Sablazan u kapeli Contarelli: Dan kada je Caravaggio šokirao Rim svojim radikalnim stilom
Zahvaljujući kardinalu Del Monteu, Caravaggio je dobio posao života — narudžbu za Contarelli kapelu u crkvi San Luigi dei Francesi. Bio je to posao koji ga je lansirao u zvijezde. Upravo su slike napravljene po ovoj narudžbi Caravaggiu otvorile put prema slavi.
Projekt oslikavanja kapele vezan je uz francuskog kardinala Matthieua Cointerelija (Contarellija), koji je iza sebe ostavio zakladu za uređenje kapele posvećene svetom Mateju. Odabir sv. Mateja kao zaštitnika kapele nije bio slučajan, već posljedica činjenice da je sv. Mateja smatrao svojim “duhovnim alter egom”.
Prije nego što je Cointerel postao svećenik, bio je poreznik — baš poput sv. Mateja. Nakon njegove smrti radovi na kapeli godinama su stajali nedovršeni. Nekoliko slikara pokušalo je preuzeti narudžbe, ali bez uspjeha.
Razlozi su bili brojni: neki su umjetnici bili previše konvencionalni za ono što je tražila protureformacija, drugi su se bojali za svoju reputaciju, jer je samo jedan krivi detalj mogao izazvati skandal koji bi slikaru uništio karijeru.
Ništa bez Del Montea
U trenutku kada se činilo da će kapela ostati prazna, kardinal Francesco Maria del Monte predložio je za njezino oslikavanje Caravaggia. On je dobio zadatak da izradi tri slike iz života svetog Mateja: “Poziv”, “Mučeništvo” i “Inspiraciju”.
Slika “Poziv” smještena je u prostor koji nalikuje krčmi. Zanimljivo je da ljudi na slici djeluju kao Caravaggiovi suvremenici, a važnu ulogu igra svjetlosni element i suptilni prsti koji usmjeravaju pogled prema Mateju, a ne prema Kristu. Druga slika, “Mučeništvo svetog Mateja”, još je dramatičnija i temeljena na legendama, a ne na Bibliji.
U središtu slike je ubojica, dok Matej leži suočen sa smrću i bez mogućnosti spasenja. U pozadini se pojavljuje i sam Caravaggio kao svjedok koji promatra, ali ne intervenira. Treća slika, “Inspiracija svetog Mateja”, prihvaćena je tek u drugoj, elegantnijoj verziji.
Ona je preživjela do Drugog svjetskog rata, kada je uništena u bombardiranju Berlina. Pravo je čudo da je preživjela slikara u naletu bijesa nakon što je prva verzija slike odbijena. U prvoj, odbačenoj verziji sv. Matej prikazan je kao osoba nevješta pisanju, što je bilo neprihvatljivo naručiteljima, pa su tražili nešto manje “vulgarno”.
Caravaggio im je potom dao ono što su tražili — uglađeniju verziju sv. Mateja koji, pod nadahnućem Duha Svetoga, piše svoje Evanđelje.
Kada je kapela napokon otvorena javnosti, izazvala je pravu sablazan. Bio je to brutalan, ali
emocionalan realizam koji je Caravaggia učinio slavnim.
No vrlo realističan stil donio mu je i osporavanja i neprijatelje. Ova njegova prva javna narudžba bila je riskantna jer su do tada Caravaggiove slike kružile po privatnim salonima i nisu izlazile pred javnost. Međutim, ovaj prvi izlazak iz anonimnosti hrabro je ponudio radikalan odmak od crkvene tradicije.
Caravaggiova divlja narav
Del Monte je Caravaggiu osigurao pristup krugu bogatih rimskih plemića Giustinianija, Matteija i Coste, koji postaju njegovi pokrovitelji. Tako je ušao u najuži krug rimskih kolekcionara. U tom periodu nastaju njegove poznate slike: “Judita koja ubija Holoferna”, “Narcis”, “Meduza” i neke druge.
Unatoč uspjehu, Caravaggio nije postao ništa smireniji. Dapače, njegovo je ponašanje postajalo sve impulzivnije. S vremenom je postajao sve manje tolerantan na kritiku. Netoleranciji je dobrim dijelom kumovao i alkohol.
Pio je često i pio je previše. Naime, bio je težak i bez alkohola, ali alkohol je bio katalizator nakupljenog bijesa. Pisana građa iz tog razdoblja bilježi brojne incidente u kojima je sudjelovao: pijane svađe, noćne tučnjave, sukobe u krčmama, sukobe oko kocki, žena i časti.
Među brojnim sukobima ostao je zapamćen i onaj s Giovannijem Baglioneom, uglednim slikarom manirističkog kruga.
Baglione je pokušao neuspješno imitirati Caravaggiov stil, zbog čega je bio javno ismijan. Konkretan sukob je bio mješavina umjetničke netrpeljivosti, osobne mržnje i Caravaggiove nesposobnosti da prešuti ono što doista misli. Gradom su se u to vrijeme orili krajnje zlobni stihovi spjevani na račun Baglionea.
Njih su osmišljavali Caravaggiovi prijatelji. Zbog cijele situacije Baglione je podigao tužbu za klevetu, tijekom koje je Caravaggio izrekao rečenicu koja je teško pogodila njegova suparnika: “Baglione je loš slikar.”
Nakon smrti Caravaggia Baglione je napisao njegovu prvu biografiju — naravno, pristranu. U njoj je prikazao Caravaggia kao čovjeka koji je tek pukim slučajem bio genijalac, ali zato prava karakterna nula.
Piše: Sonja Kirchhoffer
izvor : povjest,hr
