Jesu li roboti spas za čišćenje kuće i brigu o starima !

Skrivene u laboratoriji na sjeverozapadu Londona, tri crne metalne robotske šake se sablasno pomjeraju na inženjerskom radnom stolu.

To nisu kandže niti kliješta, već četiri prsta i palac koji se polako otvaraju i zatvaraju, i svi zglobovi su na pravim mjestima.

„Ne pokušavamo da napravimo Terminatora”, šali se Rič Voker, direktor kompanije Shadow Robot, koja ih je napravila.

„Naš cilj je bio da napravimo robota koji pomaže ljudima, koji im olakšava život, opslužitelja opšte namjene koji može da radi sve po kući, da obavlja sve kućne poslove…”

Ali iza toga se krije dublja ambicija – rješavanje jednog od najhitnijih problema u Velikoj Britaniji – sve veće krize u sektoru njege drugih lica, piše BBC na srpskom.

Prošle godine je samo u Engleskoj bilo 131.000 upražnjenih radnih mjesta za njegovatelje odraslih, prema izveštaju dobrotvorne organizacije Skills for Care.

A u Engleskoj ukupno živi oko dva miliona ljudi starijih od 65 godina koji nemaju odgovarajuću njegu, navodi dobrotvorna organizacija Age UK.

Očekuje se da će do 2050. svaka četvrta osoba u Velikoj Britaniji imati 65 ili više godina, što bi moglo dodatno da optereti ovaj sistem.

Tu na scenu stupaju roboti.

Prethodna vlada najavila je ulaganje od 34 miliona funti (oko 38,5 miliona evra) u razvoj robota koji bi potencijalno mogli da se koriste za pružanje njege.

Čak su članovi vlade 2019. godine izjavili da će „u narednih 20 godina autonomni sistemi, poput robota, postati uobičajen dio naših života i promijeniti način na koji živimo, radimo i putujemo”.

Da li bi zamisao da je tehnologija „čarobni štapić” za sve probleme, koja zvuči kao naučna fantastika, zaista mogla da bude rješenje?

I da li biste zaista povjerili vaše starije rođake ili sebe kada budete najranjiviji, nečemu što je u suštini vrlo snažna mašina?

Vježbanje sa robotom Peperom

Japan pruža uvid u moguću budućnost u kojoj roboti žive sa nama.

Još prije 10 godina, japanska vlada je počela da nudi subvencije proizvođačima robota za njhov razvoj i popularizaciju upotrebe u domovima za stare, što je djelimično bilo podstaknuto starenjem stanovništva i nedostatkom osoblja u domovima za stare.

Doktor Džejms Rajt, stručnjak za vještačku inteligenciju i gostujući profesor na Univerzitetu Kraljica Meri u Londonu, proveo je sedam mjeseci proučavajući njihovu primjenu.

Posebno je ispitivao koliko su efikasni u japanskom domu za stare.

Ukupno su analizirane tri vrste robota.

Prvi, nazvan HUG, koji je razvila japanska kompanija Fuji Corporation, izgledao je kao visoko sofisticirana hodalica.
Imao je potporne jastučiće na koje su ljudi mogli da se oslone, i pomagao je njegovateljima da prebace korisnike iz kreveta u invalidska kolica ili, recimo, do toaleta.

Drugi robot nazvan Paro je izgledao kao mladunče foke.

Bio je namjenjen stimulaciji pacijenata koji imaju demenciju i obučen da na maženje reaguje pokretima i zvukovima.

Treći je bio mali humanoidni robot prijateljskog izgleda po imenu Peper.

Mogao je da daje uputstva i da pokazuje vježbe pokretima ruku i korišćen je za vođenje grupnih vježbi u domu za stare.

Prije nego što je počeo da analizira robote, doktor Rajt je gajio određeni optimizam.

„Očekivao sam da će negovatelji u domovima za stare, koji su bili preopterećeni poslom, lako prihvatiti robote kao pomoć”, kaže on.

„A ono što sam otkrio bilo je gotovo suprotno”.

Ustanovio je da je osoblje doma najviše vremena trošilo na čišćenje i punjenje robota, a pogotovo na rješavanje problema kada nisu radili kako treba.

„Poslije nekoliko nedjelja negovatelji su zaključili da roboti uzrokuju više problema nego što pružaju koristi i sve manje su ih upotrebljavali, jer su bili prezaposleni da ih koriste”, kaže doktor Rajt.

