Zaboravljeni plavokosi genije dominirao je terenom, vodio diskoteke i vozio Ferrarije !

U INDEXOVOJ rubrici Retrosportiva vraćamo se u prošlost i prisjećamo sportaša, klubova i događaja koji su fascinirali svijet prije 20, 30, 50 ili više godina.

“SAD IGRAM.”

Günter Netzer prošao je pored klupe, skinuo trenirku i sam sebe uveo u igru. Trener nije ga pozvao, nije mu dao posljednje taktičke upute niti odlučio da je došlo vrijeme za njegov ulazak. Netzer je jednostavno zaključio da će igrati. Bila je 1973. godina, finale njemačkog Kupa protiv Kölna i posljednja utakmica njegove desetogodišnje karijere u Borussiji Mönchengladbach. Ako je ikada postojao trenutak koji je mogao sažeti cijeli karakter Güntera Netzera, bio je to taj.

Günter Netzer bio je nogometni genijalac koji je trenerima govorio kako bi njihove momčadi trebale igrati, vlasnik diskoteke koji bi ispred nje ostavljao Ferrari kako bi gosti mislili da je unutra i dugokosi idol generacije koja je u njemu vidjela buntovnika.

Na terenu je dirigirao jednom od najuzbudljivijih momčadi koje je njemački nogomet proizveo, rušio moćni Bayern, a s Franzom Beckenbauerom predvodio Zapadnu Njemačku koja je 1972. igrala toliko dobro da su je opisivali kao momčad iz budućnosti.

Imao je loptu i postao je kralj

Günter Theodor Netzer rođen je 14. rujna 1944. u Mönchengladbachu. Iako se rodio u teškom razdoblju pred sam kraj Drugog svjetskog rata, bio je sin jedinac u obitelji koja je živjela vrlo pristojno. Otac je prodavao sjeme za cvijeće, dok je majka u prizemlju njihove kuće vodila trgovinu mješovitom robom. Zahvaljujući dobro uređenom financijskom stanju, majka je Günteru kada je imao pet godina kupila nešto što je tadašnjoj djeci bio luksuz – pravu pravcatu kožnu nogometnu loptu.

Kako je to nekad bilo, dijete koje je imalo loptu bilo je kralj. Moglo je raditi što hoće, a utakmice na ulicama i igralištima najčešće bi završavale kada bi se vlasnik lopte nadurio i uvrijeđeno otišao kući. Tako je i mali Günter, zahvaljujući svojoj lopti, imao dozvolu da igra sa starijima od sebe. Među njima je bio najmanji, ali i najbolji pa je postalo jasno da se njegov talent ne smije prepustiti ulici.

Organiziranim nogometom počeo se baviti kao osmogodišnjak u momčadi 1. FC Mönchengladbacha, manje poznatog i manje uspješnog kluba iz njegovog grada. Ondje se etablirao kao uzbudljivi nogometni talent, a na ulasku u punoljetnost stizale su ponude od brojnih renomiranijih klubova. S nepunih 19 godina Netzer je odabrao gradskog rivala Borussiju Mönchengladbach.

Dirigent Ždrebadi

Te su godine bile godine velikih promjena u njemačkom nogometu. Sezona 1963./64. bila je prva sezona Bundeslige. Najbolji ili najpovlašteniji klubovi iz dotadašnjih pet regionalnih Oberliga spojili su se u jedinstveno njemačko prvenstvo. U toj inicijalnoj podjeli Borussia Mönchengladbach bila je izostavljena, ali u klubu su imali jasan plan kojim su se vrlo brzo htjeli pridružiti eliti.

Okupili su najveće mlade talente iz grada i njegove uže okolice pa su tako uz Netzera u Borussiju došli Jupp Heynckes, Berti Vogts i Herbert Wimmer. Svi su oni postali su velika igračka imena, a neki od njih kasnije i trenerska. Zahvaljujući takvoj moćnoj okosnici, Borussia Mönchengladbach već je 1965. godine ušla u Bundesligu.

Mlada jezgra rasla je iz godine u godinu, a u njezinu središtu bio je Netzer. Plavokosi genije držao je vezni red Borussije pa je dobio nadimak Karajan po austrijskom dirigentu Herbertu von Karajanu. Netzer je s loptom u nogama bio savršen, a na terenu je bio produžena ruka trenera Hennesa Weisweilera.

Kontrolirao je tempo utakmice, organizirao napade i preciznim loptama pronalazio suigrače, a često je i sam ulazio u završnicu te postizao golove. Povremeno je znao igrati i na danas izumrloj poziciji libera i s nje davati dodatnu stabilnost momčadi čiji je bio neupitni lider.

Mönchengladbachu nije dugo trebalo da od još uvijek slabašnog novaka u Bundesligi postane jedna od najjačih momčadi prvenstva. Brzim, atraktivnim i poletnim stilom igre zaradili su nadimak Die Fohlen, koji i danas ponosno ističu u klubu. Na njemačkom taj nadimak zvuči kudikamo ljepše nego na hrvatskom, jer kada ga prevedemo dobijemo – Ždrebad.

Sukob stilova

No paralelno s Ždrebadi iz Mönchengladbacha rasla je i sila na jugu zemlje. Pod palicom hrvatskih stručnjaka Zlatka Čajkovskog i Branka Zebeca, rodio se moćni Bayern München. Za razliku od razigranog Mönchengladbacha, Čajkovski i Zebec od Bayerna su napravili precizno uglađeni i savršeno organizirani stroj čije je konce vukao Franz Beckenbauer, a čiji je ispušni ventil bio Gerd Müller.

Bio je to sukob stilova koji će obilježiti njemački nogomet na prijelazu iz 60-ih u 70-e godine. Bayern München i Borussia Mönchengladbach postali su nedvojbeno dva najjača kluba u Bundesligi. Iako se prvi lovorikama okitio Bayern, koji je titulu prvaka osvojio 1969. godine, odgovor Mönchengladbacha bio je još jači.

Netzerova ekipa podignula je pehare 1970. i 1971. godine, čime su postali prvi klub u povijesti koji je obranio naslov u Bundesligi. Potom je 1972. titulom uzvratio Bayern za nastavak duopola.

Buntovnik koji to nije bio. Vozio je Ferrarije i vodio diskoteku

Premda su na terenu bili ravnopravni, ono u čemu se Mönchengladbach nije mogao mjeriti s većim Münchenom jest – novac. “Slušajte, zarađujem četiri puta manje od Beckenbauera, Maiera i Müllera u Münchenu, iako smo u istoj ligi. Ovako više ne može. Morate mi dopustiti da se bavim drugim aktivnostima i zaradim novac”, izustio je Netzer vodećim ljudima kluba.

U klubu su Netzerov prijedlog smatrali razumnim te nisu ni trepnuli kada je preuzeo vođenje klupskog časopisa i otvorio osiguravajuću agenciju. Puno veći problemi nastali su kada je jednog dana 1971. hladno prišao treneru Weisweileru i rekao: “Čujte, prekosutra otvaram svoju diskoteku, srdačno ste pozvani.”

“Odgovorio mi je: ‘To je kraj.’ Mislio je da ću svaku večer biti tamo, točiti pivo i da više neću biti sposoban udariti loptu”, prisjeća se Netzer i nastavlja: “U životu sam uvijek znao postaviti prioritete i sve sam podredio nogometu. Ali parkirao bih svoj automobil ispred diskoteke. Ljudi bi tako mislili da sam unutra pa bi ušli.”

Jer mladi su tada bili ludi za Netzerom. Radilo se o razdoblju velikih društvenih i političkih promjena u Zapadnoj Njemačkoj, obilježenom studentskim pokretom koji se bunio protiv rata u Vijetnamu, autoritarnih društvenih struktura i odnosa starijih generacija prema nacističkoj prošlosti.

