Povijesne palače, kanali umjesto ulica, svjetski poznati karneval i raskošne maske, duh one prave Italije… Bez sumnje, Venecija je jedan od najpoznatijih talijanskih, pa čak i europskih gradova, koji je, zahvaljujući svojoj relativnoj blizini, oduvijek privlačio brojne posjetitelje iz Hrvatske.

Među brojnim simbolima ovog talijanskog dragulja gondole i kanali zauzimaju zaista posebno mjesto, no sve se više priča i o katastrofama koje ga nerijetko pogađaju. Zašto Venecija tone i može li se taj proces zaustaviti? Grad tone zbog kombinacije prirodnih i ljudskih faktora, a iako se potpuno zaustavljanje tog procesa ne čini vjerojatnim, moguće ga je usporiti i kontrolirati.

U drugoj polovici 20. stoljeća, industrijski razvoj u području oko Venecije donio je neplanirane posljedice za sam grad. Brojna postrojenja crpila su podzemne vode kako bi zadovoljila potrebe proizvodnje, nesvjesno narušavajući krhku ravnotežu tla na kojem Venecija počiva. Uklanjanjem vode iz slojeva ispod grada, tlo se dodatno destabiliziralo, što je ubrzalo prirodni proces tonjenja. Iako je praksa ispumpavanja zaustavljena još 1970-ih godina, šteta je već bila učinjena – Venecija je tada već nepovratno izgubila dio visine u odnosu na razinu mora.

Uz prirodno slijeganje tla i posljedice ljudskih intervencija, Venecija se danas suočava s još jednim ozbiljnim izazovom, a to su klimatske promjene. Globalno zagrijavanje uzrokuje porast razine mora, što dodatno pogoršava već narušenu stabilnost grada. Plima sve češće prelazi obalu, a fenomen „acqua alta“, u Italiji poznat kao „visoka voda“, postaje sve učestaliji i razorniji te prijeti svakodnevnom životu i budućnosti grada na laguni.

Potpuno zaustavljanje tonjenja Venecije nije moguće, ali se njegov tempo može značajno usporiti. Ključnu ulogu u tome ima ambiciozni MOSE projekt, odnosno sustav pomičnih brana postavljenih na tri glavna ulaza u venecijansku lagunu. Kada se najavi opasnost od plime, brane se podižu i fizički sprječavaju prodor mora prema gradu.

Iako MOSE ne rješava problem slijeganja tla, pokazao se kao snažna obrana od poplava, koje su nekoć bile neizbježne. Sustav je prvi put aktiviran 2020. godine, a rezultati su zasad ohrabrujući. Naime, Venecija je tijekom nekoliko velikih plimnih valova ostala suha.

Još jedan važan korak u očuvanju Venecije donesen je 2021. godine, kada je talijanska vlada zabranila uplovljavanje velikih kruzera u povijesnu jezgru grada. Ova odluka nije donesena samo zbog zaštite kulturne baštine, već i zbog konkretnog utjecaja koji goleme brodske mase imaju na lagunu – stvaraju snažne valove koji dodatno nagrizaju obalu i potiču eroziju temelja. Uklanjanjem kruzera iz najosjetljivijih dijelova grada, smanjuje se štetni pritisak na krhki sustav koji Veneciju drži iznad vode.

Na koncu valja spomenuti kako vlasti provode razne eksperimentalne projekte kako bi se neki dijelovi grada „podignuli“ pomoću posebnih tehnika, ali to je tehnički i financijski (za sada) vrlo zahtjevno.