„HUG je morao stalno da se pomjera da ne bi smetao korisnicima.

„Paro je izazvao uznemirenost kod jedne korisnice koja se previše vezala za njega.

„A vježbe koje je pokazivao Peper korisnici nisu mogli da prate, jer je bio prenizak da bi ga svi vidjeli i nisu ga jasno čuli, pošto je imao piskav glas”.

Timovi koji su razvili ove robote imali su odgovore na nalaze doktora Rajta.

Proizvođači HUG-a kažu da su u međuvremenu unapredili dizajn i da je sada kompaktniji i jednostavniji za upotrebu.

Tvorac Para, Takanori Šibata, istakao je da se ovaj robot koristi već 20 godina i da postoje kliničke studije koje potvrđuju njegov „terapeutski efekat”.

Robot Peper je sada vlasništvo druge kompanije, a njegov softver je znatno unaprijeđen.

Ipak, studija je pružila određene važne informacije.

Rič Voker iz kompanije Shadow Robot je uvjeren da upotrebu robota za njegu ljudi ne treba odbacivati.

Tvrdi da če sljedeća generacija biti mnogo sposobnija.

Od laboratorije do stvarnog života

Praminda Kejleb-Soli, profesorka Univerziteta u Notingemu u Engleskoj, odlučna je da omogući da se roboti za njegu mogu da funkcionišu u praksi.

„Trudimo se da ove robote iz laboratorija primjenimo u stvarnom svijetu”, kaže ona.

Da bi to postigla, osnovala je mrežu Emergence, koja povezuje proizvođače robota sa kompanijama i ljudima koji će ih koristiti, a istovremeno istražuje šta stariji ljudi žele od robota.

Odgovori su različiti.

Neki ljudi su rekli da žele robote koji imaju mogućnost glasovne interakcije i, razumljivo, da ne izgledaju zastrašujuće.

Drugi su poželeli robota koji ima „sladak dizajn”.

Međutim, mnogi zahtjevi se svode na praktičnost – da robot može da se prilagodi promjenljivim potrebama korisnika i da se sam puni i čisti.

„Mi ne želimo da brinemo o robotu, hoćemo da robot brine o nama”, rekao je jedan od ispitanika.

Neke britanske kompanije već ispituju robote u praksi.

Pružalac usluga kućne njege Caremark testira Džinija, malog robota koji reaguje na glasovne komande, među korisnicima njihovih usluga u gradu Čeltnamu u Engleskoj.

Muškarac koji ima demenciju u ranom stadijumu ispričao je da uživa kada od Džinija zatraži da mu pusti pjesme Glena Milera.

Međutim, reakcije su uglavnom kao na pihtije – ljudi ili obožavaju ili ne podnose Džinija, kaže direktor firme Majkl Folks.

Ali on ističe da ovi uređaji nisu zamišljeni da zamijene ljude.

„Naš cilj je da izgradimo budućnost i kojoj će njegovatelji imati više vremena da brinu o ljudima”.

Šake robota: lekcije iz evolucije

U londonskoj laboratoriji kompanije Shadow Robot, Rič Voker ukazuje na još jedan veliki izazov – stvaranje savršene šake robota.

„Da bi robot bio koristan, mora da ima sposobnost interakcije sa svijetom koju ima čovjek”, objašnjava on.

„A za to mu je potrebna spretnost slična ljudskoj”.

Robotska šaka koju mi pokazuje Voker djeluje zaista okretno.

Napravljena je od metala i plastike, ima 100 senzora i posjeduje spretnost i snagu ljudske šake.

Svaki prst se samostalno pokreće i precizno i brzo dodiruje palac, i pokret se završava poznatim znakom „OK”.

Može čak da riješi Rubikovu kocku i to korestići jednu šaku.

Ipak, to je još daleko od obavljanja složenijih zadataka, poput sječenja makazama ili uzimanja sitnih, krhkih predmeta.

„Način na koji koristimo makaze je zapravo zapanjujući kad o tome bolje razmislimo”, kaže Voker.

„Ako pokušate da analizirate šta se dešava, koristite čulo dodira na suptilan i precizan način, dobijate povratnu informaciju i tako prilagođavate pokret i način na koji siječete.

