Japan je jedna od najposebnijih zemalja koja već godinama ne prestaje oduševljavati putnike iz cijelog svijeta. Ovaj prekrasan arhipelag od gotovo 7.000 otoka dom je nevjerojatnih krajolika, jedinstvene kulture i neponovljive gastronomske scene, i zaista ga vrijedi posjetiti barem jednom u životu. Svi oni koji su bili slažu se u jednom: u Zemlji izlazećeg sunca vladaju zaista čudna pravila, naravno, ako stvari sagledamo iz nama poznate europske perspektive.

A upravo u tim malim svakodnevnim navikama i običajima kriju se velike razlike. Jedna od njih, koja mnoge iznenadi, tiče se higijenskih rituala. Naime, za razliku od Europe ili SAD-a, gdje je jutarnje tuširanje dio svakodnevice, u Japanu se većina ljudi pere – navečer. Zašto je to tako? Razlozi su dublji nego što se na prvu čini, a uključuju povijesne okolnosti, kulturološke navike, pa čak i ritam života modernog Japanca.

Čini se da su Japanci za to znali prije mnogo godina. Naime, u japanskoj kulturi večernje kupanje nije samo pitanje higijene, već i duboko ukorijenjeni ritual opuštanja i pripreme za san. Dok se u mnogim zapadnim zemljama ljudi tuširaju ujutro kako bi se razbudili, u Japanu se većina stanovništva odlučuje za tople kupke ili tuširanje navečer, neposredno prije odlaska na spavanje.

Znanstvena istraživanja potvrđuju da je ta praksa i više nego korisna. Prema studiji koju je objavio Sleep Medicine Reviews 2019. godine, vruća kupka 1 do 2 sata prije spavanja može poboljšati kvalitetu sna, skratiti vrijeme potrebno za usnivanje i produžiti fazu dubokog sna. Stručnjaci ističu da zagrijavanje tijela toplom vodom, a zatim prirodno hlađenje koje uslijedi nakon izlaska iz kade ili tuša, potiče tjelesne procese povezane s uspavljivanjem.

Navika večernjeg kupanja u Japanu nije nastala slučajno. Iza nje stoji kombinacija praktičnih i kulturnih čimbenika koji su se prenosili generacijama. Naime, u prošlosti većina japanskih kućanstava nije imala centralno grijanje niti pristup toploj vodi iz slavine. Zagrijavanje vode za kupanje bio je dugotrajan proces, često uz pomoć drvenih ložišta ispod tradicionalnih kadâ (ofuro), zbog čega se kupanje organiziralo navečer, kada bi cijela obitelj mogla iskoristiti već zagrijanu vodu. Ova praksa bila je i energetski učinkovitija, jer se voda dijelila među članovima kućanstva, u skladu s principima skromnosti i održivosti.

Posjeti javnim kupalištima (sento) ili prirodnim toplim izvorima (onsen) postali su duboko ukorijenjeni dio japanske svakodnevice, posebice u večernjim satima. Tamo se nije išlo samo radi higijene, već i zbog druženja, razmjene priča i opuštanja nakon dugog radnog dana. Kako piše The Japan Times, ovaj oblik zajedničkog kupanja oduvijek je bio sredstvo jačanja zajedništva i neformalne komunikacije unutar lokalne zajednice.

Onsene danas možete pronaći diljem Japana, ima ih na tisuće, a funkcioniraju na način da koriste prirodne izvore tople vode bogate mineralima koja pogoduje zdravlju i duhovnosti. Mnogi od njih nalaze se u slikovitim područjima, što posjetiteljima Japana nudi jedinstveno iskustvo uranjanja u prirodu.

Japanska radna etika poznata je diljem svijeta. U zemlji u kojoj je predanost poslu gotovo sveta dužnost, nije neuobičajeno da zaposlenici provedu sate dulje na radnom mjestu, čak i izvan formalnog radnog vremena. Prema podacima Ministarstva zdravstva, rada i socijalne skrbi Japana, više od 4,5 milijuna Japanaca s punim radnim vremenom ima dodatni posao, na kojem u prosjeku odrade između 6 i 14 dodatnih sati tjedno.

U takvom tempu života, jutra su strogo organizirana i rezervirana za osnovne pripreme. Dodatan ritual poput tuširanja, koji se u nekim kulturama podrazumijeva ujutro, jednostavno se izostavlja jer oduzima previše dragocjenih minuta.

Pritom valja uzeti u obzir i japansku kulturu točnosti. Kašnjenje, čak i od nekoliko minuta, često se doživljava kao znak neodgovornosti i nepoštovanja prema drugima. U takvom društvu, zaposlenici koji zakasne na posao osjećaju snažnu potrebu ispričati se kolegama, bez obzira na razlog. Stoga ne čudi da su jutarnji sati u Japanu iznimno strukturirani i racionalno iskorišteni, a ritual poput tuširanja logično se prebacuje u večernje sate, kad je vremena ipak nešto više.