U tuđinu nose njene slike: Dragica uz studije prava neumorno slika
“Kao sasvim mala, crtala sam po zidovima sobe i ljutila roditelje zbog “škrabanja” po čistim, okrečenim zidovima i tek u osnovnoj školi ta moja ljubav prema slikanju imala je smisla. Kao član likovne sekcije i uz pomoć nastavnika likovnog vaspitanja, vrlo brzo sam sa mnogobrojnih takmičenja počela da donosim nagrade. Učestvovala sam na likovnim kolonijama na Majevici, a najveće priznanje mi je bilo kada su afirmisani slikari počeli da govore: “To je ona mala što dobro slika”, priča ova talentovana djevojka.
“Kroz druženje, slikari su me dobronamjerno savjetovali da se ne zanosim previše, jer se od slika ne može živjeti. Umjesto likovne akademije, izbor je pao na studije prava, ali nisam prestajala da slikam”, kaže Dragica.
Za dvanaest godina, Dragica je uradila više od stotinu pejzaža akrilnim bojama na platnu, stotine crteža i portreta, a odnedavno crta bijelom olovkom na crnoj podlozi.
“Mnogobrojni Majevičani koji rade u inostranstvu kažu da sa mojim pejzažima Majevice, u tuđinu ponesu i dio svog zavičaja u kome su proveli mladost, pa su tako moje slike stigle u gotovo sve zapadnoevropske zemlje, na Novi Zeland, u Ameriku. Pomalo žalim za nekim slikama, zašto ih nisam zadržala za sebe, ali na taj način obezbeđujem sebi džeparac i neophodni materijal za slikanje”, kaže Dragica, i dodaje da što god bude radila u životu, smisao bitisanja će vidjeti u slikanju…
NEMA JE NA MREŽAMA
ZA razliku od djevojaka i mladića iz svoje generacije, Dragica ne gubi vrijeme na društvenim mrežama, i nema svoj profil na “Fejsbuku”. Pored svakodnevnih obaveza na fakultetu, piše pjesme, bavi se besjedništvom, a sa majkom Mirjanom, od koje je naslijedila kreativnost, radi dekupaž i pomoću mašte i raznih tehnika izrađuje ukrasne predmete za dekorisanje prostora…
Večernje novosti
