INTERVJU SA STAND-UP KOMIČAROM MIRKOM KOMLJENOVIĆEM

MIRKANOVA GLUMAČKA IGRA TRAJE VEĆ DESET GODINA NA DASKAMA KOJE ŽIVOT  ZNAČE

Mirkan je tokom desetogodišnjeg bavljenja glumom i komedijom nastupao u Hrvatskoj, Sloveniji, Austriji, Srbiji, kao i širom BiH. U sklopu mini turneje po Srbiji, iz aprila mjeseca, nastupao je u Subotici, Kikindi, Sremskoj Mitrovici i Novom Sadu, a trenutno priprema svoj prvi “one-man show”.

Moglo bi se reći da Mirkan spada u onu grupu ljudi koji u današnjem vremenu imaju veoma težak zadatak, a to je da nasmiju publiku i da joj vrate onu zdravu vedrinu na lice, ali i u dušu. On se bavi stand-up komedijom i u našoj državi je taj žanr veoma mlad, iako je u svijetu prisutan već stotinjak godina. Mirkan koji je nedavno imao turneju u Republici Srbiji nam otkriva da ova vrsta komedije postaje sve traženija kako kod nas, tako i regionu. Njegova inspiracija su sve one životne priče koje prate običnog čovijeka, a  često i vodeći političari, jer kako kaže to je najmanje što za njih može učiniti.

Mirkan je na put glume „skrenuo kao ekonomski tehničar“ i to onako iz hobija, ali je kaže imao to nešto glumačko u sebi još od djetinjstva što ga i danas nakon deset godina drži na sceni. Neke od anegota iz svog desetogodišnjeg bavljenja glumom i komedijom nam otkriva kroz svoju priču.

Kada su počeli tvoji prvi glumački nastupi i ima li nekih komičnih anegdota?

Želja da se bavim glumom se javila kada sam na Zmajevim igrama osjetio aplauz koji nikada neću zaboraviti. Ako ne računamo sekcije u školi, kada se i javila prva ljubav prema glumi, glumom sam intenzivnije počeo da se bavim prije deset godina, kada sam postao član Dis pozorišta. Nešto kasnije postajem član komičarske trupe AKT Alija Sirotanović, a od 2011. godine se bavim i stand-up komedijom. U međuvremenu sam snimao za televiziju, pa anegdota ima na pretek. Svako snimanje ili turneja su prepuni anegdota. Meni je u sjećanju ostala situacija kada smo snimali jednu radio-emisiju. Kasno su nam javili da je neka frka za termine u studiju i da moramo doći što prije da snimimo dvije emisije odjednom. Mi dolazimo na radio, skontamo kako ćemo i šta ćemo, ulazimo u studio i onda shvatimo da zapravo imamo pola sata da snimimo emisiju koja traje sat vremena. Ili situacija sa snimanja skeča za neki novogodišnji tv program kada je bilo veoma hladno, polovina decembra, a ja treba da hodam bos po zemlji i uđem u potok do koljena. Ponavljali smo to više puta dok nismo snimili. Ja sam se na kraju razbolio, a ti kadrovi iz skeča uopšte nisu ni bili emitovani. Ili ono kada smo Dušan Jokić i ja u jednom skeču glumili penzionere koji preturaju po kontejneru, pa se Dule malo više uživio, a onda je našao neku kutiju u kojoj je ostao komad ćevapa i lepinje i onako sav zanesen počeo to da jede. Meni je možda najdraža ona sa snimanja serije Zamalo život kada nam je pokojni čika Rade Stupar rekao da dugo nije osjetio onu radost glumačke igre kao u sceni koju smo snimili Dule, on i ja.

Kako izgleda hod od akademije do posla?

Nisam siguran jer nikada nisam prehodao taj put, ali poznajem dosta glumaca i neki od njih rade više poslova, a poznato mi je i stanje u kulturi, pa često na svojim stand-up nastupima govorim kako kod nas studenti kada završe glumu odmah dobiju posao na daskama koje život znače – na skeli u Njemačkoj.

Predstavljaju te kao nekog ko trasira put stand-up komedije u našoj državi, zašto baš ta vrsta humora i koja je prednost? 

To je možda zbog toga što je prije šest ili sedam godina u BiH bilo svega tri-četiri stand-up komičara, a među njima sam bio i ja. To su sami počeci razvoja BiH stand-up scene. Stand- up komedija mi se sviđa jer kroz nju možeš da na duhovit i zabavan način jasno iskažeš svoj stav. Stand-up komičar je uglavnom i sam svoj pisac i reditelj i glumac, a i producent. U stand-up komediji ne postoje tabu teme. Ono što ovoj formi daje posebnu draž je to što se komičar obraća direktno publici i tu ne postoji onaj četvrti nevidljivi zid kao u pozorišnim predstavama, zbog toga je i interakcija sa publikom česta, pa publika na taj način učestvuje u kreiranju same stand-up predstave. Ova vrsta komedije takođe ostavlja veliki prostor za improvizaciju, ali tu komičar mora biti veoma oprezan.

