Snøhetta potpisuje novi coffee shop u Oslu: élan !

Coffee shopovi već neko vrijeme nisu samo mjesta na kojima se usput uzima espresso ili produžena kava. Postali su dio svakodnevice gradova, mjesta za sastanke, kratke pauze, rad na laptopu ili nekoliko sati provedenih s prijateljima. S tom promjenom mijenja se i način na koji se njihovi interijeri projektiraju. Novi élan coffee bar u Oslu dobar je primjer tog pristupa, a iza njegova interijera stoji norveški studio Snøhetta.

Drugačiji pogled na svakodnevni odlazak na kavu: élan

Umjesto da coffee shop tretira kao još jedan ugostiteljski prostor kojem treba upečatljiv vizualni identitet, Snøhetta je projekt započela od same rutine odlaska na kavu. Ideja je bila poznato iskustvo malo presložiti i potaknuti goste da više primijete prostor u kojem borave, način na koji se kava priprema i ono što se događa oko njih.

Zbog toga je središnja točka élana veliki kružni pult od bajcanog hrasta. On nije postavljen uz zid niti funkcionira samo kao mjesto na kojem se naručuje i preuzima kava, nego zauzima centralnu poziciju u prostoru. Oko njega se odvija najveći dio aktivnosti, a otvoreni tlocrt omogućuje gostima da vide pripremu napitaka i međusobno komuniciraju bez jasne fizičke podjele između osoblja i ostatka prostora.

Takva organizacija mijenja i uobičajenu dinamiku coffee shopa. Nakon ulaska gost nije usmjeren prema jednom linearnom putu od blagajne do stola. Prostor se otvara oko središnjeg pulta, dok su mjesta za duže sjedenje smještena dalje od njegove najaktivnije zone. Tako u relativno jedinstvenom interijeru nastaju različiti intenziteti boravka, od kratkog zadržavanja uz kavu do mirnijeg sjedenja u njegovim rubnim dijelovima.

Snøhetta je pritom koristila ograničen broj materijala. Prirodni pluto kombiniran je s tamnim drvom, a veliki dio namještaja i arhitektonskih elemenata projektiran je tako da se njihove granice što manje primjećuju. Pultovi, ormari i zidne površine vizualno se nastavljaju jedni na druge i ostavljaju dojam da su oblikovani iz jedne cjeline.

Takav pristup interijeru daje gotovo monolitan karakter, ali bez hladnoće koja često prati vrlo pročišćene ugostiteljske prostore. Tekstura pluta i drva zadržava toplinu prirodnih materijala, dok jednostavne linije omogućuju da funkcionalni elementi coffee shopa postanu dio arhitekture umjesto dodataka koji su naknadno uneseni u prostor.

Posebna pažnja posvećena je i bojama. Umjesto očekivane palete smeđih i bež tonova povezane s kavom, dizajneri su inspiraciju pronašli u samoj bobici kave i različitim fazama koje prethode prženom zrnu kakvo poznajemo. Tamnocrvena dolazi od vanjske kore ploda, srebrnkastosiva od membrane koja okružuje zrno, dok se zelenkasto-tirkizna referira na boju neprženog zrna.

Upravo je tirkizna jedan od najuočljivijih akcenata u prostoru. Pojavljuje se na detaljima pročelja, ali i na velikoj instalaciji sa zvučnicima postavljenoj iznad interijera. Na taj način boja povezuje vanjski identitet lokala s onime što se događa unutra, bez potrebe za velikom količinom grafika, natpisa ili dekoracija.

Zvučnici pritom nisu samo vizualni detalj. Zvuk je od početka zamišljen kao dio projekta, zbog čega je za élan napravljen poseban soundscape koji potpisuje Jonas von der Fehr. Njegova uloga nije jednostavno zamijeniti standardnu playlistu kakvu očekujemo u coffee shopu, nego pratiti način na koji se prostor koristi.

Oko centralnog pulta, gdje se naručuje, razgovara i priprema kava, zvučna slika prati aktivniju atmosferu. Kako se gosti kreću prema udaljenijim mjestima za sjedenje, mijenja se i zvučno iskustvo. Time se različite zone ne odvajaju zidovima ili drugim čvrstim preprekama, nego se njihov karakter definira i elementom koji se u dizajnu ugostiteljskih prostora često uzima zdravo za gotovo.

Upravo povezivanje tih detalja čini élan zanimljivijim od coffee shopa koji se oslanja samo na atraktivan interijer. Materijali, raspored, boje i zvuk nisu zamišljeni kao odvojeni dizajnerski potezi, nego kao dijelovi istog iskustva. Čak i kružni oblik centralnog pulta ima praktičnu društvenu funkciju jer smanjuje osjećaj klasične podjele između gosta s jedne i barista s druge strane šanka.

Projekt se uklapa i u širu promjenu koju posljednjih godina vidimo u dizajnu specialty coffee shopova. Nakon razdoblja vrlo sličnih minimalističkih interijera, sve je više prostora koji vlastiti identitet grade kroz materijale, arhitekturu i način korištenja, umjesto kroz nekoliko lako prepoznatljivih dekorativnih elemenata.

Coffee shop pritom postaje mjesto u kojem se jednako ozbiljno razmišlja o tome gdje stojimo dok čekamo narudžbu, koliko dugo želimo ostati i kakva je atmosfera za stolom kao i o tome kako će prostor izgledati na fotografiji.

Élan je Snøhettina interpretacija takvog pristupa. Interijer nije zamišljen kao scenografija koja bi trebala zasjeniti proizvod, već kao okvir za ono što se u coffee shopu svakodnevno događa. Kava ostaje razlog dolaska, dok arhitektura mijenja način na koji se oko nje krećemo, zadržavamo i družimo.

Rezultat je suvremen coffee bar koji svoj identitet ne gradi na jednom detalju. Njegova prepoznatljivost proizlazi iz kombinacije kružnog pulta, prirodnih materijala, neočekivane palete i posebno oblikovanog zvuka.

Snøhetta je tako jednu sasvim običnu gradsku rutinu uzela kao polazište za interijer koji pokazuje koliko se iskustvo coffee shopa može promijeniti kada se jednaka pažnja posveti onome što vidimo, čujemo i načinu na koji koristimo prostor.

izvor : BURO.hr