“Gurnut sam u ulogu buntovnika. Imao sam djevojku koja je bila pomalo avangardna. Malo me usmjeravala i otvorila mi neke nove perspektive. Odjednom sam imao dužu kosu, drukčiju frizuru. A generacija ‘68. doživjela me kao simbol svojih ideja”, prepričao je Netzer.

“U meni su vidjeli buntovnika. I sami su sebe smatrali buntovnicima pa su i mene doživljavali kao jednog od svojih. Ali ja nisam bio buntovnik u smislu u kojem su to bili oni. Barem ne politički. Ni danas nisam politički čovjek. Na temelju mog izgleda pripisivali su mi nešto što zapravo nisam bio. Sve sam to promatrao sa smiješkom. Ali moj bunt je bio drugačiji, ja sam samo treneru otvoreno govorio o stvarima koje mi se nisu sviđale”, dodao je i objasnio da je Weisweiler često radio uspješne taktičke preinake na temelju njegovih sugestija.

Prva njemačka superzvijezda

Bio Netzer pravi buntovnik ili ne, u javnosti je on postao prva njemačka nogometna superzvijezda. Igrači poput Beckenbauera i Müllera postigli su veće uspjehe, ali nisu imali Netzerov status rock-zvijezde. “Jedina prava zvijezda koja je tada postojala zvala se Günter Netzer. Što si je taj sve dopuštao! Rod Stewart nije mu bio ni do koljena”, ispalio je Netzerov suigrač Berti Vogts.

Netzerova duga plava kosa postala je zaštitni znak, premda iza nje nije stajala nikakva velika ideologija. “Moja tadašnja djevojka rekla mi je da s kratkom kosom izgledam glupo”, jednostavno je objasnio desetljećima kasnije.

No u kombinaciji s njegovom pojavom, načinom igre i samouvjerenošću, takva frizura bila je dovoljna da javnost u njemu vidi nešto što drugi nogometaši nisu bili. “Da sam tako ludo izgledao, a nisam znao pogoditi loptu, otjerali bi me k vragu. Ovako su u Mönchengladbachu prihvatili moj Ferrari i moju diskoteku”, rekao je Netzer.

A automobili su bili posebna priča. Netzer je bio zaljubljenik u njih i prije nego što je postao velika zvijezda, ali s uspjehom su rasli i njegovi apetiti. Vozio je Porsche i Jaguar, a onda je stigao Ferrari, automobil koji je savršeno pristajao uz njegov javni imidž.

Još kao igrač priuštio si je Ferrari Dino, a kasnije i Daytonu, u vrijeme kada se čak i Porsche među njemačkim reprezentativcima smatrao ekstravagancijom. Tijekom života Netzer je ukupno posjedovao dvadesetak Ferrarija.

Žene su neizbježno postale treći dio mita o Netzeru. Dugokosi nogometaš koji je gradom prolazio u Ferrariju i posjedovao jednu od najpoznatijih diskoteka u okolici brzo je dobio reputaciju playboya, a mediji su mu pripisivali romanse gotovo svaki put kada bi se uz njega pojavila atraktivna žena.

Netzer je kasnije tvrdio da je stvarnost bila znatno manje spektakularna. “Svaki put kada bih bio fotografiran s nekom djevojkom, odmah bih dobio novu aferu”, požalio se, a govoreći o mladosti priznao je da je možda čak i “kasno počeo” kada su žene u pitanju.

Ramba-Zamba nogomet učinio je Netzera (skoro) najboljim nogometašem svijeta

Lako je razumjeti zašto su se mnogi, uključujući i Netzerovog trenera Weisweilera, pribojavali da će rastući imidž superzvijezde negativno utjecati na Netzerove izvedbe na terenu. Ipak, dogodilo se upravo suprotno. Osim što je vukao Mönchengladbach do već spomenutih titula 1970. i 1971., briljirao je i u reprezentativnom dresu.

Zapadna Njemačka tih je godina razvila nogomet kakav se nije uklapao u stereotip o hladnim, discipliniranim i pragmatičnim Nijemcima. Bild je njihov stil prozvao Ramba-Zamba-Fußball, što je izraz koji bi se mogao prevesti kao nogometni spektakl ili ludnica. Momčad izbornika Helmuta Schöna igrala je izrazito napadački, atraktivno i neopterećeno, a u njezinu središtu nalazila su se dva nogometna genijalca – Franz Beckenbauer i Günter Netzer.

Njihova suradnja bila je neobična za to vrijeme. Beckenbauer je kao libero organizirao igru iz posljednje linije, a Netzer iz veznog reda, no njihove pozicije nisu bile uklesane u kamen. Netzer bi se povlačio duboko po loptu i time Beckenbaueru otvarao prostor za prodore prema naprijed, nakon čega bi Nijemci iznenada napadali s igračem više kroz sredinu terena.

Ideja je zapravo bila Netzerova, nastala na temelju sličnog mehanizma koji je koristio u Mönchengladbachu. Kada su je on i Beckenbauer predstavili izborniku Schönu, ovaj im je jednostavno odgovorio: “Radite što želite, meni ne smeta.”

Savršena demonstracija tog nogometa stigla je 29. travnja 1972. na Wembleyju. Europsko prvenstvo tada se igralo u pomalo čudnom sustavu u kojem su kvalifikacije bile organizirane u osam skupina, čiji bi pobjednici izborili četvrtfinale na dvije utakmice. Pobjednici četvrtfinala zatim bi se plasirali na završni turnir od četiri ekipe.

Zapadna Njemačka u prvoj je utakmici četvrtfinala Europskog prvenstva pobijedila Englesku 3:1 i odigrala utakmicu koja će u njemačkom nogometu poprimiti mitski status. Pobjeda je bila još značajnija zbog povijesti međusobnih susreta. Englezi su desetljećima bili njemačka noćna mora, a šest godina ranije upravo su protiv Zapadne Njemačke na Wembleyju osvojili Svjetsko prvenstvo.

Ovaj put Nijemci nisu samo pobijedili. Na engleskom nogometnom hramu demonstrirali su tehničku i taktičku superiornost koja je impresionirala europsku javnost. Francuski L'Equipe njihov je nogomet opisao kao “nogomet iz 2000. godine”, dok je Geoffrey Green u The Timesu pisao da je Njemačku užitak gledati zbog elegancije, maštovitosti i beskrajne raznovrsnosti njezine igre. U središtu svega bio je Netzer.

Kontrolirao je utakmicu ritmom koji je njemu odgovarao. Jednostavnim dodavanjima mogao je smiriti igru, a onda jednim potezom poslati preciznu loptu dugu 40 ili 50 metara i potpuno otvoriti protivničku obranu. Englezi su preko Francisa Leeja dvanaest minuta prije kraja uspjeli izjednačiti na 1:1, ali Nijemci nisu paničarili. Netzer je iz penala vratio vodstvo, a Gerd Müller potom postavio konačnih 3:1.

Koliko su Englezi bili impresionirani njegovom predstavom možda najbolje pokazuje ono što su napravili u uzvratu. Trebali su nadoknaditi dva gola zaostatka, ali izbornik Alf Ramsey gradio je taktiku na zaustavljanju Netzera. Završilo je 0:0, a Netzer se nakon utakmice našalio na račun grubosti kojom su ga domaćini pokušavali izbaciti iz igre: “Čini se da mi se engleska momčad potpisala po desnoj nozi. Redom imam tragove Summerbeeja, Huntera, Balla i Storeyja.”