Koje su tvoje teme o kojima pričaš kroz komediju? Vidimo da ti je često i politika „na meti“, ima li zbog toga nekih sankcija?

Teme o kojima govorim na nastupima su razne. Od klasičnih komičarskih tema kao što su muško-ženski odnosi, preko nekih ličnih zapažanja, pa sve do mentaliteta naših ljudi i politike. U mojoj stand-up komediji političari (posebno vladajući) su često predmet ismijavanja. Mislim da su to i zaslužili i to je najmanje što ja kao komičar mogu da im učinim. Bilo je zbog toga sankcija i nekakvih zabrana, ali mene to ne interesuje. Ja radim svoju komediju, a oni neka zabranjuju. Svako radi ono što najbolje zna.

Gdje je Mirkan sve nastupao i kako je prošla turneja u  Srbiji koju si nedavno imao ? 

Mirkan je do sada nastupao u Hrvatskoj, Sloveniji, Austriji, Srbiji, kao i širom BiH. U sklopu ove mini turneje po Srbiji, iz aprila mjeseca, nastupao sam u Subotici, Kikindi, Sremskoj Mitrovici i Novom Sadu. Posebno mi je drago što je moj humor odlično prihvaćen i sa druge strane Drine, iako je ovo zapravo bila neka vrsta separatističke turneje pošto sam nastupao po Vojvodini, a dolazim iz Republike Srpske. Šalim se, naravno.

Koliko traje tvoj nastup i imaš li nekog asa u rukavu, ako slučajno zaboraviš niz svojih priča koje si pripremio?

Dužina nastupa zavisi od formata u kojem se nastupa. Zavisno od toga da li nastupam sa više komičara ili sam, nastup može da traje od 15-20 minuta, pa sve do sat i pentaest – dvadeset minuta. Dešava se i to da zaboravim ispričati neku šalu, ali to nije kraj svijeta. Ispričaću je kasnije. U stand-up komediji nije važno samo da ispričaš šalu i da je ta šala dobra, već je važan i tempo i dinamika nastupa. Važna je komunikacija sa publikom i razmjena energije. Stand-up komičar ima tu privilegiju da odmah od publike dobije povratnu informaciju, shodno tome zna da li nešto treba da mijenja.


Šta je najkomičnije što se može komičaru desiti i šališ li se na svoj račun?

Komičaru se ne može desiti ništa komičnije nego što se može desiti bilo kome od nas, osim što mu se desio komičar. Na nastupima se ne šalim mnogo na svoj račun, a ni na račun publike, iako i kod nas postoje komičari koji rade u tom pravcu. Ipak bez imalo lažne skromnosti slobodno mogu da kažem da posjedujem osobine i navike nekih od najvećih bardova našeg glumišta. Volim da preuveličavam stvari kao Dragan Nikolić. Pušim tri kutije cigareta dnevno kao Bata Stojković. Sklon sam alkoholu kao Josif Tatić. Imam katastrofalan osjećaj za orijentaciju u prostoru kao Bora Todorović, a namćorast sam kao Zoran Radmilović.
E, ako ovo nije dokaz da će biti nešto od mene, ja onda stvarno ne znam šta je!

Imaš li nekih planova i želja za naredni period i navedi još nešto što smatraš da bi trebalo biti u ovoj priči o tebi ?

Planiram da nastavim gdje sam stao i da završim poprilično uspješnu sezonu, koju sam otvorio povratničkom turnejom po BiH zajedno sa Omerom Hodžićem, poslije pauze od osam mjeseci nakon što sam napustio Sirotanoviće. Narednu sezonu planiram da otvorim svojim prvim “one-man show-om”, koji ću konačno nakon sedam godina bavljenja stand-up komedijom postaviti na scenu u Banjoj Luci, na domaćem terenu. Možda je ovaj „one man show“ trebao doći i ranije, ali viša sila kao što je ljenost mi to nije dozvolila.

P.S. Želim još samo da kažem da sam ponovo ponosan na svoje sugrađane koji se svaki dan u 18 časova okupljaju na Trgu Krajine  tražeći pravdu za Davida i pravdu za sve nas, jer smo konačno pokazali da smo ljudi. Pozivam ih da to pokazujemo svima. Svakim danom i na svakom mjestu, jer je to razlika između nas i njih.

 

Novosti plus

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *