oko epidemioloških mjera i burnout (izgaranje) tijekom pandemijskih godina. No, primjećuje da tih problema 2022. uglavnom više nije bilo, pa bi se očekivao neki optimizam i uzlet.
Nadalje nagađa da su se prioriteti mladih tijekom pandemije promijenili jer ih je ona podsjetila kako život u svakom trenutku može stati.
Još jedan mogući razlog nalazi u populariziranju nižih razina radne etike na društvenim mrežama. Naime, na TikToku se 2022. širio trend nazvan quiet quitting, koji podrazumijeva odrađivanje samo onoga što posao zahtijeva, bez obavljanja dodatnih zadataka ili provjere e-pošte izvan radnog vremena. Međutim, tu primjećuje da je taj tiktokerski trend bio populariziran kasnije, što prije ukazuje na to da je bio simptom, a ne uzrok pada.
Konačno, autorica navodi da su mlađe generacije pesimističnije od starijih, što, među ostalim, uključuje i njihove percepcije i očekivanja od kapitalizma.
IZVOR:Index.hr