Wembley je bio samo najava. Na završnom turniru u Belgiji Zapadna Njemačka potvrdila je da u tom trenutku nema ravnopravnog protivnika. U polufinalu je s 2:1 svladala domaćina, a Netzer je pripremio oba Müllerova pogotka. Posebno je impresivna bila asistencija za drugi: s područja oko centra terena odigrao je dubinsku loptu kakvu većina igrača ne bi ni pokušala poslati, a Mülleru je preostalo dovršiti posao.

U finalu je čekao Sovjetski Savez, dotadašnja velesila Europskog prvenstva. No ni Sovjeti nisu imali odgovor na njemački Ramba-Zamba-Fußball. Zapadna Njemačka pobijedila je 3:0, uz dva Müllerova gola i jedan Herberta Wimmera, a rezultat je mogao biti i znatno uvjerljiviji. Netzer je odigrao bitnu ulogu u sva tri gola – mogli bismo se poslužiti modernim terminom i reći da je bio predasistent.

L'Equipe je nakon turnira Netzera proglasio najboljim nogometašem na svijetu, a službena priznanja pokazivala su da takva ocjena nije bila daleko od konsenzusa. U izboru za Zlatnu loptu 1972. trojica Nijemaca zauzela su prva tri mjesta. Beckenbauer je osvojio nagradu, dok su Müller i Netzer završili samo dva glasa iza njega. Johan Cruyff, koji je te godine s Ajaxom osvojio Kup prvaka, bio je tek četvrti.

Odlasku u Kraljevski klub prethodila je najlegendarnija anegdota Netzerove karijere

Netzerove ambicije nadrasle su Mönchengladbach. Zvali su ga i Barcelona i Real Madrid. Prva je, zapravo, bila Barcelona, no naposljetku je njezin nizozemski trener Rinus Michels odlučio dovesti svoja dva sunarodnjaka, Cruyffa i Neeskensa. Trećeg stranca, po pravilima, nisu smjeli imati. Kako bi odgovorili na potez svojih najljućih rivala, Madriđani su svim snagama krenuli po Netzera i privukli ga novcem koji mu je dotad bio nezamisliv.

“Namamili su me s pričom o iznosu od 350 tisuća maraka, ali predsjednik Santiago Bernabeu nije htio toliko platiti. Rekao mi je da pola njegove momčadi zajedno ne zarađuje toliko, što je u to vrijeme bila istina. Pitao me je koliko mi Real Madrid vrijedi, a ja sam rekao 300 tisuća maraka. Dogovorili smo se o 295 tisuća – brojka nije smjela početi s 3”, otkrio je Netzer.

Dogovor je pao i trebao je ostati u tajnosti do kraja sezone, ali informacija je procurila u medije te došla do izbornika Schöna, kojega je to razljutilo. Kritizirao je Netzera jer je htio zadržati sve reprezentativce u Bundesligi. Na nagli javni linč Netzeru se nadovezala i osobna tragedija, s obzirom na to da mu je preminula majka.

Finale njemačkog kupa 1973. protiv Kölna trebalo je biti Netzerov veliki oproštaj od Mönchengladbacha, ali Weisweiler je, kako Netzer kaže, ispravno procijenio da njegova zvijezda psihički nije spremna za igru. Netzer se došao oprostiti od suigrača u trening-kamp, ali Vogts i Heynckes su mu ljutito prišli i poručili: “Momčad smo deset godina. Dužan si ostati s nama do kraja i sjediti na klupi.”

Netzer je shvatio da to duguje momčadi, ali na utakmicu nije putovao klupskim autobusom, nego ga je, pogađate, pratio u Ferrariju. Po dolasku na stadion u Düsseldorfu, navijači Borussije primijetili su da Netzer ne igra te su počeli zviždati. Napetost je prešla i na sami teren, gdje je nakon 90 minuta bilo 1:1. Slijedili su produžeci i vjerojatno najlegendarnija anegdota Netzerove karijere.

