Marijana Kretić je uspjehe u fitnesu, zumbi i sportu obogatila i talentom za crtanje

Banjalučanka Marijana Kretić je po zanimanju profesorica fizičkog vaspitanja i sporta, ali je mnogima poznatija kao instruktorka zumbe i fitnesa. Jednako je uspješna bila u karateu i u rukometu, ali je brojne prijatelje i poznanike posebno oduševila talentom za crtanje. Portreti, ilustracije ali i oslikavanje enterijejra koji su među sve popularnijim trendovima su njeni pologoni na kojima se svakodnevno usavršava i  pokušava pokazati šta sve umije sa olovkom ili kistom.

Marijana otkriva kako je između sporta i plesa nekad bilo teško naći vremena za crtanje, koje će joj vremenom postati mnogo više od hobija.

– Ja sam diplomirani profesor fizičkog vaspitanja i sporta i majka djevojčice Isidore koja ima pet godina. Nakon završetka fakulteta, počela sam da radim u Fitness Centru Universum kao trener i fitnes instruktor. Vodila sam zumbu, Dance Fit, a sada vodim SURVIVOR by Marijana.  Uporedo sa zumbom radila sam u servisu telefona Begram i u školi sporta Casper sve do trudnoće kada sam prestala. Sport je moja ljubav od djetinjstva. U osnovnoj školi trenirala sam karate i osvajala medalje na takmičenjima. Dugo godina sam bila golman ŽRK Borac. Uporedo sa sportom uvijek sam voljela da pišem i crtam. To su moje tri velike ljubavi od malena.

Igra mašte i linija koju je otkrila u djetinjstvu su često privlačili pažnju okoline, prvo u školi, a onda i dalje. Malo ko je ostajao ravnodušan na crteže koji su djelovali kao preslikani sa onih u bojanakama.

 – Ljubav prema crtanju sam otkrila u osnovnoj školi. Na časovima likovnog uvijek sam dobijala pohvale, a neki od mojih radova su bili izlagani u školi. Mimo crtanja za školu, uživala sam da crtam i kod kuće. Sjećam se da sam gledajući u bojanku istu takvu nacrtala sama i imam je i dan danas kao i sve crteže koje sam tada radila a da mi se sviđaju. Voljela sam takođe da crtam likove i za taj uzrast mogu reći da sam imala dara, a posebno sam uživala u crtanju svetaca.

Ona kaže da je crtanje za nju pravo opuštanje. – Svakom povučenom linijom ode dio negativne energije iz mene i na papiru se pretvara u pozitivnu energiju.

A kako je od portreta i ilustracija prešla na iscrtavanje enterijera, otkriva kroz naredne redove.

– U devetom mjesecu trudnoće sam  odlučila da iscrtam zidove u sobici u kojoj će moja djevojčica boraviti. Nakon toga, najbolja prijateljica mi je rekla da sam ,,luda” što se ne posvetim tome više i što skrivam svoj talenat. Zauzeta djetetom nakon poroda, treninzima i poslom svoju ljubav prema crtanju sam stavila po strani sve do jednog dana kada sam na poslu iz sale krenula da crtam kolege sa posla ( a to je ličilo na karikature, prisjeća se kroz osmijeh Marijana).

Malo po malo, ljubav prema umjetnosti počela je da se bori protiv svih mojih obaveza i pronalazila put do papira.  Odlučila sam da pokušam raditi portrete i  dobila sam pohvale od kolega da sam veoma brzo napredovala i da sam od karikatura došla do portreta koji su za jednog amatera odlični. To mi je dalo vjetar u leđa da još više radim i vježbam. Nakon godinu dana, uporedila sam  svoje radove prije godinu i  sad i sama shvatila da sam zaista napredovala. Kod portreta koristim tehniku olovka  (crno, bijela i u boji), a planiram i da se uvježbam na platnu akrilom. U zadnje vrijeme počela sam da oslikavam i enterijere. Veći projekat koji sam pogodila je oslikavanje stubišta u Hostelu City kod Velesajma.

Marijana kaže da je saglasna sa činjenicom da je kreativnost u trendu i navodi da je raduje što ima sve više ljudi koji odlučuju da talenat pretvore u svoj posao.

– Drago mi je što ljudi zarađuju radeći ono što vole i što ih ispunjava.  Mišljenja sam da ako nam je Bog već dao neki talenat, dao nam je da ga razvijamo i da od njega živimo. Treba samo da ga usavršimo i potrudimo se da ga iskoristimo sto bolje, profesionalnije i kvalitetnije. Nakon što sam ostala bez posla, umjetnost je postala posao od kojeg živim.

Nekima se čini da je crtanje jednostavan posao, ali u pozadini je drugačija priča.

– Uživam iako nije nimalo lako, koliko god da ste rođeni sa tim talentom. Velika je odgovornost prihvatiti ,,šarati” tuđe zidove (smijeh), završiti portret do određenog vremena, jer nekada ne bude Vaš dan, nemate inspiraciju. Nekada su oči umorne. Znala sam ostajati do kasno u noć da bih neki rad završila, ali se isplati.

Najveća nagrada mi je kada vidim zadovoljna lica naručioca i kada čujem da su oni kojima su portreti ( ili  zidovi) namjenjeni. Radim, odnosno crtam onoliko puta koliko je potrebno da svi budu zadovoljni. Postoji i opcija vraćanja novca ukoliko iz više pokušaja portret ne uspije. Sada mi je u planu da se što više usavršim i da se posvetim ovom talentu kako bih sto više ljudi čulo za mene. Velika mi je želja da se usavršim u crtanju ikona, poručuje ova svestrana dama.

A njena inspiracija i motivacija je njena kćerka.

– Najviše sam ponosna na sebe kada čujem da moja kćerka sa radošću  svima priča kako joj mama crta umjetničke slike i da želi da i ona radi isto kao i njena mama. To je moja najveća motivacija i ona mi je najveća podrska, ali i kritičar jer smatram da su djeca najiskrenija.

Zainteresovani za njen rad je mogu pronaći i na društvenim mrežama. https://www.facebook.com/search/top/?q=marijana%20kretic&epa=SEARCH_BOX

 

 

Novosti plus