Jedno sjećanje… i ništa više

Nisam želio da odmah pišem o iznenadnoj smrti Massima Savića, želio sam da prođe par dana, da bih podijelio jedno malo sjećanje čitaocima Novosti plus, jedno sjećanje na njega i na njegov početak koji je vezan za Banjaluku.
1979 godine Banjaluka , dobija jos jednu muzicku grupu , koja nosi ime Dorijan Grej. Grupu su činili Željko Rajić ,iz Kaporove , Brane Terziž -Terza , Tripalo i njegov brat i Milinković. Počinju svirke, dvorana Borik, Prijedor i okolna mjesta. Nedugo poslije osnivanja, Terza odlazi u zatvor, Rajić odlazi u vojsku i tad prestaje sa radom Dorijan Grej…
Poslije izlaska iz zatvora, Terza pokusava oživjeti grupu ali su, nekadašnji članovi grupe, već ušli u nove životne izazove… fakulteti, posao, tako da od novog entuzijazma Dorija Greja sa bivšim članovima nije bilo. Terzi daju raspolaganje imena grupe, sto Terza prihvata i odlazi u Zagreb.
1982 godine Dorijan Grej zvanicno postaje zagrebačka rok grupa. Novi član grupe postaje Massimo Saviž , kojeg pisac ovih redova upoznaje 1983 godine. Te godine izlazi hit grupe Dorijan Grej, “Sjaj u travi” po kojem je i nazvan album. Bezvremenski hit je napisao Brane Terzić -Terza .
Sjajnu pjesmu , koja je postala nevjerovatan hit, izbacila je u pjevačku orbitu i muzičko nebo, Massima Savića.
Momka , specifičnog i izuzetnog glasa, vitkog, mršavavog, sa stilom, ožiljcima na licu ostalih od puberteta, otpjeva …sjaj u travi … i od tog trenutka uđe u muzičku legendu.
“Sjaj u travi” i Massimo, postali su tadašnjoj generaciji mladih, jedan od uzora načina življenja.
Prihvatljiivost da rok izvođač bude kulturan, prefinjen pjevač sa nježnim dodirima, emocijom dusše, suzom i neograničenom ljubavi, koju bez poštede daje svakom.
Massimova mladost, toga vremena, ogrnuta plaštom lijepog ophođenja, kasnije je dala put mnogim mladim muzičarima da je rok muzika, nešto visoko, plemenito , sa srcem otpjevane sve njegove pjesme, koje su postale uzor mnogih generacija, na sreću njegovih slušalaca.
Njegova zadnja pjesma  “Zamisli” je nevjerovatno napisan scenario cjelokupnog ovozemaljskog života i njegove prolaznosti. Kao da je predosjećao i znao da je tako blizu kraja.
Otišao je dobar čovjek, šta reći a da ne pogriješim. Znao je svrhu svog postojanja na ovoj zemlji. Massimove pjesme su ostale i dugo, dugo će trajati, jer prava umjetnost nikada ne umire.

P.S.

sa Massimom 1983 godine u Zegrebu me je upoznao Zlatko Bašic -Caja.
Duša od čovjeka, veliki i vječiti dječak banjalučke muzičke scene koji je umro i sahranjen u Australiji.
Zamisli, jedan od listova sam tih
Zamisli, jednom ću ovu krošnju napustiti
Zamisli, vjetar zamrsi planove kao grane 
I kao list sa drveta padnem.
Massimo

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *