Drvarčanka Milica Polić ponos i nada svoje generacije

Za Milicu Polić se može sa pravom reći da je u potpunosti oborila tezu da su mladi na našim područjima pasivni i da nisu željni znanja i usavršavanja. Kulminacija njenih uspjeha i aktivizma dešavala se tokom srednje škole. Knjižica joj bila ispisana peticama, bez ijednog nopravdanog izostanka, a školi i svom gradu je pomogla kroz brojne akcije i volonterizam. Ona je djevojka velikog srca jer je dobrovoljni davalac krvi i neko ko rado podržava humanitarne akcije. Prvo javno priznanje za rad i trud odala joj je Mreža Vijeća/Svjeta učenika u Bosni i Hercegovini, proglasivši je jednim od pet najboljih učenika u BiH, uz to je bila i učenik generacije Srednje škole „Drvar“. Potom joj je dodjeljena i Zahvalnica Opštine Drvar. Kao kruna svim dosadašnjim nagradama i priznanjima, Federalno Ministarstvo obrazovanja i nauke BiH, dodjelilo joj nagradu i diplomu za najuspješnije učenike u Federaciji BiH u 2018/19 godini. A ono po čemu je njena priča još zanimljiva je i to da je prvo i jedino povratničko dijete rođeno u Drvaru 2000. godine koja nije bila laka, pa je dokazivanje “da se može opstati” ostavilo snažan utisak na djecu i omladinu.

 – Rođena sam i odrasla u Drvaru, u kojem sam završila osnovnu i srednju školu. Tokom trinaest godina svog školovanja, a naročito tokom četiri godine srednje škole, bavila sam se aktivizmom i svojim zalaganjem kroz različite projekte i akcije, pomagala svojoj školi i gradu. Naime, pohađala sam Opštu gimanaziju u Srednjoj školi „Drvar“. Kroz četiri godine školovanja bila sam odličan đak. Kada je u pitanju angažman u školi, osim odličnog uspjeha i uzornog vladanja, doprinos sam dala i kroz učešće na brojnim školskim priredbama povodom Dana škole, Svetosavske Akademije i Novogodišnjeg koncerta. Uz to, bitno je naglasiti da sam kao član Vijeća učenika, realizovala i određene projekte u školi. Učestvovala sam u velikom broju sekcija, a neke od njih su: matematička sekcija sa kojom sam došla i do učešća na Federalnom takmičenju iz matematike; sportska sekcija-sa kojom sam četiri godine nastupala na kantonalnim sportskim takmičenjima; ekološka sekcija-sa kojom sam održavala izgled školskog dvorišta, kao i same škole i njenog enterijera; dramska sekcija-sa kojom sam takođe sve četiri godine nastupala na različitim priredbama, pravoslavna sekcija-sa kojom sam, kao i sa dramskom, imala svoje tačke na priredbama, kreativni kutak-u sklopu kojeg sam sa svojom generacijom pripremala različite proizvode sa ciljem prikupljanja novčanih sredstava za matursku ekskurziju, Debatni klub Srednje škole „Drvar“ – sa kojim sam postizala zapažene rezultate i bitne pobjede na Regionalnim takmičenjima. Osim svega navedenog, istakla bih da onu najdražu pobjedu, a to je pobjeda na prvom školskom Spelling Bee takmičenju, a kasnije sam i sama bila učesnik Regionalnog Spelling Bee takmičenja. Pored svih nastavnih aktivnosti, svoj doprinos sam dala i kroz različite vanškolske aktivnosti. Kroz članstvo u različitim omladinskim organizacijama, kao što su: Sekretarska pozicija u Omladinskoj organizaciji „Drvar“, članstvo u Udruženju mladih „Morkonoge“ Drvar, Omladinskoj novinskoj asocijaciji i Udruženju glumaca amatera „Profesionalac“ Drvar. Kroz članstvo u pomenutim organizacijama, pohađala sam brojne seminare, pisala i realizovala projekte, te organizovala akcije različitog tipa. Sa Udruženjem glumaca amatera „Profesionalac“ Drvar, odigrala sam u jednoj od glavnih uloga predstavu Dušana Kovačevića „Profesionalac“ koja je ostavila velik utisak na publiku.

Ipak, nagrade i priznanja joj nisu primarni cilj, nego nešto drugo. –  Nastojala sam da svojim vrijednim radom i aktivizmom dam primjer drugim ljudima, te da zajedno pokušamo napraviti stvari od velike važnosti. A uz to sve, nagrade su same po sebi došle. Iako se za njih kao takve nisam nužno borila, izgleda da su pritajile tu negdje i čekale svoj momentum da krunišu nesebični rad i želju za napretkom.