„Kako reći robotu kako to da uradi?”

Vokerov tim, zajedno sa još 35 inženjerskih kompanija, radi na dizajnu šake što sličnije ljudskoj, u okviru projekta nazvanog Program spretnosti robota.

To je jedan od projekata koje vodi državna Agencija za napredna istraživanja i pronalaske (ARIA), koja podržava naučna istraživanja visokog rizika (jer možda neće uspjeti), ali i veoma korisna zbog njihovog potencijala da promjene društvo.

Profesorka Dženi Rid koja vodi projekat, objašnjava da u okviru istraživanja proučavaju pokrete životinja da bi mogli da daju bolja uputstva za izradu šake robota, ali i zbog preispitivanje načina na koji se roboti sada prave.

„Jedna od upečatljivih stvari kod životinjskih tijela je njihova gracioznost i efikasnost, što je rezultat evolucije”, kaže ona.

„Mislim da je gracioznost zaista oblik efikasnosti”.

Izrada vještačkih ljudskih mišića

Danski inženjer i preduzetnik Gugi Kofod pokušava da razvije vještačke mišiće za robote koji bi mogli da zamjene motore.

Projekat njegove firme Pliantics, sa sjedištem u Danskoj, još je u ranoj fazi razvoja, ali je ostvaren ključni pomak – pronašli su materijal koji je izdržljiv i ponaša se sličnom pravom mišiću.

Njegov motiv je lične prirode.

„Nekoliko meni bliskih ljudi nedavno je preminulo od demencije”, objašnjava on.

„Vidim po ljudima koji brinu o pacijentima oboljelim od demencije koliko je to izazovno.

„Zato mi je ogromna motivacija da pokušamo da stvorimo sisteme koji im pomažu da ne osjećaju strah i da im omogućimo bar pristojan život”.

Mišići koje njegova firma razvija napravljeni su od mekog materijala koji se rasteže i skuplja poput pravih mišića kada se kroz njih propusti struja.

U okviru projekta ARIA, Kofod sarađuje sa kompanijom Shadow Robot na razvoju robotičke šake u prirodnoj veličini sa vještačkim mišićima koji treba da omoguće da preciznije i nježnije uzima i hvata stvari.

Krajnji cilj je da šaka može da otkrije i male promjene pritiska pri hvatanju predmeta i da zna kada treba da prestane da stiska, kao što to radi ljudska koža na jagodicama prstiju.

Šta roboti znače za negovatelje

Doktora Džejmsa Rajta, koji je proučavao robote u Japanu, brine još nešto.

U slučaju široke primjene, roboti bi mogli da pogoršaju položaj njegovatelja.

„Jedini način da se ekonomski opravda njihova upotreba jeste da se njegovatelji plaćaju manje i da se naprave mnogo veći domovi za stare koji bi bili standardizovani da bi roboti mogli lakše da rade”, kaže on.

„Posljedično, bilo bi više robota koji brinu o ljudima, dok bi njegovatelji dobijali minimalnu platu za servisiranje robota, što je suprotno viziji da će roboti omogućiti njegovateljima više vremena za razgovor i istinsku brigu o korisnicima usluga”.

Drugi stručnjaci su, međutim, optimističniji.

„To će postati ogromna industrija s obzirom na trenutni nedostatak radne snage.

„Kako naše stanovništvo stari, potražnja za njegovateljima će biti ogromna”, kaže Gopal Ramčurn, professor vještačke inteligencije na Univerziteta u Sautemptonu u Engleskoj.

On je i izvršni direktor organizacije Responsible AI, koja radi na obezbjeđivanju bezbjednosti i pouzdanosti sistema vještačke inteligencije.

Ramčurn kaže da sviđalo se to nama ili ne, roboti dolaze.

Kao primjer navodi humanoidnog robota Ilona Maska, Optimusa, koji je prošle godine na događaju kompanije Tesla služio piće i družio se sa gostima.

„Pokušavamo da predvidimo takvu budućnost pre nego što velike tehnološke kompanije primjene takve sisteme bez da nas pitaju šta o njima mislimo”, dodaje on.

Zato ističe da je sada pravi trenutak da se postave odgovarajući propisi i standardi koji će osigurati da roboti rade za nas, a ne mi za njih.

„Moramo biti spremni za takvu budućnost”.