DRAGANA MEDAREVIĆ JE PO ZAVRŠETKU STUDIJA ODLUČILA DA SE IZ BANJALUKE VRATI U RODNI GRAD

SVOJIM ZNANJEM POMAŽE SUGRAĐANIMA NA RAZNE NAČINE

 

Radi kao školski psiholog, ali je i predsjednik  organizacije „ Glas budućnosti“. Bila je član tima za izradu strategije sigurnosti opštine Drvar, kao i član radnog tijela za izradu plana aktivnosti za Koheziju zajednice, te član Koalicije „Drvar grad razumijevanja“, ali  i predsjednik MZ od 2014 godine. Osim svega navedenog  kaže da je održavala razne radionice sa NO i sa Crvenim krstom Opštine Drvar

 

Dok većina studenta koji dolaze u velike gradove na studije, tu želi i ostati, naša sagovornica je baš suprotan primjer, jer je odlučila da se vrati u svoj rodni grad i tu prenese svoje znanje. Iako je psiholog, ta odluka joj je veliki izazov, jer mijenjati nešto na bolje u  manjim sredinama je jako teško, naliko borbi sa vjetrenjačama. Zvanje diplomiranog psihologa je stekla na Univerzitetu u Banjaluci, a svoja dodatana znanja i vještine svakodnevno niže, jer želi da napreduje u svom poslu, ali i da doprinese svom gradu.

Jedno teško iskustvo iz djetinjstva i jedna teta koja joj je ostala u sjećanju su je potakli da pri odabiru buduće profesije, upiše baš psihologiju. – Sve je počelo za vrijeme moje hospitalizacije u Beogradu kada je meni i ostaloj djeci koja su tu ležala, pomogla jedna teta svojim metodama meditacije za lakše podnošenje bola uz opuštanje i vizuelizaciju.  Ona  je bila psiholog i ja sam tada rekla „ja ću kad porastem da budem kao ova teta i da radim ono što ona radi“, prisjeća se Dragana i dodaje da je ona danas pravi primjer kako se dječiji snovi mogu ostvariti.

– Naravno kroz obrzovanje u osnovnoj i srednjoj školi sam i dalje ostala pri istoj želji.  Vidjevši da mi ide odlično savjetovanje drugih i da izuzetno uživam slušajući druge i rješavajući njihove probleme, navodi ona. Kako kaže  osnovni motiv upisa je altruizam i sama humanost ovog poziva, kao i širina radnih mogućnosti i sami izazov koji ovaj poziv sa sobom nosi.

Edukacije i usavršavanja joj nije falilo, pa je prošla razne krugove sticanja radnog iskustva.

– Volonterski rad sam prošla u Osnovnoj školi „Drvar“ , potom pripravnički staž u Srednjoj školi „Drvar“ , kao i nastavak rada tokom 2016/17 nastavne godine na radnom mjestu školski psiholog Srednje škole „Drvar“, nabraja Dragana i dodaje da sad već na tom mjestu radi posljednjih pet mjeseci.  Ona je takođe i predsjednik  organizacije „ Glas budućnosti“, a bila je i član tima za izradu strategije sigurnosti opštine Drvar, kao i član radnog tijela za izradu plana aktivnosti za Koheziju zajednice, te član Koalicije „Drvar grad razumijevanja“, kao i predsjednik MZ od 2014 godine. Osim svega navedenog  kaže da je održavala i razne radionice sa NO i sa Crvenim krstom Opštine Drvar.

Kada je riječ o ličnim osobinama i njenim ciljevima koje želi ostvariti, spisak je takođe dug. Sve njene vrijednosti idu pod ruku sa onim što inače radi kao psiholog. – To su edukacijske vještine za rad sa djecom ometenom u razvoju. Osim toga tu je i istraživački duh i iskustvo u domenu  kvalitativnih istraživanja djece ometene u radu, empatičnost, fleksibilnost, staloženost i altruizam, psihoterapijske vještine, odnosno primjena KBT tehnika u radu sa djecom sa poteškoćama u razvoju, kaže Dragana.

Kad je riječ o profesionalnim ciljevima, na njenoj listi su: završen master, razne profesionalne edukacije, istraživački radovi, završetak jedne od psihoterapijskih škola koju je započela, završavanje specijalne edukacije za rad sa djecom sa poteškoćama u radu, a samim tim rad na što većem inkluzivnom unapređenju nastave i obrazovanja djece sa poteškoćama u razvoju.

– Moj cilj je da kroz razne projekte i radionice  doprinesem smanjenju međuvršnjačkog nasilja i agresivnosti, smanjenju zloupotrebe psihoaktivnih supstanci, navodi Dragana i dodaje da je takođe zanima i rad na motivisanosti mladih ka pozitivnim aktivnostima u zajednici u kojoj su nastanjeni, kao i na većem poštovanju i uvažavanju drugih. Njena interesovanja tu ne prestaju, pa navodi i to da joj je profesionalni cilj da se okuša u radu sa osobama koje su zavisnici o alkoholu i psihoaktivnim supstancama. Upravo na tu temu je već uradila kliničko istraživanje u medicinsko-rehabilitacijskim ustanovama na teritoriji BiH.

