U Sardiniji se kuće prodaju za jedan evro jer nema ljudi !

Sardinija je jedan od najljepših ostrva na svijetu, ali postavlja se pitanje: gdje su svi ljudi? Ne misli se na turiste, kojih ima u izobilju, već na lokalno stanovništvo.

Populacija ostrva pala je na 1,57 miliona s 1,64 miliona prije tri decenije, a polovina stanovnika živi u dva najveća grada, dok manja mjesta i sela polako nestaju, piše Politico.

Glavni problem je demografski kolaps. S prosjekom od samo 0,91 djeteta po ženi, Sardinija ima najnižu stopu fertiliteta u Italiji, koja je i sama među najnižima u Evropskoj uniji. Za održavanje stabilne populacije potrebno je 2,1 dijete po ženi. Visoka nezaposlenost i potraga za boljim prilikama drugdje dodatno prazne sela od mladih.

“Posljednje dijete ovdje je rođeno prije 10 godina”, kaže Maria Anna Camedda, načelnica Baradilija, najmanjeg sela na Sardiniji sa samo 76 stanovnika. Mjesto je toliko malo da ga se može proći za nekoliko minuta, a uprkos svemu, uredno je i održavano poput velikog porodičnog doma.

Kuće se nude za samo jedan evro, migranti zaobilaze ostrvo

Kako bi spriječile da mjesta poput Baradilija postanu gradovi duhova, vlasti na otoku pokušavaju privući nove stanovnike. Par koji se preseli u sardinijsko selo s manje od 3000 stanovnika može dobiti do 15.000 evra za kupnju ili obnovu kuće te do 20.000 evra za pokretanje posla. Uz to, osigurana je i mjesečna podrška od 600 evra za prvo dijete i 400 evra za svako sljedeće do njihove pete godine.

Ove mjere nadopunjuju lokalne inicijative, poput poznate ponude opštine Ollolai koja pridošlicama nudi kuće za samo jedan evro. Uprkos poticajima, migranti u velikoj mjeri zaobilaze ostrvo. Stranci čine tek 3,3 odsto populacije Sardinije, dok je nacionalni prosjek 8,9 odsto.

Talijanska demografska zima, koja je na Sardiniji posebno oštra, natjerala je vladu Giorgie Meloni da odobri ulazak 500.000 stranih radnika u zemlju u sljedeće tri godine. Ali, u malim zajednicama situacija je i dalje kritična. U Baradiliju je osnovna škola zatvorena prije više od 30 godina, a danas djeca iz nekoliko sela pohađaju nastavu u rotacijskom sistemu, putujući svakog jutra besplatnim autobusom.

Najbliža srednja škola i bolnica udaljene su više od 30 kilometara.

Novi život u srcu ostrva

Dok mnogi mladi Sardinci napuštaju sela, neki stranci odlučuju se za suprotan smjer. Španski fotograf Ivo Rovira slučajno je otkrio selo Armungia dok je radio na Sardiniji. Očaran krajolikom sela s manje od 400 stanovnika, odlučio je djelovati.

“Parkirao sam auto i otišao u šetnju. Našao sam kuću u istorijskom centru s natpisom ‘Na prodaju’. Deset dana kasnije, uplatio sam polog”, rekao je. On i supruga Ana Ponce trajno su se preselili, obnovili staru kuću i otvorili restoran. “Ne osjećamo se kao digitalni nomadi; mi smo pravi Armungijci”, dodaje Rovira.

Sličnu priču ima i Bianca Fontana, Australka s talijanskim korijenima, koja je nakon pandemije sanjala o preseljenju u Italiju. “Kupila sam kuću u roku od dvije sedmice. I preselila sam se ovdje otprilike šest mjeseci kasnije”, kaže Fontana, koja se nastanila u Nulviju, mjestu s oko 2500 stanovnika. Svoj novi život dokumentuje na YouTube kanalu, gdje dijeli iskustva o obnovi kuće i životu na ostrvu.

Ima i onih koji se vraćaju. Marcello Contu napustio je Sardiniju s 18 godina, živio u Torinu, Barseloni i Australiji, da bi se na kraju vratio u selo Bidonì sa 120 stanovnika i pokrenuo proizvodnju veganskih sireva. “Geografska izolacija i nedostatak usluga predstavljaju stalni praktični izazov”, priznaje, ali vjeruje da mala sela nude ono što su veliki gradovi izgubili: “vrijeme, prostore po mjeri čovjeka, autentične odnose i snažnu povezanost s prirodom.”

Stvarnost iza kuća za 1 evro

Ollolai se proslavio kao grad kuća za 1 evro, projektom pokrenutim 2016. godine. Načelnik Francesco Columbu kaže da je interes pokazalo oko 100.000 ljudi, no tek je nekolicina stranih porodica uspjela dobiti kuću. U međuvremenu, selo je nastavilo gubiti stanovnike.

Anna Maria Colavitti, profesorica urbanizma na Univerzitetu u Cagliariju, smatra da takve inicijative same po sebi nisu dovoljne. Njena studija je pokazala da novi vlasnici ponekad preprodaju nekretninu za isti iznos jer si ne mogu priuštiti neočekivano visoke troškove obnove.

Ipak, načelnik Ollolaija ne odustaje. “Ollolai neće tako lako umrijeti. Sela u unutrašnjosti Sardinije preživjela su i gore krize, poput kuge u 17. vijeku, pa su se oporavila”, rekao je Columbu. “Imamo bolji kvalitet života i na sat vremena smo od najljepših plaža na svijetu. Kažem da lijepe stvari nikada neće umrijeti.”

izvor : Banjaluka.net