Zašto nastaje suvo oko i kako se može prepoznati i lečiti ovaj sve češći problem modernog doba !
Sindrom suvo oko postao je sve češća pojava. Peckanje, crvenilo i osećaj peska u očima samo su neki od simptoma sa kojima se danas suočava sve više ljudi.
Iako mnogi simptome smatraju prolaznim umorom, stručnjaci upozoravaju da zanemarivanje problema može dovesti do ozbiljnijih tegoba i narušavanja kvaliteta vida.
Promene vremena, klimatizovane prostorije, alergije, dugotrajno gledanje u ekrane samo su neki od uzroka koji doprinose pojavi suvog oka.
Lekari savetuju redovne pauze tokom rada, dovoljan unos tečnosti i preventivne preglede kako bi se simptomi na vreme ublažili i sprečile komplikacije.
„Oftalmolozi se danas mnogo češće nego ranije sreću sa pacijentima kod kojih su izraženi simptomi suvog oka nego ranije“, kaže dr Vesna Virijević, specijalista oftalmologije.
Kako prepoznati suvo oko
Objašnava da suvo oko nastaje kada suzni film nije dovoljno kvalitetan ili stabilan da zaštiti površinu oka, a pacijenti često misle da je problem samo u manjku suza, objašnjava Virijević za Forbes Srbija.
U praksi je veoma često problem to što suze prebrzo isparavaju, pojašnjava.
Najčešći uzrok je poremećaj rada meibomovih žlezda u kapcima, koje proizvode masni sloj suza. Taj sloj sprečava prekomerno isparavanje.
Površina oka postaje osetljivija i sklonija hroničnoj iritaciji i upali. Kod jednog dela pacijenata problem nastaje zbog smanjenog stvaranja suza, što češće viđamo kod starijih osoba, žena u menopauzi, pacijenata sa autoimunim bolestima ili nakon upotrebe određenih lekova, dodaje doktorka.
I savremen način života ima veliki uticaj na pojavu suvog oka.
Dugotrajan rad za računarom i korišćenje mobilnih telefona i tableta smanjuju učestalost treptanja, a takođe klimatizovan i suv vazduh dodatno može isušiti oči.
Zagađenje vazduha, dim i boravak u zatvorenim prostorijama mogu pogoršati tegobe.
„Danas se ovaj problem mnogo bolje prepoznaje nego ranije, jer imamo savremenije dijagnostičke metode i više se govori o zdravlju površine oka“, kaže dr Virijević.
Suvo oko i druge bolesti i terapije
Suvo oko može biti povezano i sa različitim opštim bolestima i stanjima organizma.
Ovde su naročito važne autoimune bolesti, poput Sjogrenovog sindroma, reumatoidnog artritisa.
Takođe i bolesti štitne žlezde, jer one mogu značajno smanjiti produkciju suza, kaže sagovornica.
Na simptome utiču i hormonske promene, naročito kod žena u menopauzi. Zatim šećerna bolest, hronične upale kapaka, rozacea, alergije, kao i nošenje kontaktnih sočiva.
„I određeni lekovi mogu doprineti razvoju suvog oka. Na primer antihistaminici, pojedini antidepresivi i lekovi za hipertenziju, ili dugotrajna upotreba kapi za oči sa konzervansima“.
Ona navodi da nije retkost da se u ambulanti pojave pacijenti sa izraženim suvim okom koje ne prolazi uprkos standardnoj terapiji.
Upravo daljim ispitivanjem i upućivanjem pacijenta odgovarajućim specijalistima nastojimo da otkrijemo da li u osnovi problema leži neko sistemsko oboljenje.
Zato je važno da se suvo oko ne posmatra samo kao prolazna neprijatnost, već kao stanje koje nekada može biti povezano sa širim zdravstvenim problemom i koje zahteva detaljan pregled.
Simptomi
Pacijenti se najčešće žale na peckanje, žarenje, osećaj peska ili stranog tela u očima, crvenilo i zamor očiju.
Često se javlja i prolazno zamućenje vida, naročito posle dužeg rada za računarom ili dužeg čitanja.
Mnogi imaju osećaj težine u kapcima, smeta im vetar, svetlost, klima ili zadimljen prostor.

Dugotrajno gledanje u ekran poseban problem
Neobično je to da suvo oko može izazvati i pojačano suzenje.
„To često zbunjuje pacijente jer deluje nelogično. Oko tada pokušava refleksno da odgovori na suvoću i iritaciju stvaranjem većih količina suza koje zapravo nisu dobrog kvaliteta i problem se ne rešava“, navodi doktorka.
U praksi često primećuju da tegobe koje pacijenti opisuju mogu biti veoma izražene čak i kada nalaz na oku nije dramatičan, i obrnuto. Upravo to neslaganje između subjektivnih simptoma i objektivnog kliničkog nalaza može predstavljati veliki izazov u lečenju.
Dugotrajan rad za računarom i korišćenje mobilnih telefona i tableta značajno doprinose simptomima suvog oka. Tokom gledanja u ekran trepćemo ređe i nepotpunije. Zbog toga suze brže isparavaju i kvalitet suznog filma se narušava.
