Svjetlo koje treperi: između mraka i novih kilovata
U selima širom Republika Srpske i Bosne i Hercegovine, struja je sve češće nevidljivi luksuz. Ne zato što je nema u sistemu, već zato što do krajnjih korisnika dolazi nesigurno — treperi, pada, nestaje.
U proteklim mjesecima lokalni mediji bilježe sve više slučajeva ispada sa mreže, naglih padova napona i višesatnih prekida. U pojedinim opštinama, posebno u brdsko-planinskim i rijetko naseljenim područjima, stanovnici su se gotovo navikli na svakodnevne “mikro-krize” elektroenergetskog sistema. Frižideri pregorijevaju, pumpe za vodu staju, televizori se gase u pola dnevnika.
Za one koji su ostali — mahom stariji — to nije samo tehnički problem, već pitanje dostojanstva života. U kućama gdje se ionako broje posljednji stalni stanovnici, nestanak struje dodatno produbljuje osjećaj izolacije.
“Kad padne mrak, a nema struje, kao da si odsječen od svijeta,” kaže jedan mještanin iz okoline Mrkonjić Grada. “Telefon se isprazni, voda stane, a ti samo čekaš — bez ikakve informacije kada će doći.”
Stručnjaci već godinama upozoravaju da je distributivna mreža u ruralnim dijelovima zastarjela, nedovoljno održavana i projektovana za drugačije vrijeme — kada su opterećenja bila manja, a očekivanja skromnija. Danas, sa modernim uređajima, pumpama, mini farmama i povremenim turizmom, sistem puca na svojim najslabijim tačkama.
Ipak, u toj slici postoji i neočekivani kontrast.
Na lokacijama gdje su izgrađene solarne elektrane, situacija je — drugačija. Tamo gdje su investitori morali da priključe svoje objekte na mrežu, izvršene su rekonstrukcije: zamijenjeni su stubovi, kablovi, trafostanice. Ono što sistem nije stigao da uradi decenijama, urađeno je u nekoliko mjeseci.
Prema navodima Udruženje proizvođača energije iz obnovljivih izvora – UPEOI, upravo su proizvođači iz obnovljivih izvora preuzeli taj teret.
„U brojnim slučajevima, investitori su o svom trošku sanirali i unaprijedili dijelove distributivne mreže kako bi omogućili priključenje svojih elektrana. Time su, posredno, riješeni i problemi lokalnog stanovništva — nestanci su svedeni na minimum, a kvalitet napona stabilizovan“, navode iz Udruženja.
Paradoks je očigledan: tamo gdje je mreža modernizovana zbog proizvodnje, poboljšan je i život ljudi. Tamo gdje nije — problemi se gomilaju.
U selu nadomak Prijedora, jedna starija žena pokazuje na novi dalekovod koji presijeca brdo. “Otkad su napravili ovu solarnu elektranu, kod nas nema više onih stalnih nestanaka. Prije toga — svako malo mrak.”
Na drugoj strani, samo nekoliko kilometara dalje, drugačija slika: produžni kablovi, agregati i svijeće koje još uvijek imaju svoju funkciju.
Ova tiha podjela ne vidi se na kartama, ali se osjeća u svakodnevici. Između sela sa stabilnom strujom i onih bez nje, razlika nije samo u infrastrukturi — već u perspektivi opstanka.
Jer, gdje svjetlo ne treperi, ljudi imaju razlog da ostanu.