“Bilo je preko 30 stupnjeva, 90 posto vlažnosti, a ja nisam bio u dobroj formi. Weisweiler je htio da uđem na poluvremenu, ali rekao sam mu: ‘Ne, ne ulazim. Ekipa igra briljantno, ne mogu im pomoći.’ A onda mi je prije produžetaka prišao Christian Kulik, jedan od najvećih njemačkih talenata, i bacio se na tlo. Rekao mi je da ne može ustati”, prisjetio se Netzer i nastavio:

“U tom trenutku instinktivno sam skinuo trenirku i hlače. Ljudi su shvatili da nešto smjeram. Tada sam prošao pored klupe i rekao: ‘Sad igram.’ Weisweiler nije ništa učinio. Što je mogao učiniti?”

Vjerojatno vam je već jasno da je ova priča morala dobiti filmski završetak. Samo četiri minute nakon što je ušao u igru, Netzer je odigrao dupli pas s Rainerom Bohnhofom i postigao pobjednički pogodak. Time se slavodobitno oprostio od Borussije Mönchengladbach nakon 358 nastupa, 137 golova i tri velika domaća trofeja.

Odlazak u Real gurnuo ga je u epizodnu ulogu u reprezentaciji

Uspješan je Netzer bio i u Realu. U prvoj sezoni osvojio je Kup kralja, a nakon što mu se 1974. pridružio i kolega iz reprezentacije Paul Breitner, formirali su dvojac u sredini terena koji je osvojio dvije titule španjolskog prvaka u nizu. Treba reći da je Monchengladbach nastavio biti uspješan i bez Netzera, jer je s Vogtsom, Heynckesom, Bonhofom, Wimmerom i nekim novim zvijezdama (u prvom redu Allanom Simonsenom) osvojio još tri titule njemačkog prvaka.

Netzer se odlaskom u Real očito zaista zamjerio Schönu, koji ga je pozvao na Svjetsko prvenstvo 1974., ali mu je na njemu dao tek 21 minutu na terenu. Njemačka je, naime, tada imala Wolfganga Overatha, koji je bio sličan tip igrača kao Netzer te je Schön smatrao da samo jedan od njih dvojice može igrati.

Teško je itko mogao nešto prigovoriti Schönu, s obzirom na to da je Njemačka na domaćem terenu osvojila Svjetsko prvenstvo pa je tako istovremeno bila europski i svjetski prvak. Iako Netzer nije dao značajan doprinos svjetskom naslovu, ostao je upisan u povijest kao prvi čovjek koji je u trenutku osvajanja Svjetskog prvenstva igrao u klubu izvan svoje države.

Netzer je u Realu igrao do 1976., a potom je s 32 godine otišao u Grasshopper iz Züricha, odigrao još jednu sezonu i umirovio se. Već sljedeće godine zaposlio se u HSV-u kao glavni direktor te je uz pomoć trenera Branka Zebeca i Ernsta Happela doveo klub do najuspješnijeg razdoblja u njegovoj povijesti, osvojivši Kup prvaka i tri Bundeslige.

Iz ozbiljnih nogometnih poslova Netzer se povukao 1986., a kasnije je bio jedno od najprepoznatljivijih nogometnih televizijskih lica i stručnih komentatora u Njemačkoj.

Totalno drukčiji od drugih

Danas je skoro 82-godišnji Günter Netzer pomalo zaboravljena figura iz jednog drukčijeg nogometnog vremena. Kada se nabrajaju najveći njemački nogometaši svih vremena, Franz Beckenbauer ostaje nedodirljiva ikona, Gerd Müller sinonim za golove, a generacije koje su došle kasnije dobile su svoje Matthäuse, Klinsmanne, Klosee i druge velikane.

Ali malo je njemačkih nogometaša bilo poput Netzera. Netzer je bio čovjek koji je dirigirao veznim redom i slao lopte preko pola terena, ali i dugokosi playboy u Ferrariju, vlasnik diskoteke, poduzetnik te individualac koji se nije uklapao u tadašnju predodžbu njemačkog nogometaša.