Zašto se bore vojske Tajlanda i Kambodže?
I Tajland i Kambodža svrstani su među najprijateljskije zemlje svijeta, a prije samo pet godina ti su susjedi u jugoistočnoj Aziji vjerovali kako njihovo prijateljstvo ne može biti narušeno, navodi TIME.
“Kako dijelimo dugu granicu, oboje znamo da moramo živjeti i rasti zajedno”, rekao je tadašnji tajlandski amabasador u Kambodži Panyarak Poolthup tadašnjem kambodžanskom premijeru Hunu Senu. “Politička volja uvijek postoji da se riješe svi problemi koji se mogu pojaviti.”
Međutim, u posljednjih nekoliko mjeseci bilateralni odnosi potonuli su na opasn nivo, a dvije zemlje danas su uključene u oružani sukob na granici.
Prvi sukob u maju
Prvi ovogodišnji sukob izbio je 28. maja, kada je vođa kambodžanske vojske ubijen u sukobu između snaga ove dvije zemlje u području zvanom Smaragdni trokut, na zajedničkoj granici Tajlanda, Kambodže i Laosa. To je područje i dalje sporno budući da i Tajland i Kambodža polažu prava na njegove dijelove.
Obje strane optužile su jedna drugu za agresiju: Kambodžansko ministarstvo odbrane tvrdilo je da je tajlandska vojska otvorila vatru na rov koji je bio baza kambodžanske vojske, što je dovelo do smrti vojnika, dok je tajlandska vojska navela da su njeni vojnici reagovali tek kada su kambodžanske snage počele koristiti oružje tokom nesporazuma u spornom području.
Hun Sen, koji je 2023. ustupio mjesto premijera svom sinu, ali ostao predsjednik Senata i efektivni vođa zemlje, izjavio je da podržava “odluku o slanju vojnika i teškog naoružanja na granicu u pripremi za protivnapad u slučaju dalje invazije”.
“Mrzimo rat, ali smo primorani voditi ga kada se suočavamo sa spoljnom agresijom”, rekao je Hun Sen.
Deeskalacija 8. juna
Kao članice regionalnog bloka ASEAN-a, Kambodža i Tajland su prema ustavu organizacije obavezni rješavati sporove mirnim putem.
Dok su obje zemlje u početku pojačale vojnu prisutnost na svojim stranama granice, 8. juna činilo se da nastoje smiriti napetosti vraćajući svoje snage na vojne položaje dogovorene prethodne godine. Premijerka Paetongtarn izjavila je da su zemlje pristale “zajednički prilagoditi vojne snage u zaraćenim točkama kako bi se smanjila atmosfera sukoba”.
Ali sukob je eskalirao kroz međusobne kaznene mjere koje su se činile namijenjenima smirivanju rastućeg nacionalističkog sentimenta s obje strane.
Tajlandska vojska preuzela je kontrolu nad graničnim prelazima, a Bangkok je zaprijetio prekidom snabdijevanja električnom energijom i internetom Kambodži. Kambodža je odgovorila zabranom tajlandskih medija poput televizije i filmova te isključivanjem internetskih veza preko granice.
Dalje zaoštravanje pojavilo se kada je kambodžanski premijer Hun Manet 16. juna objavio da je Kambodža podnijela službeno pismo Međunarodnom sudu pravde tražeći rješenje za probleme na granici. “Kambodža bira međunarodno pravo i mir”, rekao je tog dana.
Tajlandsko ministarstvo spoljnih poslova odbacilo je intervenciju ICJ-a i jasno izrazilo preferenciju za bilateralne razgovore, tvrdeći da “treća strana možda nije uvijek korisna za održavanje prijateljskih odnosa među državama, posebno u osjetljivim pitanjima istorijske, teritorijalne ili političke prirode”.
Dan kasnije, 17. juna Kambodža je zabranila uvoz poljoprivrednih proizvoda iz Tajlanda, a Tajland je zabranio svojim građanima prelazak granice radi rada u kazinima i drugim zabavnim objektima u kambodžanskom Poipetu.