Šta može pomoći
Postoje neke jednostavne navike koje mogu dosta pomoći kod problema suvog oka.
Važno je praviti sporadično kratke pauze tokom rada, povremeno skrenuti pogled sa ekrana i gledati u daljinu, svesno i potpuno treptati, unositi dovoljno tečnosti i izbegavati direktno strujanje klime ili ventilatora ka očima, objašnjava dr Virijević.
„Kod osoba koje imaju izraženije tegobe, pregled oftalmologa je važan kako bi se procenilo da li postoji poremećaj rada meibomovih žlezda ili neki drugi uzrok suvog oka, jer danas terapiju možemo mnogo preciznije prilagoditi svakom pacijentu“, dodaje.
Kako se leči suvo oko
Lečenje suvog oka zavisi od uzroka i težine problema. Kod blažih oblika često su dovoljne odgovarajuće veštačke suze, dodatna higijena kapaka i promene svakodnevnih navika.
„Međutim, danas znamo da je najčešći oblik suvog oka zapravo evaporativno suvo oko, kod kog suze postoje, ali prebrzo isparavaju zbog poremećaja rada meibomovih žlezda. Upravo zato je u savremenom pristupu lečenju veliki fokus stavljen na poboljšanje funkcije tih žlezda i smanjenje hronične upale površine oka.
Terapija može uključivati tople obloge, masažu kapaka, posebnu dodatnu higijenu kapaka, upotrebu suplemenata kao što su omega-3 masne kiseline, ali i savremene procedure poput IPL i LLLT terapije koje radimo ambulantno“.

Ove procedure danas imaju sve važnije mesto u lečenju evaporativnog suvog oka, jer mogu pomoći u poboljšanju kvaliteta sekreta meibomovih žlezda, smanjenju upale i stabilizaciji suznog filma.
„Kod pacijenata kod kojih je problem prvenstveno smanjena produkcija suza, terapija može uključivati intenzivnije vlaženje oka specijalnim kapima i gelovima, ali i lekove koji deluju na hronično zapaljenje površine oka i pomažu stabilizaciji suznog filma i povećavaju produkciju suza“, dodaje.
Kod težih oblika nekada moramo da uključimo i intenzivniju antiinflamatornu terapiju, a u ozbiljnijim slučajevima koriste se specijalne autologi serum kapi, terapijska kontaktna ili skleralna sočiva, pa čak i procedure poput zatvaranja suznih tačkica specijalnim čepićima kako bi se prirodne suze duže zadržale na površini oka, naglašava.
Ako se dugo ne leči, suvo oko može dovesti do oštećenja površine oka, hronične iritacije, smanjenog kvaliteta vida i značajnog pada kvaliteta života. Zato je važno da pacijenti ne ignorišu simptome, posebno ako dugo traju ili se vremenom pogoršavaju, savetuju oftalmolozi.
Oftalmolog Nebojša Nikitović ukazuje da u praksi najčešće sreće kombinaciju dva uzroka suvog oka – nedovoljno stvaranje suza, ali i da se suze normalno stvaraju, ali prebrzo isparavaju.
Najčešći simptomi
| pečenje |
| žarenje |
| osećaj peska |
| osećaj stranog tela |
| umor očiju |
| crvenilo |
| fotofobija (pacijentu smeta svetlost) |
| zamućen vid |
| oscilacije vida |
| pojačano refleksno suzenje |
Kaže da je karakteristično da se simptomi pogoršavaju uveče, nakon dugog radnog dana, tokom rada za računarom, dugotrajne vožnje, pri čitanju, u klimatizovanim prostorijama.
Objašnjava detaljnije kako dolazi do toga: suzni film podmazuje oko, štiti ga od infekcije, omogućava glatku optičku površinu, hrani epitel rožnjače. Kada postane nestabilan površina oka se isušuje, raste trenje pri treptanju, nastaju mikrolezije epitela, aktiviraju se inflamatorni procesi.
Lečenje i antiinflamatorna terapija
Kortikosteroidi koriste se kratkotrajno da smanje inflamaciju u teškim oblicima suvog oka zato što kod duže primene mogu dovesti do povišenog očnog pritiska, katarkte i infekcije, objašnjava. Tu su i kapi za oči napravljene od sopstvene krvi pacijenta, navodi doktor.
„To se koristi kod teških oblika suvog oka naročito kada obične veštačke suze nisu dovoljne. On pomaže regeneraciju epitela rožnjače, smanjuje upalu, poboljšava zarastanje, smanjuje bol i stabilizuje površinu oka“, dodaje.
Komplikacije
Dr Nikitović upozorava da nelečeno suvo oko može dovesti do hroničnog bola, ulceracija rožnjače, infekcija, perforacije rožnjače, trajnog pada vida.
Ovaj bolest spada u hroničnu, i često je progresivna, sa periodima pogoršanja i poboljšanja. Kod većine pacijenata moguće je značajno poboljšanje uz pravilnu dijagnozu, kombinovanu terapiju, dugotrajno praćenje, dodaje dr Nikitović.
izvor : Forbes.rs