Ono što je ovu mladu i ambicioznu djevojku  motivisalo da se vrati u rodni grad je kaže prije svega velika ljubav, jer se nakon primirja u rodni grad vratila sama, čak i prije svojih roditelja.

Za grad na rijeci Unac je veže istorijsko nasljeđe, lijepa priroda, toplina i neiskvarenost ljudi ali i sva ona težina koja je sastavni dio života . – Često se vodim jednom rečenicom koju  učenicima stalno ponavljam „ Patnja je plemenita tvorevina“. I zaista jest tako, što se čovjek više pati, on je plemenitiji i ako iz patnje izađe sa jednom poukom da je život lijep i kad je teško, on postaje zaista srećan i ispunjen čovjek koji može da dan započije sa rečenicom „Ja volim život, život voli mene“. Sve su ovo svakodnevne  misli  naše sagovornice koja i sama proživljava mnogo toga dobrog i lošeg sa čime je njena profesija svakodnevno  suočava.

Radni dan školskog psihloga je nepredvidljiv. – Ma koliko da imate plan i program rada, nikad se ne zna šta će da iskrsne, da li problem ili neka oduševljavajuća situacija. Najdraži dio mog posla kad mi učenik, roditelj ili kolega uđe sa izrazom beznadežnosti zbog problema koji ima i kad izađe na vrata moje kancelarije sa osmjehom i kaže ono iskreno „hvala“ i kad se kasnije obrati sa feedbeckom da je sve u redu i dalje me izvještava o svom životu za vrijeme nastave,  pa i kasnije. Dok nabraja sva ova iskustva, naša sagovornica nam ujedno otkriva šta sve psiholozi doživljavaju na radnom zadatku. – Ovaj posao i bilo koji drugi kad radite sa ljubavlju, rezultati su zadivljujući, kao i sam posao dok ga obavljate, kaže Dragana.

Ona često praktikuje i psihoedukativne radionice sa učenicima u razredu. – Kada shvate poruku i cilj radionice, tu bude i smjeha, jer su djeca izuzetno kreativna, a posebno bih pohvalila djecu iz seoskih područja koji provode mnogo vremena na svježem zraku, radeći fizičke poslove i mogu vam reći da su oni izuzetno kreativni i maštoviti, kaže Dragana naglašavajući koliko je bolje kad djeca imaju radne navike, pogotovo u prirodi.

Iako i sama nekad ima dileme kuda će usmjeriti svoje usavršavanje, mladima ipak poručuje da se ne vežu samo za veliki grad. – Potpuno je razumljivo da svi idu u veće gradove zbog niske stope zaposlenosti u malim sredinama, ali moraju shvatiti da su i veći gradovi prenaseljeni i da nije lako doći do posla. Drugo što bih im poručila da iz grada možemo pobjeći ali od sebe nikad, mi gdje god da odemo nosimo dio sebe, onoga što mi jesmo, svoje porijeklo, svoje korjene, genezu, kulturno nasljeđe, zaključuje naša sagovornica. – Svom gradu bih voljela doprinijeti na razne načine uključivajući mlade u razne aktivnosti i volenterizam što sam i do sada radila kroz radionice, razne projekte, snimajući kratki video o predrasudama u Martinbrodu, sadeći drveće, cvijeće i ruže po zelenim površinama u gradu, navodi kroz osmijeh Dragana.

Kako kaže važno je donekle biti aktivan i kroz politički angažman, jer danas bez uključenosti u politiku nema nekog prosperiteta na ovim područjima. – Da se razumijemo ako politika radi pozivitno u bilo kom segmentu društva, treba je podržati i biti dio nje, jer neko će od tih mladih ljudi možda jednog dana biti na vrhu i pitati se i odlučivati o našoj državi i našim životima, zaključuje ona. Voljela bi se kaže baviti humanitarnim radom i zajedno sa  aktivistima pomoći  mladim osobama sa smetnjama u razvoju koje po završetku škole ostaju same u izolaciji i bez ikakve socijalizacije, što je veoma bolno i teško za njih. Sve navedeno smatra veoma važnim jer kako navodi mlade ljude kad angažujete u smjeru pozitivnih aktivnosti i date im nagradu pa makar i verbalnu za to, male su šanse da idu na ulicu, da konzumiraju opijate i alkohol, što je kaže imala priliku vidjeti i u svom okruženju.

Takve primjere bi rado preduhitrila i zato smatra da je uloga psihologa jako bitna u ovom modernom vremenu, kad mnogi ne umiju sami pronaći izlaz iz teških životnih situacija.

– Ovaj intervju bih završila porukama: „Veličina čovijeka se ne ogleda u njegovom bogatstvu, već u njegovom integritetu i sposobnosti da na ljude oko sebe utiče POZITIVNO.“

„RADUJ SE TUĐOJ SREĆI DO SUZA I VIDJEĆEŠ DA NEMA TUĐE SREĆE, VEĆ DA JE SVAKA RADOST TVOJA“, poručuje nam Dragana.

 

Novosti plus