Incidenti s minama u julu
Tokom julana tajlandsko-kambodžanskoj granici dogodili su se ozbiljni incidenti s minama koji su dodatno pogoršali postojeće napetosti između dvije države.
Prvi zabilježeni slučaj dogodio se 16. jula kada su tri tajlandska vojnika teško povrijeđena nakon što su tokom patrole nagazili na privtupješačku minu u blizini Chong Boka, u provinciji Ubon Ratchathani. Istrage su pokazale da se radi o starim minama PMN-2 ruskog porijekla, koje nisu u upotrebi ili skladištima tajlandske vojske, što ukazuje da su najvjerovatnije novopostavljene.
Sedam dana kasnije, 23. jula, petorica tajlandskih vojnika ranjena su u novom incidentu kada su takođe nagazili na minu u istoj zoni.
Jedan od njih izgubio je nogu, a tajlandske vlasti su u tom trenutku optužile Kambodžu za postavljanje novih mina u pograničnom području. Kambodža je te tvrdnje odbacila te navela da su mine zaostale iz razdoblja ranijih sukoba te da su tajlandske snage napustile dogovorene sigurne rute, što ih je izložilo opasnosti.
Obje strane razmjenjuju oštre optužbe.
Tajlandske vlasti tvrde da je riječ o namjernom kršenju međunarodnog prava i Konvencije o zabrani mina te da su mine novopostavljene s kambodžanske strane u svrhu provociranja i ugrožavanja tajlandskog suvereniteta.
S druge strane, Kambodža poriče postavljanje novih mina na granici, naglašavajući da na cijeloj njenoj teritoriji i dalje postoji mnogo neeksplodiranih mina i druge zaostale vojne opreme – nasljeđe građanskog rata i nemira koji su trajali od 1970. do 1998. godine.
Karta iz 1907. godine
Kambodža i Tajland dijele kopnenu granicu dugu 817 kilometara, ali je ta granica uglavnom definisana kolonijalnim kartama koje su izradili Francuzi dok su okupirali Kambodžu od 1863. do 1953. godine. Karta iz 1907. godine temeljila se na dogovoru da se granica povlači duž prirodne crte razdvajanja voda između Tajlanda i Kambodže.
Međutim, Tajland je kasnije osporio tu kartu jer je hram Preah Vihear, sagrađen u 11. vijeku na planini Dângrêk bio prikazan kao dio kambodžanske teritorije.
Spor, kao i istorijske razlike u kartografskim metodama, doveli su do dijelova granice oko kojih obje zemlje polažu pravo.
Pokušaji razjašnjenja razgraničenja preduzimani su već godinama. Kambodža je 1959. podnijela spor Tajlandu pred ICJ-om zbog hrama Preah Vihear, a sud je 1962. presudio u korist Kambodže, rekavši da hram pripada toj zemlji. Tajland je tada prihvatio tu odluku, ali je tvrdio da su okolna područja i dalje sporna, što je dodatno komplikovalo prelaze granice.
Vojni sukob zbog UNESCO-a
Napetosti su porasle 2008. kada je Kambodža tražila da UNESCO dodijeli Preah Vihearu status svjetske baštine. Nakon što je hram u julu dobio to priznanje, izbili su vojni sukobi između kambodžanskih i tajlandskih snaga u pograničnom području.
Ti su sukobi trajali godinama, dostižući vrhunac 2011. s raseljenjem oko 36.000 ljudi i ponovnim obraćanjem Kambodže ICJ-u za tumačenje ranije presude, čiji je sud još jednom potvrdio odluku 2013. godine.
Tajland je istovremeno insistirao na bilateralnom pristupu rješavanju spora, uspostavivši Zajedničku komisiju za razgraničenje (JBC) 2000. godine. Kambodža je učestvpvala u JBC-u, no sastanci, uključujući i onaj najnoviji održan 14. juna u Phnom Penhu, uglavnom nisu rezultirali značajnim pomacima, prenosi Index.
izvor : banjaluka.net.