Kada su u pitanju hobiji i tu je Milica prošla veoma zapaženo, posebno u fudbalu i to igrajući u muškoj ekipi. – Volim fudbal i igrala sam ga petnaest godina. U toku osnovne škole, nastupala sam kao član drvarskog Borca za mušku ekipu, u kojoj sam nosila kapitesnku traku, s obzirom da ženskog fudbalskog kluba, kao ni sada, ni tada nije bilo. Naime, pored brojnih ponuda koje su pristizale iz Banjaluke i Srbije, istakla bih posebno pripreme za ljubljansku Olimpiju, na kojima sam provela pet dana prošle, 2018. godine. Osim fudbala, kojim sam se bavila na nešto višem nivou nego ostalim sportovima, volim svakako košarku, tenis, stolni tenis i odbojku. U sportu uvijek nađem relaksaciju. Međutim, sve draža relaksacija postaje ona sa olovkom u ruci, mnogo volim da pišem, naročito poeziju, a osim toga i različita obavještenja i članke, zbog čega sam često angažovana za obavljanje takve vrste poslova u organizacijama čiji sam član.

Milica beskompromisno smatra da su mladi ljudi nosioci promjena i da trebaju biti stub svakog društva. A onaj teži zadatak je “rad na sebi”. – Činjenica jeste da živimo u zemlji koja se ne može pohvaliti visokim rankingom na listi zemalja sa najboljim školskim sistemom, ali to nikako ne treba i ne smije da bude barijera u našem napretku. U svakom slučaju, čvrsto stojim iza tvrdnje da mladi ljudi treba da budu najsvjetlija tačna jednog društva, te kao takvi da neprestano uče i ulažu velike napore u svoj lični napredak i obrazovanje. Rad, trud i znanje se uvijek prepoznaju, a na kraju, što je manje bitno, nagrade. Ono što je najbitnije jeste da smo ambiciozni, kreativni, puni elana i želje za radom i iznad svega uporni i istrajni u svojim namjerama. Jer na mladina svijet o(p)staje. Stoga se pokrenimo, pokažimo koliko vrijedimo i budimo primjer jedni drugima. Budimo najbolja verzija sebe!

Nakon srednje škole je nastavila ambiciozno i kao student prve godine Filološkog fakulteta na Odsjeku za engleski jezik i književnost u Banjaluci. – Fakultet koji sam izabrala je moja iskrena ljubav iz razloga što volim književost, istoriju i naravno engleski jezik. Svakako da bih željela da se i na master studijama, a kasnije možda i doktorskim, bavim i dalje temom svjetskog jezika broj jedan. Međutim, listu zanimanja željela bih još da proširim. S tim u vezi željela bih da master studije takođe pohađam na Fakultetu političkih nauka, Odsjek međunarodni odnosi i diplomatija, ili na Pravnom fakultetu, Odsjek međunarodno pravo. Uz znanje i zvanje koje ću steći po završetku master studija, sigurna sam da ću biti u mogućnosti da se ozbiljno bavim pitanjima diplomatije i prava na međunarodnom nivou. U sklopu osnovnih studija, planiram se baviti i proučavanjem kineskog jezika koji je već, a sigurno da će u predstojećim decenijama biti u još većoj ekspanziji. S obzirom na ostale programe i razmjene studenata, koje nam naš Fakultet nudi, svakako da ću nastojati iskoristiti i najbolje od toga.

Ova svestrana djevojka ponosno ističe svoje rodno mjesto i rado ruši predrasude o manjim sredinama dokazujući da su one pune talenata koji imaju velike ambicije. – Kada si iz male sredine, obično, po nekom nepisanom pravilu, ljudi ne očekuju mnogo od tebe. Bez obzira na talente i potencijale koje posjeduješ, od samog početka si autsajder. Međutim, kako svako drugo, tako i ovo “pravilo” ima izuzetak. U mom slučaju to malo mjesto je moj rodni grad Drvar. Grad koji je te stereotipe i diskriminacije demantovao mnogo puta kroz različite primjere. I upravo su to stvari kojima se ponosim. Kao prava Drvarčanka, jer to i jesam po rođenju, s obzirom da sam prvo i jedino povratničko dijete rođeno u Drvaru 2000. godine, rado kad god sam u mogućnosti, ističem sve naše kvalitete. Pored prirodnih ljepota, istorijski značajnih mjesta, ličnosti i događaja koji su u neraskividoj vezi sa mojim rodnim gradom, ono što rado ističem jestu uspjesi našim mladih ljudi. Bez obzira na poteškoće sa kojima se Drvar susreće, mladi ljudi vraćaju vjeru u bolje sutra. Teško je naći opštinu koja ima tako mali broj stanovnika, a istovremeno dva omladinska udruženja (Udruženje mladih „Mokornoge“ Drvar i Omladinska organizacija „ Drvar“) koja aktivno rade i realizuju različite projekte, sa ciljem opšteg napretka. Drvar je pun talentovane djece, koja svoj doprinos ne daju samo kroz učešće u pomenutim organizacijama, nego i kroz članstvo u AKUD „Mira Lukač“, KK i FK „Borac“ Drvar, Karate klubu i ostalim aktivnostima u koja su uključeni. Međutim, i dalje postoje stvari na kojima treba dodatno raditi i usavršavati se. Ono što bi trebalo uraditi jeste da se tim istim mladim ljudima omoguće još bolji uslovi rada, te da im se pruži kako finansijska, tako i moralna podrška u cilju njihovog napretka. U svakom slučaju, Drvar treba da bude ponosan na svoju omladinu, jer su oni upravo ti koji Drvaru vraćaju ugled, ponos i status grada heroja.

 

Novosti plus

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *